pro

2021

Digital & Biz

NFT: tiha digitalna revolucija u glazbi

NFT Glazba Ilustracija: Igor Jurilj

Sve govorancije o kriptovalutama, Blockchainu i digitalnoj ekonomiji većini nas su apstraktne. Neprivlačne. Prečesto dosadne. No u manjku interesa leže prilike za marljive i progresivne, kao što u kontekstu glazbe manjak interesa izdavaštva prema istome nimalo ne ide u prilog. Ali može ići autorima i skladateljima. Kako? Odgovor je u kratici NFT.

NFT u cijelosti na engleskom jeziku znači Non-Fungible Token. Radi se o nepromjenjivom digitalnom zapisu, točnije programabilnom kodu pridodanom (prvenstveno) digitalnim artefaktima. Najbolje ga je usporediti s novčanicom od 10 HRK simboličke monetarne vrijednosti. Svaka od novčanica može biti zamijenjena za bilo koju drugu novčanicu od 10 HRK i koristiti se uz istu simboličku vrijednost. Nezamjenjivost digitalnog zapisa pak podrazumijeva samo jednu inačicu, a vrijednost joj definiraju vlasnik i odnos ponude i potražnje na tržištu.

NFT je potvrda originala nekog djela; digitalni certifikat autentičnosti koji ne treba poistovjetiti sa samim artefaktom. On se odnosi na njemu pridodan zapis koji potvrđuje njihovo vlasništvo i može biti dodan digitalnom prizoru, glazbi, intelektualnom vlasništvu, imenu internetske domene, patentu, itd.. Kao takvi formati ili artefakti ne mogu se umnažati. Najbolji primjer su kolekcionarske karte, sportske ili one iz svijeta igara, čiju vrijednost određuju starost i rijetkost. Kartica tiskana u nekoliko primjera ili u samo jednom kod kolekcionara ima najveću tržišnu vrijednost, dok je vrijednost onih brojnijih manja.

Vrijednost tokena jest upravo u kolektivnom vrednovanju digitalnog ili fizičkog sadržaja. Ako je zajednica strastvena prema nekoj pojavi poput glazbe, vrijednost vezanog predmeta jest u sentimentalnosti, nostalgiji i poklonstvu koje mu pripisujemo. Prvi primjerak Bowiejeva vinila Space Oddity iz 1969. – kad je pjesma bila prilično neuspješna u usporedbi s kasnijom popularizacijom do kultnog statusa – i milijuna otisnutih primjera iste pjesme na istom formatu nisu jednako vrijedni. Isti je slučaj s Picassovim slikama koje možemo vjerno replicirati, ali original je original, koliko god da je replika vjerna.

Gradivni materijal u svim slučajevima može biti isti: komad crnog polivinil klorida umotan u plastičnu košuljicu i šareni papir ili uljane boje na istovjetnom platnu. Ne cijenimo konačan proizvod koliko njihovu simboličku vrijednost koja je pak sasvim relativna i nepredvidiva u trenutku nastanka. Sadržaj se tako može replicirati, ali ne i original koji je – jedinstven.

Tokenizacija glazbenih formi / Ilustracija: Igor Jurilj

Što može NFT?

Certifikat autentičnosti dolazi u formi zapisanoj na tehnologiji Blockchaina čime korisniku omogućuje utvrđivanje vlasništva digitalnog sadržaja. Drugim riječima, kad znamo što je izvorno, onda je moguće i utvrditi samu cijenu odnosno vrijednost proizvoda. Nju pak određuje potražnja zasnovana na emocionalnoj vrijednosti istog. NFT omogućuje prisniji i emocijom intenzivniji odnos glazbenik:slušatelj u slobodnoj tržišnoj ekonomiji određenom sve intenzivnijom decentralizacijom.

Bilo koji digitalni sadržaj, znamo to iz svakodnevice, moguće je beskrajno mnogo puta replicirati. Običan copy-paste u par klikova mišem automatizirana je mehanika svakog korisnika Interneta i obrazac kopiranja digitalnih datoteka bez dozvole, a i uglavnom bez nadzora. Stavljanjem digitalnog pečata na dotičan sadržaj stvara vrst osobne iskaznice originalnog zapisa. Autor sadržaja, poput glazbenika, ima mogućnost oblikovanja i upravljanja vlastitim tržištem, umjesto da tradicionalno ovisi o posredništvu, poput izdavača.

