Big Band RTS-a i solisti za dojmljivu prvu festivalsku večer

JazzHR Festival Spring Edition – buđenje sjećanja

Sjećanja iz davnih dana ponekad mogu biti vrlo bliska, pouzdana, kao da stvari imamo pred sobom. Naime, bît tih sjećanja i jest ta da nas prikuju za sadašnjost i duh u kojem odjednom osjetimo suzdržanu prisutnost nečega što smo posebno voljeli. Čudno je kako se prošlost može vratiti, rekreirati, a ne ispariti poput vode na suncu. Istina jest, ustvari, da se sjećanja neprestano mijenjaju, samo u drugoj vremenskoj perspektivi; uz pomoć prošlosti lakše se objašnjavaju životna zbivanja u sadašnjosti.

A sjećanja mnogih, pogotovo onih vremešnijih – poznatih po dugom pamćenju – na nedavnom su otvorenju proljetne edicije festivala JazzHR , uprizorenom u četvrtak 18. svibnja od 19:30 u Tvornici kulture, bila toliko uvjerljiva, da (im) je prošlost postala ranjiva.

Foto: Matej Grgić

Glazbenici trećeg naraštaja

Naime, glavnina sjetnog i kvalitetnog odnosila se na nastup Big banda Radiotelevizije Srbije (RTS-a), jedinog tako formiranoga srpskog profesionalnog jazz ansambla koji je prvi put gostovao na pozornici našega tradicionalnog festivala u organizaciji Hrvatskog društva skladatelja.

Foto: Matej Grgić

Sastav orkestra, okupljenog oko muzičkog producenta Gorana Potića i organizacijskog producenta Tihomira Jakšića, bio je temeljen na mladim glazbenicima trećeg naraštaja od onog koji je 1948. godine osnovao ondašnji Zabavni orkestar Radio Beograda. Od tada su različito imenovane inačice istog ansambla predvodili najpriznatiji jugoslavenski dirigenti, skladatelji i aranžeri poput Mladena Bobija Guteše, Vojislava Bubiše Simića, Duška Gojkovića, Stjepka Guta i Zvonimira Skerla, čija je poletna skladba Jogging s upečatljivim solom smjeloga tenor saksofonista Ljubomira Turajlije otvorila večer za pamćenje.

Foto: Matej Grgić

Spontanost naglašenijih improvizacija bila je primjetna i kod izvanredna klavirista Ivana Aleksijevića te kod okretna bubnjara Miloša Grbatinića, u oba slučaja više nego prihvatljiva zbog izuzetno orkestrirane sheme i budnog, iskusnog dirigenta Vladimira Krnetića.

Foto: Matej Grgić

Jedan drugi diptih

Takvo, dakle, živopisno ozračje bilo je gotovo idealno za promociju najavljenih slovenskih, srpskih i hrvatskih solista i skladatelja. Prva među njima predstavila se Labinjanka Dina Rizvić, diplomirana kantautorica, multi-instrumentalistica i aranžerka s odsjeka za suvremenu kompoziciju i produkciju prestižne bostonske glazbene akademije Berklee College of Music.

Foto: Matej Grgić

No, premda je sa svoje dvije skladbe bila nominirana za Hollywood Music in Media Awards (HMMA), Dina je odabrala jedan drugi diptih, započet s niskooktanskom Slutnjom, pjesmom sa solo albuma Miracles, netipičnom za jazz izričaj, ali dosljedno i lijepo oblikovanom. Ležernost slušanja bila je čak i ugodna, pogotovo u pratnji Big banda RTS-a koji je s izražajnim solistom, trubačem Markom Đorđevićem. Dominantni su bili saksofonist Rastko Obradović i klavirist Ivan Aleksijević u sljedećoj, maštovitoj, ritmički čvrstoj obradi Porterova standarda Night and Day, po boji zvuka tipičnoj za londonsku multikulturalnu scenu, Dini primarnu već preko godinu dana.

Foto: Matej Grgić

Poziv u novi svijet

Ubrzo je na pozornicu stupio Jaka Kopač, jedan od vodećih slovenskih jazz alt saksofonista mlađe generacije, poznat po svom osobitom glazbenom izričaju, toplom zvuku i urbanoj energiji Zagreba, Graza i New Yorka, gradova u kojima se školovao.

Foto: Matej Grgić

Nakon New Yorka, obrazovanje je nastavio na jazz odjelu finske Akademije Sibelius, gdje je razvio iznimne skladateljske vještine i duboku improvizacijsku misaonost, vrlo traženu u brojnim europskim big bendovima i komornim sastavima poput Igor Lunder Groupa i Outi Tarkiainen Noneta, a prepoznatljivu i u kompoziciji Flyin’ High s kojom je zagrebačkoj publici uputio poziv u svijet novih visina i zaraznih ritmova.

