Kalamos u kontrapunktu s cvrčcima

Kvintet Kalamos

Koncertni program 69. Splitskog ljeta prošle je nedjelje održan u Kaštilcu Meštrovićeve Crikvine, prostoru čiji jedinstveni ambijent i mitska atmosfera doprinose dojmu glazbenih izvedbi. Ipak, izmaknutost Kaštilca iz uskog centra grada prema južnoj strani Marjana, kao i dramska predstava u istom terminu, utjecali su zasigurno na manji broj publike koja je pohodila koncert izvrsnog puhačkog kvinteta Kalamos koji ove godine obilježava deset godina od osnutka. Snažnije promotivne aktivnosti zasigurno bi privukle veći broj slušatelja i skrenule veću pozornost na koncertni dio ponude Splitskog ljeta.

Katarina Grubić (oboa), Yaroslav Sadovy (klarinet), Aljaž Razdevšek (saksofon), Rude Mimica (bas klarinet) i Matko Smolčić (fagot) karizmatični su protagonisti ovog, u regiji jedinstvenog tzv. reed kvinteta, ansambla koji čine drveni puhački instrumenti koji koriste jezičak ili pisak (engl. reed). Specifična boja zvuka i kombinacije instrumentalnih boja u ovom sastavu neiscrpna su inspiracija njegovim članovima, što se osjeća u njihovoj sinergiji i zaigranosti različitim glazbama koje izvode.

Kvintet Kalamos

Domišljatost i briga o programskom konceptu vidljiva je na svim koncertima kvinteta Kalamos iza kojih ponajviše stoji Yaroslav Sadovy, spiritus movens ansambla, a ujedno i autor triju glazbenih obrada na splitskom koncertu. Specifičan kolorit ansambla predstavljen je upravo obradom Ravelove klasično romantičke partiture (Menuet antique) iz studentskih dana, koju je Kalamos izveo na početku koncerta.

Nova djela s pažnjom su uklopljena u ovaj muzikalno osmišljen program u balansu „starog i novog“ koji je uključio i hommage gradu domaćinu

Svojim su se programom članovi kvinteta nastojali prilagoditi široj publici ljetnog festivala te su izveli skladbe u kolažu od baroka do suvremenih autora, među kojima su bile čak dvije praizvedbe novih djela. Ona su s pažnjom uklopljena u ovaj muzikalno osmišljen program u balansu „starog i novog“ koji je uključio i hommage gradu domaćinu (izvedbom Purcellove suite iz opere Dioklecijan), ali i posvetu Dori Pejačević uz 100. obljetnicu njezine smrti. Ipak, u programskom smislu izbor skladbi iz njezina klavirskog ciklusa Život cvijeća u obradi Yaroslava Sadovya, zbog bogatog i aktualnog sadržaja ostatka koncerta, mogao je biti sveden i na manji broj stavaka.

Otkrivanje drugih poveznica među djelima daje dodatnu zanimljivost programu koji reflektira i agilnost kvinteta Kalamos u promociji reed ansambla, kao i razvoju repertoara i povezanosti sa suvremenim skladateljima. Upravo je spomenuta skladba Dore Pejačević svojom „biljnom“ tematikom bila poveznica s novom skladbom Maka Murtića Šest plesova ispod lipe, koje će uz skladbu Stabla, op. 75 J. Sibeliusa na istu temu Kalamos izvesti na skorom koncertu u Omišu.

Mak Murtić kroz različite stavke glazbom nastoji dozvati narodne rituale koji su se mogli odvijati pod lipinom krošnjom, a velik dio pažnje posvetio je ocrtavanju i dozivanju specifičnih mitskih atmosfera

Murtićeva nova skladba, prema njegovim riječima, „napisana je dijelom kao posveta, a dijelom kao satira na određene običaje vezane uz korištenje ili percepciju biljaka s kovanica lipa.“ Ova je najdulja skladba na programu kroz različite stavke glazbom nastojala dozvati narodne rituale koji su se mogli odvijati pod lipinom krošnjom.

Korištenjem različitih tema iz hrvatskog foklora (a od kojih je neke iskoristio i u drugim svojim skladbama, kao što je slučaj s međimurskom temom iz prvog stavka u skladbi Song of sorrow) zaogrnutih u začuđujuće klasično romantički postavljen harmonijski okvir s jazz elementima, skladatelj je velik dio pažnje posvetio ocrtavanju i dozivanju specifičnih mitskih atmosfera. U njihovom izricanju, posebno zbog oduljenih tempa i igre s metrikom te ne presnažno kontrastirajućih stavaka, izvedbi je nedostajalo protočnosti te koherentnosti forme pojedinih stavaka. Ipak, zahtjevne dionice savjesno su donijeli članovi kvinteta posebno fino zvučeći u dijalozima te agilnim izmjenama plesnih etno pasaža zadnjeg stavka.

Dašak pop glazbe snažnog ritamskog naboja, uz zanimljive efekte u fuziji s elementima glazbe iz Indonezije, čuli smo na samom finalu koncerta u novoj skladbi indonezijskog skladatelja i violončelista Alfiana Emira Adytie.

View this post on Instagram

A post shared by KALAMOS reed quintet (@kalamosquintet)

Budući da članovi kvinteta Kalamos više godina sudjeluju u dijelu stručnog žiriranja novih skladbi na natjecanju u organizaciji nizozemskog ansambla Calefax (koji su i etablirali sastav reed kvinteta) često praizvode nagrađene skladbe. Tako je na koncertu u Splitu, uz Adytievu jednostavačnu (not so) Classical sonatu izvedena i prošlogodišnja nagrađena skladba mističnog naziva XEQS mladog turskog skladatelja Emircana Pehlivana.

Ova je kratka kompozicija svoju efektnost izgradila filmski zvučećim motivima kojima se gradi napetost i dramaturgija skladbe uz izvrsnu izvedbu Kalamosa.

Teatralnost u partituri, koja mjestimice povlači na vizualne reference, osjećala se i u skladbi Gordana Tudora nastaloj 2022. godine na narudžbu kvinteta. Tre pezzi inspirirana je istarskim folklorom i specifično sopelama (roženicama) koje Tudor uvrštava i u ovu zanimljivu partituru.

Uvijek s mišlju o instrumentima kao živim nositeljima glazbe, Gordan Tudor iskorištava mogućnosti svih pojedinih instrumenata, naročito sopela, razrađujući zanimljive odnose tematskih i pratećih elemenata partiture

Skladbu postupno gradi kroz tri kraća stavka. Uvijek s mišlju o instrumentima kao živim nositeljima glazbe, Tudor iskorištava mogućnosti svih pojedinih instrumenata, naročito specifično zvučeće sopele, razrađujući zanimljive odnose tematskih i pratećih elemenata partiture dinamičkim odnosima instrumenta koji od serioznog prvog stavka, kulminiraju u trećem virtuoznom stavku. Tudorova partitura uz još pet novih djela na istu temu bit će objavljena na CD-u REEDefinition Kalamos kvinteta u izdanju Nota Bene ove jeseni, čime će zaokružiti uspješnu desetu obljetnicu rada kvinteta Kalamos.