Glazba je pritom jedna od umjetničkih formi koje najviše konzumiramo i o kojima najviše raspravljamo, pogotovo kada se radi o sentimentalnoj percepciji gdje je ona kriterij evaluacije osobne vrijednosti. Smisao je u različitim reakcijama na nju što se najbolje očituje u kolekcionarstvu, limitiranim, deluxe izdanjima, digipackovima ili drugim varijacijama glazbenog sadržaja.

Vlasnik NFT-ja tako može posjedovati, licencirati, kontrolirati ili iznajmljivati prava konzumacije sadržaja kojem je pridodan NFT. U glazbenoj industriji ovo otvara niz mogućnosti u izazovnim vremenima za glazbenike pogođene pandemijom streaminga i virusa koji nikako da iščeznu. Sve to kada su im mogućnosti javnog umjetničkog djelovanja ograničene ili čak posve suspendirane. Sigurno vam pritom na pamet padaju i izdavači, kao posrednici između autora i publike, nezasitnih apetita za prihode. Ovo prečesto glazbenike ostavlja gladnima ili nezasićenima dok gledaju gozbu ostalih uključenih strana. Svatko želi svoj dio kolača, pa nije li logično da sami glazbenici najviše uživaju u plodovima svojeg rada, posebice u vremenima kada tehnologizacija kreativnih industrija olakšava glazbenicima proces stvaranja?

NFT-ovi stoga naznačuju nove oblike kontrole vlasništva glazbenih proizvoda kod samih autora i izvođača koji bi, uz malo sreće, informiranja i upornosti mogli promijeniti paradigmu globalne glazbene industrije i biti izravno plaćeni za svoj rad, bez posrednika između sebe kao proizvođača i publike kao konzumenta.

Trodioba NFT-ova

Najvažnija razlika između NFT-ja i ostalih poslovanja u kriptosvijetu: osjećaj pripadnosti koji je itekako moguće kapitalizirati. Stoga je rad s njima moguće podijeliti u kategorije kolekcionarskih, ekskluzivnih i poslovnih.

Ekskluzivni NFT – token koji otključava pristup nekom posebnom, jedinstvenom ili rijetkom sadržaju, poput live setova producenata ili DJ-eva koji ranije nisu bili službeno objavljeni. Organizatori festivala i glazbenici kao jednu od takvih ekskluzivnih varijanti vide u uređivanju popisa izvođača i samih pjesama festivala koji bi tako bili skrojeni prema ukusu publike. Dakle, posjedovanje NFT-ja vlasniku daje pravo glasa pri odabiru glazbe. Ovime se nedvojbeno stvara i neposrednija veza između obožavatelja i njihova izvođača.

Kolekcionarski NFT kao umjetnička forma, primjerice litografija određenog motiva u odnosu na sve otisnute motive s istog litografa. Motivi su istovjetni i samo su replicirani, ali litografija je ta koja je prva napravljena i od nje potiču sve ostale kopije određenog motiva. Primjer mogu biti bilo kakve glazbene forme, poput neobjavljenih segmenata pjesama, glazbenih spotova ili B-strana nečijeg singla.

Poslovni NFT: postavljanje NFT-a kao zaštitnog tokena na određeni (glazbeni) digitalni sadržaj čija se daljnja distribucija prati u kontroliranim i sigurnim uvjetima. Najbolji primjer bili bi kupovina pjesme u određenom postotku od autora. Postotak vlasništva kasnije vlasniku NFT-a donosi sukladan postotak u zaradi od tantijema, a bez ikakvog posredništva i time gubitka. U tom slučaju autor sadržaja na koji se stavlja NFT ima priliku dobiti veće tantijeme, ovisno o samoj cijeni sadržaja, njezinoj tržišnoj potražnji i daljnjim distribucijama. Drugim riječima, ako ja kao glazbenik zadržim 51% vlastite udjela, isti postotak u budućnosti direktno će ići na moj račun, bez kamata i postotaka posrednika. Ova je varijanta glazbenicima i vjerojatno najlogičnija jer ujedno i osigurava besplatnu promidžbu sadržaja s NFT-om koju može odraditi sam suvlasnik ili većinski vlasnik.

Blockchain: digitalni svijet gdje žive NFT-jevi

Tehnologija Blockchaina mnogima na prvu zadaje glavobolju samim spomenom, ali ne možemo govoriti o ekonomiji 21. stoljeća, kao ni digitalnoj umjetnosti bez njega. Upravo su umjetničke forme dovele do njegove popularizacije. Princip rada Blockchaina sličan je banci, no razlika je što ne radi privatno ni centralizirano. Digitalni zapis NFT-a uz pjesmu tako se može pohraniti na Blockchainu kao unikatan i kolekcionarski artefakt bez bojazni od krivotvorenja, uništavanja ili pak kopiranja.