Foto: Matej Grgić

S njime najprisniji bio je već u idućoj baladi Milena autor i bubnjar Vladimir Kostadinović, poznat po stilski raznovrsnoj vještini sviranja. Tu je Kopač dao sve od sebe u solu nad klavirom, ritam sekcijom, a nešto kasnije i suptilnim puhačima, usput rečeno, sa zdravim sviračkim krvotokom afroameričkih glazbenika.

Foto: Matej Grgić

Duet s vještim klaviristom

Kostadinović se predstavio i samostalno, s vrhunskom pjesmom The Left Side of Life s istoimenog albuma snimljenog uživo, na Generations Jazz Festivalu u Švicarskoj, za Enja Records, jednu od najprestižnijih europskih izdavačkih kuća.

U toj izvedbi uspio je sažeti bît KISS (Keep It Simple Stupid) principa, ili načela svojega bivšeg mentora, Amerikanca Thomasa Howarda Curtisa sa Sveučilišta za glazbu i scenske umjetnosti u Grazu, i to na pametan i atraktivan način, ponovo uz neizostavnoga klavirista Ivana Aleksijevića.

Foto: Matej Grgić

Naime, tako opremljen pijanist, stilski iznenađujuće vješt u rasponu od ragtimea do modernog jazza, odista nije pravilo unutar bilo kojeg big benda.

Uostalom, Aleksijevićeva je neobičnost obilježila i suradnju s gošćom večeri, slovenskom jazz pjevačicom, scenskom izvođačicom i skladateljicom Ajdom Stinom Turek, diplomanticom vokalne izvedbe na bostonskom Berklee College of Music, magistrom suvremene izvedbe i glazbene produkcije na europskom ogranku Berkleeja u Valenciji, dobitnicom nagrade za najbolju jazz pjevačicu na Berkleeju i jedinom slovenskom predstavnicom u Jazz orkestru Euroradija s kojim je prije tri godine nastupala u Beču, Grazu, Linzu i Salzburgu.

Foto: Matej Grgić

Njihov blistavi duet oplemenio je inače turobnu, sjetnu baladu Underneath the Blossom of a Desert Rose koju je Ajda posvetila svojoj bivšoj cimerici i ovisnici o heroinu, sve do danas – srećom – živoj. I ovdje je neizmjerno muzikalna, darovita i školovana Slovenka zvučala vrlo uvjerljivo, raspjevano, maštovito, ali istovremeno i pomalo stidljivo, poput uzorne i neprestižne Elle Fitzgerald.

Ajdinu drugu, posve različitu stranu moglo se doživjeti u skladbi The World We Don’t Live In i aranžmanu Anžea Vrabeca koji je sugerirao na europsku izbjegličku krizu i pokret Black Lives Matter.

Foto: Matej Grgić

Predstojeći projekt HDS-a

Na taj je način slovenska pjevačica, s pjevački i glumački jednoznačno predočenim porukama glede međusobne tolerancije, prihvaćanja i suosjećanja, publiku prepustila hrvatskom jazz veteranu, trubaču, krilničaru i skladatelju Davoru Križiću, koji se pak u famoznomu solističkom duetu s njujorškim trombonistom i članom srpskog orkestra, Coreyjem Wilcoxom, ogledao u maštovitim improvizacijama na temu vlastite skladbe To the Lite.

Foto: Matej Grgić

Bila je to kompozicija s njegova najnovijeg i najuspješnijeg albuma Insite, nedavno ovjenčanog Porinom unutar svih ovogodišnjih jazz kategorija. Sâm kraj koncerta bio je nalik početku, rezerviran dakle za samostalni nastup Big banda RTS-a u kojem se, osim vrlo vrijedne 75. obljetnice postojanja i djelovanja orkestra, istaknula i nesaglediva sućut glede nedavnog preminuća vjerojatno najboljeg balkanskog jazz glazbenika svih vremena, Duška Gojkovića.

Foto: Matej Grgić

To je bilo učinjeno na najbolji i najizravniji mogući način, putem Gojkovićeve umjetnosti upisane u note i aranžmane hitova Manhattan Mood i Quo Vadis Samba, sjajno ugođenih za još jedan, zahtjevan istup trubača Marka Đorđevića.

Foto: Matej Grgić

U dugom oproštaju oduševljene publike i vrsnih umjetnika, organizatori su najavili skorašnji, još veći projekt u kojem će Big band RTS-a sudjelovati, uz Jazz orkestar HRT-a i Big band RTV Slovenije, u zajedničkoj Jumbo formi, već 5. listopada u Lisinskom. Može se samo pretpostaviti što će se ondje zbiti, no o tom ćemo potom.

Foto: Matej Grgić