Tjedni gramofon: Vlatka Kolarović

Tjedni gramofon je virtualni mixtape koje slažu naši kulturnjaci i glazbeni entuzijasti svakodnevice, a koji nisu sami po sebi glazbenici. Tjedno se družimo kako bismo vidjeli kakvim se zvučnim krajolicima okružuju u svojim životnim rutinama.

Vlatka Kolarović, jedno od najpoznatijih lica kulture nacionalne medijske kuće, glavna urednica HRT 3 koja je pokrenula “Sunčanu stranu Prisavlja”, program koji podjednako hvali scena, mediji, ali i (brojna) publika. Vlatka je ujedno i velika ljubiteljica glazbe koja je izrasla iz alternativne scene, a danas zahvaljujući njoj stasa kako kultura uopće, tako i neki inače zanemarivani dijelovi glazbene i kulturne scene u nas. Njezina brojna putovanja prati puno dobre glazbe, a svoj odabir najdražih glazbenih obrada podijelila je za Tjedni gramofon.

Tema originala i kopije vječna je tema umjetnosti, ali i života, a kada je o glazbi riječ, uvijek se može polemizirati o tome može li glazbena obrada biti bolja od originala. Naravno da može, dapače, na strani sam onih koji vole poslušati obrade pjesma koje smo već odavno čuli. Sigurna sam da svatko ima svoju listu najboljih kopija, a evo moje.

Laibach i Anja Rupel: ”Across the Universe”
Ako postoji obrada svih obrada, onda je to ova stvar. Coveri bi trebali zvučati upravo ovako, udahnuti staroj i pomalo ‘flah’ stvari novi život, baš kako to može glas Anje Rupel, začiniti sve nekom svemirskom ljepotom. Remek-djelo, dokaz da kopija može biti bolja od originala!

NOFX: ”Vincent”
Vječni zafrkanti, kakvi NOFX već jesu, udahnuli su ovom klasiku novu vibru. Uz NOFX me vežu neke od najljepših životnih uspomena, pa ovu njihovu obradu volim i zbog toga.

Dorian Gray: ”Sjaj u tami”
Kultni klasik, tko se još sjeća originala?

Boris Leiner ft. Yaya: ”Stavi pravu stvar”
Odlična obrada ove popularne pjesme. Dala joj je novu dramaturgiju i energiju, a Yaya je i tu sjajna, kao i uvijek.

Pips, chips & Videoclips: ”Poštar lakog sna”
Pjesma uz koju smo odrastali; i uz original The Poguesa i uz ovu obradu sjajnih Pipsa.

Dom La Nena: ”Start a War”
Iako The National spada u jedan od mojih najdražih bendova, ova njihova stvar zvuči bolje u ovoj, relativno nepoznatoj obradi.

Joe Strummer: ”Redemption Song”
Koliko god je puta čula, ova obrada i božanstveni Strummerov glas uvijek me udari ravno u srce.

The Clash: ”I Fought the Law”
Cover koji je obilježio ne samo ovaj kultni bend, već i cijelu generaciju, pa i sam žanr.

Cry Babies: ”Pamtim samo sretne dane”
Bend koji je postojao praktički samo kroz obrade, no svojim je pristupom glazbi kreirao novu energiju, pogotovo u svojim legendarnim nastupima uživo. Predivna, energična obrada podsjeća  me na neke bezbrižne dane moga zagrebačkog formiranja i izlaske u Sax.

Nipplepeople: ”Frka”
Ova je primjer kako obrada jedne nepoznate, zaboravljene stvari može vratiti sjaj originalu, ali i postati veliki hit. 

Måneskin: ”Beggin”
Sve što Måneskin dotakne pretvara se u zlato. Iako originalu pjesme doista nije trebalo više popularnosti, sada milijuni mladih iznova pjevuše ovu stvar.

The Killers: ”Shadowplay”
Ovaj je cover lošiji od originala (naravno, jer je original remek-djelo), ali kako volim i Joy Division i Killerse, onda je zaslužio mjesto na ovoj listi.

Soft Cell: ”Tainted Love”
Ovo je najbolji dokaz koliko obrada neke stvari može biti važna. U ovoj verziji postala je himnom cijele jedne subkulture i klasik alternative.