Sve transakcije između klijenta i korisnika javno se bilježe, a podaci o transakciji svima su dostupni i vidljivi u bilo kojem trenutku. U kriptovrijednostima to se prevodi kao kriptovaluta koja je svima u kriptosvijetu transparentna i postojeći korisnici (npr. ‘rudari na Bitcoinu) transakcije ju legitimiraju svojim bivanjem na Blockchainu ili na ostalima poput Ethereuma i Solani NFT-ove potvrđuju oni koji su ‘stakeali’ token – oni koji imaju naknadu od svake transakcije. NFT se tako u ovom rasteru nalazi kao pojava koja nije ni novac ni valuta, a njegova se vrijednost onda očituje, kako je rečeno, u kolektivnoj valorizaciji i legitimaciji vrijednosti novca u Blockchainu. Ako zajednica odluči da nešto vrijedi određenu svotu tokena, a svaki token iznosi određenu cifru fizičkog novca u realnom svijetu, onda je vrijednost tokena upravo u tome.

Njihov tržišni potencijal i snaga leže upravo u Blockchainu, a većina ih je pohranjena na Ethereumu (više niže u tekstu), dok se pored njega ističu Near, WAX, EOS, Flow i Tezos, a svi jamče transparentnost i uvid u vlasništvo pojedinog NFT-ja odnosno samog artefakta i time se uklanja svaka potreba za trećom stranom koja bi trebala nadzirati vlasništvo i distribuciju sadržaja.

Kupovina tokena

Da bi netko na svoje digitalne artefakte postavio NFT kao certifikat autentičnosti, izvorni primjerak, potrebno je koristiti digitalne novčanike. Digitalnu valutu, odnosno kriptovalutu, potrebno je najprije kupiti, a zatim se za nju izrađuje novčanik na jednoj brojnih platformi. Izradom novčanika spajamo se na platforme koje prodaju tokene, odnosno NFT-je. Tokene postavljene na digitalne artefakte može se prodavati u željenom broju primjeraka čime, dakako, artefakt gubi na vrijednosti čim je više tržišnih primjeraka i kopija. Međutim, višestruka tokenizacija može biti pametna investicija tvorcu sadržaja ovisno o samom tipu transakcije i vrsti NFT-ja. Autori svakom transakcijom zarađuju određeni postotak, a što je više posjednika NFT-ja, više je transakcija i time više prihoda odlazi autoru. Drugim riječima, distribucijom i popularizacijom takvog sadržaja možda više nismo ni većinski vlasnik sadržaja, ali svako daljnje umnažanje direktno se monetizira.

Kripto-novčanici su lokacija čuvanja NFT-jeva, kao što je to i slučaj s kriptovalutama. Očekivano, već imamo mnoštvo izbora kad se radi o novčanicima, ali najvažnije je znati adresu. Ona je slična broju bankovnog računa i funkcionira kao kombinacija brojeva i znakova koje dijelite s osobama s kojima poslujete na Blockchainu. Adresi se pridružuje i privatni ključ (lozinka) i zaštitno pitanje zbog što veće razine zaštite.

Digitalno gorivo (gas)

Da biste trgovali na Blockchainu, morate plaćati plaćali ‘gorivo’ – transakcijske naknade. Trgovina tokenima djeluje zakučasto i kompleksno, a svakako joj u prilog ne idu ni transakcijske naknade. One se žargonski nazivaju troškovima za ‘gorivo’, službenim jezikom digitalne ekonomije – GAS. Što to podrazumijeva? Da bi pogonili motorna vozila, potrebna su različita fosilna goriva (i sve više električna energija), a da bi pogonili kolosalne servere što eksponencijalno rastu posljednjih godina s porastom tehnologije Blockchain, potrebno je mnogo električne struje. GAS tako predstavlja naknade za energiju potrebnu računalima za provedbu uspješne transakcije.

