Koncert u punom sviračkom sprintu

Četiri siluete sa saksofonima u rukama, prikazane na plakatu Karla Kazinotija, dočekale su nas te nedjelje na vratima Novinarskog doma, uoči prvog od tri koncerta u novopokrenutoj, prvoj koncertnoj sezoni koji je kvartet Papandopulo s uspjehom, protekle nedjelje 21. svibnja, održao u Zagrebu.

Foto: Sanjin Kaštelan/Glazba.hr

Na plakatu svaki u svojemu dezenu, kao četiri individue – Nikola Fabijanić, Goran Jurković, Tomislav Žužak i Gordan Tudor, s početkom koncerta ujedinjeni u svirci baš onako kako je o tome virtuozno pisao Milan Begović u svojemu Kvartetu, kao „četiri ljudska stvorenja koja vibriraju u jednakim talasima… gdje četiri različita čovječja lica dobivaju isti izraz, raskidana od sličnih linija, i oživljena od jednakih pogleda“.

Foto: Sanjin Kaštelan/Glazba.hr

Kada je kvartet Papandopulo odabran da brani boje klasične glazbe na dodjeli nagrade Porin, svi smo znali kako će oni takav zadatak izvršiti na najbolji mogući način. Nedjeljni koncert u Novinarskom domu još je uvijek odzvanjao pozitivnim dojmovima nakon nastupa s dodjele Porina.

Nedjeljni koncert u Novinarskom domu još je uvijek odzvanjao pozitivnim dojmovima nakon nastupa s dodjele Porina

Recentni album Scene bio je te večeri jedan od nominiranih za najbolji album klasične glazbe; jedan od Papandopulovaca, Gordan Tudor, odnio je, pak, Porina za najbolju skladbu, Scene, snimljenu na istoimenom albumu (u izdanju Cantusa). Pred desetak dana, Tudor je primio i drugu među najvećim skladateljskim nagradama u zemlji, Nagradu Grada Čakovca Josip Štolcer Slavenski, ovaj put za skladbu Politics (not according to Aristotle).

Foto: Sanjin Kaštelan/Glazba.hr

Vijest o pokretanju koncertne sezone Papandopulo kvarteta mogao se proteklih dana doživjeti kao senzacija. Pred stotinjak godina kroničar Novosti Žiga Hirschler pisao bi o „davno očekivanom mesiji“, pozdravljajući takvim riječima njihova stotinjak godina starijeg brata, Zagrebački kvartet.

Vijest o pokretanju koncertne sezone Papandopulo kvarteta mogao se proteklih dana doživjeti kao senzacija

Nama se vjerojatno ne bi oprostio takav egzaltirani ton. Redovita koncertna sezona koju će Papandopulo kvartet do kraja ove godine održavati u Zagrebu doista, međutim, jest – vijest!

Foto: Sanjin Kaštelan/Glazba.hr

Petnaest godina od osnutka, redovita sezona kvarteta Papandopulo nameće se kao logični sljedeći korak u životu tog ansambla, potvrda relevantnosti i vrijednosti na glazbenoj sceni te snažni iskaz umjetničkog potencijala koji taj sastav neupitno posjeduje. Svima koji su nekad došli u dodir s izazovima produkcije koncertnih događaja bit će posvema jasno kako je riječ o velikom izvedbenom, ali i organizacijskom pothvatu.

Redovita sezona nameće se kao logični sljedeći korak u životu tog ansambla, potvrda relevantnosti i vrijednosti na glazbenoj sceni te snažni iskaz umjetničkog potencijala koji taj sastav neupitno posjeduje

Nema, međutim, sumnje kako su članovi Papandopulo kvarteta svoju vlastitu sezonu u Zagrebu – svojim dosadašnjim rezultatima i radom – u potpunosti zaslužili.

Foto: Sanjin Kaštelan/Glazba.hr

Program večeri ponio je naslov Un altro Scherzo (Još jedan scherzo) s uputnicom na glazbeni karakter programa te aluzijama na drugi album kvarteta naslovljen Scherzo. Skladbe na programu, prema objašnjenju Tomislava Žužaka na početku koncerta, mogle bi se komotno naći na albumu koji nosi takav naslov. I program, i svirka, međutim, bili su sve samo ne – šala. Tko zna, nakon svega što smo čuli, možda sljedeći album u diskografiji kvarteta doista ponese sličan naslov.

Foto: Sanjin Kaštelan/Glazba.hr

Od prve minute kvartet je djelovao „poput kakve zanosne čete, koja gleda pred sobom samo jedan cilj“, pisao je dalje Begović o svojemu imaginarnom kvartetu, a kao da je pisao o nedjeljnom koncertu.

„Teme i tempi rasipali su se poput vodopada… Ritam i oduševljenje vezali su se međusobno…“

Trebalo je držati i intenzitet svirke, i ne gubiti koncentracije da se stigne do takva cilja i istrči svih šezdeset i više minuta. Bila je to utrka na duge staze koja se cijelom svojom trasom, gotovo bez i jedne stanke, trčala u punom sviračkom sprintu.

Foto: Sanjin Kaštelan/Glazba.hr

Samo nekoliko sati ranije, Hrvatsko društvo skladatelja dodijelilo je Papandopulo kvartetu godišnju nagradu Vatroslav Lisinski za cjelokupni doprinos hrvatskome glazbenom stvaralaštvu, „za brojne narudžbe, praizvedbe te izvedbe djela hrvatskih skladateljica i skladatelja“, kako je među ostalim navedeno u objašnjenju.

