63. Glazbene večeri u Sv. Donatu
Dalmatinsko zrcalo - ususret svjetskoj premijeri
63. glazbene večeri u sv. Donatu u sklopu ciklusa Suvremenost rane glazbe donose Dalmatinsko zrcalo, iščekivanu premijeru posebno osmišljenog programa čiji koncept potpisuju Katarina Livljanić, Dario Poljak i Josep Cabré pod čijim će umjetničkim vodstvom nastupiti Companyia Musical u suradnji s ansamblom Concerto Scirocco, uz Darija Poljaka na orguljama.
Program je to kojim autorski tim želi predstaviti zadivljujuće putovanje kroz hrvatsku i venecijansku glazbu, od srednjovjekovnih izvora do 16. i 17. stoljeća, pokazujući ispreplitanje tih glazbenih ideja kroz prizmu odabranog konteksta, o čemu smo saznali izravno od tima koji je koncipirao Specchio Dalmata.
Povezanost glazbe, vremena i ljudi
Usred finalnih proba pred koncert, svoj doživljaj rada na projektu, percepciju glazbe te najvažnije aspekte Dalmatinskog zrcala komentirao je katalonski zborski maestro i interpret rane glazbe, Josep Cabré:
“Repertoar je manje važan. Najvažnija je sama glazba i njezino povezivanje s glazbenicima, kao i povezivanje glazbenika u okviru ovoga iskustva. Činilo mi se da glazba tijekom koncerta program mora pričati priču od početka do kraja. Duhovna glazba vrlo je raširena i brojna su djela takve glazbe nastala tijekom 17. stoljeća. Njihovi tekstovi su dio naše kulture i predstavljaju našu snažnu povezanost s njima. Stoga smo željeli ovome programu dati određeni kontekst.”
Govoreći o izboru skladbi i instrumenata, istaknuo je kako je glavna težnja bila približiti se načinima na koje je glazba bila izvođena u to vrijeme. “Namjera je bila povezati različite glazbenike, talijanske, švicarske, katalonske i hrvatske, koji se sada isprepliću u ovome gradu. Ta mi je ideja možda najvažnija i čini mi se najzanimljivijim aspektom projekta koji predstavljamo festivalskoj publici”, napomenuo je Cabré.
Suvremene transkripcije hrvatskih skladatelja 17. stoljeća
Dario Poljak otkriva kako je Dalmatinsko zrcalo poseban projekt zato što je vjerojatno prvi put da se hrvatska rana glazba predstavlja u ovakvom kontekstu. Prvotnu ideju predstavljanja tek svojevrsnog putopisa u zajedničkom su razgovoru razvili u ideju da hrvatske skladatelje, umjesto u obliku nekog antologijskog popisa, predstave u specifičnom kontekstu:
“S obzirom na to da su svi hrvatski skladatelji 16. i 17. stoljeća skladali duhovnu glazbu, izabrali smo kontekst večernje molitve (vespera). Valjalo je onda izabrati što sve nude hrvatski skladatelji ranog 17. stoljeća, predstavljajući tako suvremene transkripcije Ivana Lukačića, Francesca Sponge i Gabriela Uspera, Vinka Jelića i Tomasa Cecchinija, a našlo se mjesta i za skladatelja 16. stoljeća, Julija Skjavetića. Svemu tome pridodan je i niz antifona za koje se pobrinula Katarina Livljanić.”
Katarina Livljanić pojasnila je kako je riječ o višeslojnom repertoaru. S jedne strane su ranobarokni skladatelji, pa je s druge strane bilo potrebno pronaći glazbu iz fonda gregorijanskih napjeva koji bi doprinijeli liturgijskome okviru.
“Pred nas se postavilo dijakronijsko pitanje – imali smo izvore gregorijanskih napjeva koji su stariji od središnjeg korpusa repertoara ranog 17. stoljeća. Međutim, prava je sreća da u zadarskome franjevačkom samostanu postoji niz kantuala dalmatinskoga franjevca iz toga doba, a riječ je o rukopisim Frane Divnića. Uključivanje njegovih korala pokazalo se kao izvrstan odabir.”
Gregorijanski napjevi stoljećima pjevani na hrvatskoj obali
No što bismo onda trebali s gregorijanskim repartoarom? – sljedeće je pitanje koje je vodilo Katarinu Livljanić i tim na putu ka zaokruživanju cjeline i izvora repertoara. S namjerom da idu u vjernu liturgijsku rekonstrukciju, bez preciznih izvora za pojedine marijanske blagdane, valjalo je posegnuti za rukopisima koji su dostupni.
“Pritom treba imati na umu veliku vrijednost i posebnost gregorijanskog repertoara, a to je da je riječ o svevremenskoj glazbi. Naime, gregorijanski napjev za bilo koju svetkovinu možemo pronaći u, primjerice, germanskome izvoru iz 12. stoljeća i u knjizi tiskanoj u 20. stoljeću. Tako smo slobodniji pri izboru jer znamo da je repertoar čuvar tradicije, a ne fizičke knjige.
Posegnuli smo za antifonarijima koji su s hrvatske obale pa smo uzeli one iz samostana Male braće u Dubrovniku. Iako se čuvaju u franjevačkom samostanu, njihov je put bio vrlo zanimljiv. Dolaze od dominikanaca s otočića Badije na Korčuli. Postoje čak i različite teorije o njihovu zadarskom porijeklu. Iz njih smo uzeli gregorijanske napjeve znajući da su se oni sigurno mogli stoljećima čuti kao dio marijanskih vespera. Tako smo zaokružili priču o izvorima”, zaključuje Livljanić.
Kako je pojašnjeno i u programskoj knjižici, uvrštavanje gregorijanskih napjeva u program obogaćuje liturgijski kontekst večernje službe u dalmatinskim gradovima u kojima se takvi napjevi skladno isprepliću s kasnijim polifonim skladbama.
Upravo u jednome od žarišta ranoglazbenih izvora festivalska publika 63. Glazbenih večeri u zadarskoj crkvi Sv. Donata danas, 11. srpnja u 21 sat ima priliku sudjelovati na ovom zanimljivom putovanju kroz hrvatsku i venecijansku glazbu različitih epoha.