Cijene NFT ‘goriva’

Pored cijena za ‘gorivo’, tu su i naknade za kupce artefakta, odnosno kupce tokeniziranog sadržaja što će predstavljati manji problem onima dubljih digitalnih novčanika, a veći prosječnom čovjeku, odnosno konzumentu glazbe. Najbolji primjer takve tehnologije jest Ethereum kao “decentralizirani i otvoreni Blockchain s funkcionalnošću pametnog ugovaranja. Ether je izvorna kriptovaluta platforme, a među kriptovalutama, Ether je drugi po kapitalizaciji na tržištu, odmah iza Bitcoina” (Ethereum, Wikpedia). Cijenu goriva pritom određuje potražnja resursa na mreži. Potrebnu količinu GAS-a pak određuje opseg željenog ugovora i brzina njegove realizacije. Nažalost, pri govoru o gorivu ne može se zanemariti ogroman ekološki učinak tehnologije Bitcoina. Iako se naše transakcije odvijaju u digitalnim sferama i bez prevelike materijalizacije, pogon računala troši kolosalne količine električne energije i ostavlja velik trag u emisiji CO2.

Glazbeni NFT

I napokon u digitalnom labirintu prilazimo našem Svetom gralu – autorskoj glazbi. Ostvarivši sve preduvjete za tokenizaciju i dodavanjem karike u Blockchainu, glazbenici napokon dobivaju moć za potpuno upravljanje svojim stvaralaštvom. Glazba je potreba za zvučnom realizacijom subjektivnih, ali pojedinačnih viđenja svijeta i reakcija na njega, što se univerzalno cijeni. Kako NFT nije ograničen samo na jednu vrstu glazbene tokenizacije, mogućnosti prodaje svojih djela gotovo su neograničene. Izdanja od singlova, EP-ja, preko albuma, zatim ograničenih, proširenih, deluxe, jubilarnih verzija, digipackova, ploča, koncertnih ili turnejnih propusnica, merch, remixevi, sampleovi ili čak i beatovi moguće su forme certificiranja.

Potpisivanje izdavačkog ugovora nije nikakav samaritanski čin čuvara vrata medija, publike i prestižnog investitora, nego uhodana industrija stara preko 130-ak godina. Ugovaranjem poslovnog odnosa sa standardnom pretpostavkom višegodišnje suradnje i obvezivanja na višestruka izdanja, izdavači glazbenicima osiguravaju postotke konačne dobiti od glazbenoga rada. Proceduralna struktura tako redovito podrazumijeva mnoštvo dionika, a proporcionalno kalibru glazbenika, njihov se broj povećava dok se autorski udio smanjuje.

Poznato je kako u Hrvatskoj unatoč velikom broju autora i glazbenika manji broj živi isključivo od svoje glazbe, ne računamo li zrela i starija estradna imena. Međutim, mlađa i poduzetnija generacija svoju prednost pronalazi u vještini ophođenja digitalnim medijima koji im omogućuju neposredniji kontakt s (potencijalnom) publikom opismenjenoj za inovativne načine konzumacije, ali i posjedovanja glazbe.

Kompenzacija za mizerne tantijeme sa streaminga

Osim što je pandemija koronavirusa glazbenicima onemogućila glavni pristup prihodima od svog rada javno nastupanja, u prilog im godinama ne idu publici najpraktičniji pristupi glazbi – servisi streaminga. Ponajprije su 2000-ih gubili neviđene svote zbog jednostavne distribucije glazbe piratskim kanalima zahvaljujući tehnološkim naprecima koji su omogućili komprimiranje podataka, a potom bržim prijenosom podataka. Publika je poglavito cijelo desetljeće glazbu konzumirala ilegalno do popularizacije servisa streaminga glazbe za prihvatljivu mjesečnu pretplatu koja će slušatelju omogućiti neviđenu lakoću dolaska do glazbe. Međutim, postotak namijenjen glazbeniku od tantijema broji se u mizernim ciframa čak i u rijetkom slučaju ekskluzivnog ugovora sa servisom koji glazbeniku isplaćuje cjelokupne tantijeme.

Primjerice, na Spotifyju će za 1 dolar (6.5kn u trenutku pisanja teksta) prosječna pjesma morati imati 421 slušanja. Za usporedbu, za gotovo nedostižnih milijun slušanja glazbenici prosječno trže 2,380 dolara (oko 15,000 HRK). Tehnologija NFT-ja pak uklanja sva posredništva i slušatelja stavlja u direktnu transakciju s glazbenikom.

Prvi glazbeni avanturisti u svemiru NFT-ja

Jedan od prvih popularnih primjera jest američki bend Kings of Leon koji su u travnju 2021. bili prvi rock bend koji je tokenizirao svoj rad. Bend je u kampanji “NFT Yourself” prodavao tokene na Ethereumu za 50 dolara po komadu, a obuhvaćali su njihov novi album, jedinstveni vizual i neiskorištene materijale. U kampanji su na licitaciji prodali šest zlatnih ulaznica koje su obožavateljima omogućile doživotni pristup VIP sekcijama na jednom od koncerata po turneji.