Nekoliko sati ranije, Hrvatsko društvo skladatelja dodijelilo je Papandopulo kvartetu godišnju nagradu Vatroslav Lisinski za cjelokupni doprinos hrvatskome glazbenom stvaralaštvu

Foto: Sanjin Kaštelan/Glazba.hr

Član kvarteta Tomislav Žužak, koji je preuzeo odgovornost za kreiranje programa prvog koncerta u sezoni, u jednom je nedavnom razgovoru za Putove hrvatske glazbe urednici Ivi Lovrec Štefanović rekao kako je upravo intenzivna suradnja kvarteta sa suvremenim skladateljima značajno proširila zvuk ansambla, u odnosu na estetski ideal uspostavljen formiranjem prvih saksofonskih kvarteta u Francuskoj sredinom prošloga stoljeća.

Foto: Sanjin Kaštelan/Glazba.hr

Na samom se koncertu suživot između Papandopulo kvarteta i hrvatskih autora mogao doživjeti kao posve prirodna, neupitna, podrazumijevajuća činjenica pa su tako i dvije skladbe odsvirane kao dodaci potekle iz pera naših autora, Koral i scherzando Davora Bobića te Klavirska studija br. 1 Borisa Papandopula, koju je za kvartet saksofona priredio Ivan Batoš.

Foto: Sanjin Kaštelan/Glazba.hr

A i cjelokupna večer počela je na sličan način, mladenačkim djelom mladoga hrvatskog autora Ivana Končića (1988.), skladbom Perpetuum mobitel te ciklusom Šest krokija autora čije ime ansambl i nosi, Borisa Papandopula.

Foto: Sanjin Kaštelan/Glazba.hr

Satira kod Končića očita je u naslovu, kao i u odabiru glazbenog materijala, no glazbom prvenstveno vlada ideja perpetuum mobilea. Djelo je Papandopulo kvartet praizveo 2015. na Izlogu suvremenog zvuka i ta se snimka još uvijek može čuti na Končićevu SoundCloud profilu. No samo na koncertu, kroz živu izvedbu, moguće je doživjeti puno rascvjetavanje polifonog sloga u prvoj i završnoj sekciji djela, kao i sarkazam uporno vibrirajućeg bruma koji na završetku skladbe ostaje bez odgovora.

Samo na koncertu, kroz živu izvedbu, moguće je doživjeti puno rascvjetavanje polifonog sloga u prvoj i završnoj sekciji djela, kao i sarkazam uporno vibrirajućeg bruma

Prvi koncert u sezoni Papandopulo kvarteta nije mogao proći bez Papandopulove glazbe. Nakon Končićeva Perpetuuma, antologijskih Šest krokija našlo se tako na rasporedu programa. Po trajanju poput slikarskih skica, po zahtjevnosti, pak, daleko od toga. Po nosivosti – pravi „pokazni komadi“. Skladani 1989. za Zagrebački kvartet saksofona, Papandopulove Krokije Papandopulo kvartet izvodi samouvjereno, nadahnuto i superiorno.

Foto: Sanjin Kaštelan/Glazba.hr

Uslijedila je Circus Polka For a Young Elephant Igora Stravinskog, izvorno pisana za klavir 1942. godine. Ona je trebala prikazati dio repertoara kojim su obuhvaćena djela velikih skladateljskih imena u obradama za kvartet saksofona.

Sugestijom naslova moguće banalna, interpretativno izrazito je zahtjevna. Potrebno je, stoga, jako puno dobro ugođene svirke, usuglašenosti i uigranosti u glazbenim karakterima i tempima, a da djelo ne svrši poput slona u tvornici porculana.

Foto: Sanjin Kaštelan/Glazba.hr

Zaključna skladba, četverostavačna Tintamarre (2006.) izrazito je, pak, virtuozna: u slojevitosti zvuka, dinamizmu događanja, krajnje bogatom sonorizmu i raznolikim tehnikama izvođenja. Zgodno je bilo primijeniti kako prvi od četiri stavka vrlo zanimljivo korespondira glazbenim idejama Ivana Končića s početka programa. Dinamično i dojmljivo, ostvarenje francuskog autora Régisa Campa (1968.), na preporuku Papandopulo kvarteta, isplatilo se i čuti, i doživjeti.

Zgodno je bilo primijeniti kako prvi od četiri stavka Regisa Campa vrlo zanimljivo korespondira glazbenim idejama Ivana Končića s početka programa

Foto: Sanjin Kaštelan/Glazba.hr

Dvorana Novinarskog doma bila je te večeri ispunjena brojnom mladom publikom, posebice najmlađom. Za mnoge od njih moglo se pretpostaviti da su učenici nekih od članova kvarteta, jer ne treba zaboraviti kako su, osim što su prvorazredni glazbenici, sva četvorica i uspješni glazbeni pedagozi. U svakom slučaju, lijepa slika i dobar osjećaj.

Dvorana Novinarskog doma bila je te večeri ispunjena brojnom mladom publikom, posebice najmlađom

Foto: Sanjin Kaštelan/Glazba.hr

Bio je to koncert „u svim nijansama scherza“ i najbolja moguća preporuka za nadolazeće koncerte ovog ansambla koje očekujemo u rujnu i studenom.

Previše scherza za jednu večer? Od Papandopulo kvarteta – ne.

_______

Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.