U svega pola mjeseca NFT-jevi su zaradili 2.2 milijuna, a samom je bendu pripalo 10% prema ugovoru.

Ovakvim modelom direktne prodaje glazbenih sadržaja producenti, autori i sami izvođači mogu određivati poslovnu dinamiku. Očekivano, izdavačima će revolucija NFT-ja biti jedan od nezahvalnih izazova, a razumno je očekivati i pojednostavljivanje samog procesa tokenizacije i operiranja iz oba smjera s popularizacijom tehnologije, odnosno sve većim brojem zvučnih imena koja su svojim djelima pridružila NFT. Očekivano je i kako će se industrija neminovno prilagoditi istima te sklapati sasvim nove ugovore s izvođačima, autorima i producentima u njihovom jurišu za unosnijom nezavisnošću.

Izazovi tokenizacije

Najveći među izazovima svakako će biti usklađivanje autorskih prava kod cjelovitih glazbenih djela poput kompozicije, pjesme i albuma, radi li se o većim i zavisnim izvođačima. Dok oni imaju stratešku prednost zbog svoje medijske vidljivosti, nezavisni pak izvođači smjelijeg duha svoj će kreativni napor morati ulagati u marketing. Sjetimo se, vrijednost NFT-ja određuje subjektivni dojam njezina prodavača u očima javnosti. Logično je očekivati kako će eksponirani, slavni i iskusni izvođači bolje kotirati na tržištu NFT-a gdje će kao i s našim Picassom biti prestižno posjedovati digitalni certifikat autentičnosti djela, negoli regionalni, manji, nezavisni ili underground izvođači.

No dok zakon tržišta biva naklonjen većim izvođačima, istovremeno je primjereno očekivati i gubitak značaja servisa za streaming od kojih će se izvođači početi odmicati. Shvativši da i jedan kupac može jednom kupovinom generirati veći prihod i dobit negoli i godine provedene na streamingu, izvođaču će biti pragmatičnije distribuirati glazbu putem NFT-ja. Za vjerovati je kako će se ona plasirati jednako učinkovito, osim što će biti objavljena pod drukčije dogovorenim okolnostima. Ovo bi moglo narušiti dominaciju streaminga ili pak vodeće platforme motivirati na pošteniju kalkulaciju prema glazbenicima, autorima i producentima.

Creator economies ili influencer marketing

U lavini novokovanica kao i novih poslovnih naslova posljednjih se godina u digitalnim ekonomijama ističu pojmovi ‘creator economies’ i ‘influencer marketinga’ koji će mnogi poistovjetiti. Oni se odnose na nove generacije poduzetnika koji koriste svoju mrežnu prisutnost za plasiranje svojih proizvoda. Blogeri, vlogeri ili influenceri koriste digitalne tehnologije za monetizaciju rada i sadržaja. Oni su našoj priči značajni kao pojedinci koje korisnike interneta preusmjeravaju s platformi društvenih mreža na one platforme s oglašavanim proizvodom, a to su pojedine internetske stranice, mobilne ili internetske aplikacije, kao i alatke za monetizaciju.

Posljednjih godina rastom digitalnih medija u svijetu se javilo preko 50 milijuna takvih poduzetnika, uglavnom mlađe generacije. Obilježava ih činjenica i da postaju osnivači start-upa ili poslova temeljenih na svom umjetničkom radu. U vremenu sve veće decentralizacije dobivaju na važnosti na Mreži kao pojedinci s kojima se njihovi konzumenti povezuju bez bezličnog posredništva kompanije. U creator economies tako spadaju proizvođači najrazličitijeg multimedijskog sadržaja koji danas čine najbrže rastuće male poslove.

Vjerujem da je samo pitanje vremena kada ćemo imati i popularne NFT platforme za glazbu, budući da je već niz jakih glazbenih imena investirao u razne start-up kompanije u ovom polju. I sasvim je jasno da će i ova tehnologija, kao i streaming kroz proteklo desetljeće, dodatno potisnuti sada već tradicionalne poslovne modele glazbene industrije i bit će potrebna još jedna prilagodba poslovanja spram razvoja glazbe i tehnologije.

Poslovni potencijali u Metaverzumu?

Artefakti digitalnih prostranstava koji se ne mogu opipati i materijalno realizirati u fizičkom svijetu imaju potencijal postati iznimno unosan proizvod nove razine metastvarnosti poput novog projekta Marka Zuckerberga – Metaverzum. On je “pretpostavljena inačica interneta koju podržavaju stalni trodimenzionalni mrežni prostori u konvencionalnom računarstvu, kao i u prostorima naočala za virtualnu i proširenu stvarnosti.” Sadržaji poput isječaka sa sportskih događaja, neobjavljene scene iz Tarantinovih filmova ili sampleovi nečije pjesme mogle bi postati ne samo kolekcionarsko blago u realnom svijetu, nego i transakcijska sredstva u nadolazećem virtualnom svijetu. U direktnoj interakciji s drugim korisnicima koji se koriste konstruiranim avatarima u virtualnim prostranstvima kakva nas čekaju iza ugla, oni bi mogli postati iznimno tražena roba koja će pospješiti korisnikovo iskustvo u takvoj matrici.

U studenom 2021. prodana je prva virtualna zemljišna čestica u Metaverseu za rekordnih 2.4 milijuna dolara. Kupac je to najavio kao virtualni prostor za modne događaje i revije, a samo je pitanje trenutka kada ćemo dobiti i prvu virtualnu koncertnu dvoranu, kao i ostale vezane institucije. Istovremeno spomenutoj transakciji, umjetnik Damien Hirst, ilustrator naslovnice posljednjeg Drakeova albuma Lover Boy, naslovnicu je prodao kao 10,000 tokena na Ethereumu, što su samo prvi znakovi začetka virtualne ekonomije. Adidas je zakupio svoj prostor u istom periodu, a nove akvizicije i prijelazak na proširenu stvarnost u šestoj su brzini kod najvećih igrača raznih industrija.

Suspregnemo li nevjericu da ćemo živjeti u Matrixu i prihvatimo li je kao realnost našeg svijeta, NFT će postati najfleksibilniji oblik digitalne arhitekture i stoga je neminovno da će tvorci, kao i industrija, započeti kreativnu utakmicu u nadolazećem periodu. Zamislite da ste vlasnik koncertnog prostora u digitalnim sferama u koje mogu zaći stvarni korisnici kroz svoje digitalne posrednike ili da ste trgovac house sampleova na svjetskom tržištu, a realno ste locirani u selu Dalmatinske Zagore. Zamislite da vam ne trebaju društvene mreže za direktnu interakciju s glazbenim djelatnicima koji bi rado s drugog kraja globusa otkupili instrumental vaše pjesme za vlastite projekte. Zamislite da je vaš album dostupan isključivo u Zuckerbergovom Metaverseu koji već sad ima preduvjete dominirati digitalnim marketingom sa svojih nepunih tri milijarde korisnika Facebooka.

Najprovokativnija ideja virtualne budućnosti jest NFT kao ključ za kriptirane razine takvog digitalnog prostora koje kriju proširene mogućnosti i sadržaje. No oni zasigurno neće biti dostupni svim razinama korisnika. Opsesije društvenim mrežama u ovom obliku već su dosegle alarmantne razine, a tehnološka evolucija svakodnevno predstavlja nove mogućnosti koje bezglavo i zdušno konzumiramo. Upravo zato bi NFT mogli postati gradivni elementi vlastito konstruiranih i projiciranih svjetova u usporedbi s kojima će osobni profili društvenih mreža u svoj svojoj artificijelnosti biti banalni i primitivni.

Ono što znamo jest da je Zuckerbergov virtualni svijet fuzija različitih domena djelatnosti, pa tako i novo sjecište poslovnjaka, premda i u virtualnoj stvarnosti, što otvara mogućnosti ne samo glazbenicima, nego izdavačima, organizatorima, promotorima, menadžerima, lovcima na talente, itd. Ono što pretpostavljamo jest kako Zuckerbergov projekt neće biti jedini takav nego će tržište i potražnja odrediti smjerove novih platformi unutar kojih će NFT-jevi biti unaprijeđena verzija sadržaja kakvog danas dijelimo na mrežama.

Jedino je pitanje, koliko će hrvatska glazbena industrija željeti ići ukorak s vremenom?

Izvori:

Moglo bi Vas zanimati

pro

Digital & Biz

Kriss Thakrar: "Svaki korisnik društvenih mreža danas je kreator sadržaja"

stu

Čitaj

TIDAL najavio novi direktni model podrške glazbenicima