Glazbeno središte: Pula

Premda je ljeti Pula i njezina Arena idealna ljetna koncertna lokacija, glazbena scena razvija se neovisno od najpoznatijih događanja. Pula pulsira od punka i rocka do trapa i elektronike, no i dalje u debeloj sceni inozemnih koncerata i festivala

Danas često možemo čuti izjave da je Pula punkerski ili rockerski grad, što je razmišljanje proizašlo iz velike involviranosti publike u samu scenu, pogotovo u kontekstu supkultura i angažmana oko specifičnoga glazbenog izražavanja. Glazba je u Puli dio svakidašnjice, a rock koncerti primarno okupljalište mladih, još od sedamdesetih. Najpoznatiji pulski bendovi nastali su upravo u tom razdoblju: Atomsko sklonište 1976. godine i KUD Idijoti 1981. Upravo su ta dva benda obilježila i vrhunce razvoja pulske rock scene u prošlom stoljeću.

Desetljeće ranije, odnosno 1962. otvara se klub Uljanik što možemo smatrati početkom moderne pulske glazbene povijesti. Smješten je u centru grada, otprilike deset minuta hoda od Arene. Desetljećima je služio kao prava i jedina institucija supkulture mladih, a u razdoblju između 1975. i 1992. funkcionirao i kao klasični diskoklub s povremenim rock koncertima. U devedesetima Uljanik postaje jedinom scenom alternativnogizričaja u Puli i Istri.

U Uljaniku su bendovi nastajali, doživljavali vrhunac slave, propadali pa se povratnički vraćali na scenu. Ugostio je neke od velikih imena hrvatske, jugoslavenske i britanske rock scene poput domaćeg Atomskog skloništa, Partibrejkersa ili UK Subsa. Tako je taj mali klub sa svojom popularnom ljetnom pozornicom kroz godine postajao sve važniji faktor pulskoga glazbenog života. No zadnjih godina uslijedio je pad popularnosti i posjećenosti te samim time financijski neuspjeh. Klub je zatvoren 15. siječnja 2022. i time je Pula ostala bez izrazito važnog faktora u glazbenom kontekstu.

Upravo je taj klub bio ključan za razvoj pulske punk scene. Brojni su bendovi prošli pulskom scenom, od punk začinjavca kao što su Gola jaja, Besposličari i Problemi, preko Spoonsa i Messerschmitta, koji su žanrovski usmjereni na garažni rock, do najutjecajnijeg i najdugovječnijega pulskog punk benda, a to su KUD Idijoti.

Dvorište Rojca / Foto: Grgur Višić

KUD Idijoti, sa svojim tekstovima orijentiranima prema čovjekovoj malenkosti i nerijetko gradu iz kojeg dolaze, postali su dio opće kulture na čitavom prostoru bivše Jugoslavije, a pogotovo u istarskom podneblju. U glavnoj su postavi bend činili Saša Milovanović Sale Veruda, Branko Črnac Tusta, Diego Bosusco Ptica i Nenad Marijanović Dr. Fritz. S radom su prekinuli nakon Tustine smrti 2012. godine.

Nakon raspada Idijota Sale Veruda se okrenuo novom projektu, bendu Saša 21, što ga i danas čini aktivnim sudionikom scene. Iako ga možemo sresti na pulskim ulicama iza štanda koji prodaje vinile, također nerijetko boravi ispred ulaza u Rojc, mjesta na kojem se mogu saznati najsočniji detalji gradskog života u susretu s pravim ljudima. U takav smo razgovor utonuli, dotičući se njegova pogleda na sadašnjost te što ga nakon svih silnih godina i dalje tjera na rad:

„Kada je u pitanju današnja scena u odnosu na osamdesete i devedesete, osjetna je ogromna razlika, ne samo u Puli, nego generalno. Naime, cijeli se jedan sustav promijenio. Od jedne savezne države nastalo je šest manjih samostalnih jedinica, a to je unijelo ogromnu promjenu, da ne kažem poremećaj. Cijeli taj proces koji se događao ostavio je trag i reflektirao se na samu scenu. Recimo da smo u devedesetima ušli u nekakvu tržišnu ekonomiju, međutim, iz mojeg iskustva, tvrdim da su stvari, barem što se muzike tiče, nekad više funkcionirale na tržišnim principima nego što funkcioniraju danas.“

Potom smo se prebacili na pitanje punka, koji je neosporno jedan od glavnih glazbenih pravaca u Puli:

„Meni je pojam punka zaista jako utjecao na život, glazbenu orijentaciju i oblik stvaralaštva, a mislim da u velikoj mjeri i publici koja je naginjala takvoj formi. Punk su mnogi shvatili kao alat za društvene promjene, socijalne, ekonomske ili političke. To se lijepo vidi u kasnijim punk sastavima koji su ušli u šablonu određenih stereotipa. Često su pjesme bile parolaške, u smislu: Smash capitalism, fuck capitalism, fuck the system, fuck the police. Ako si ortodoksni punk bend, gotovo je pravilo imati tako nešto u nazivima pjesama ili refrenima. Pritom su izvođači u krivu ako misle da je to ono što mijenja sistem. Jer da bi imao političke promjene, moraš se baviti politikom. Muzika nije alat za takve promjene. Često sam navodio primjer: ti možeš napisati sto pjesama o nezaposlenosti, ali to neće otvoriti nijedno radno mjesto, jer to nije alat za otvaranje radnih mjesta. Međutim, nije da punk aktivizam nema nikakvog efekta, ali on se događa u svijesti.“

O pulskoj glazbenoj sceni Sale govori:

„Imam osjećaj da je u Puli i u cijeloj regiji scena vrlo slična, pogotovo nakon zadnje tri godine pandemije. Mislim da je to strahovito ostavilo traga. U segmentu stvaralaštva, u mnogim prostorijama u Rojcu ima bendova koji rade, vježbaju i koji su dobri. Međutim, u segmentu stjecanja županijske ili nacionalne popularnosti, stvar je već jako zeznuta. Čini mi se da se i letargija uvukla unatrag dvije-tri godine i da se odrazila na scenu, u Puli i u drugim gradovima.“

Sale Veruda predvodi trio Saša 21 / Foto: Saša 21 FB

Za vrijeme aktivnog djelovanja KUD Idijota letargije nije bilo, pa ne čudi da su nastale brojne građanske inicijative kojima je cilj bio napraviti dostojanstvenu posvetu Tusti. Želja je bila Tusti posvetiti ulicu, što nije prošlo, ali smo ipak dobili Tustine stube, koje se nalaze odmah pored ulaza u klub Uljanik. Osim stuba, posvećen mu je i veliki mural u dvorištu Rojca.

Kulturno-društveni centar Karlo Rojc zajedno s brojnim udrugama funkcionira kao moderno središte kulturološkog života u Puli. Ono što je nekada bio vojni objekt 1998. postaje višenamjenski prostor, a kako je smješten u centru grada pristupačan je i svim uzrastima. Centar je danas međunarodno poznat, a nakon što je Uljanik prestao s radom, dvorište Rojca predstavlja jedno od glavnih prostora održavanja koncerata i festivala, uz popularnu Arenu i Kaštel. Festivali kao što su Antifa, Seasplash, Viva la Pola!, PUF (Međunarodni kazališni festival), Monteparadiso i drugi neke su od manifestacija koje su do danas doživjele najveću popularnost.

Radio Rojc smješten je u prostoru Dnevnog boravka Rojca do kojeg se ulazi direktno iz dvorišta. Svojom funkcijom i pozicijom predstavlja info punkt Društvenog centra i epicentar je svih zbivanja u ovoj svestranoj zgradi.

Ulazak u Dnevni boravak Rojca / Foto: Grgur Višić

U razgovoru s Borisom Bjelicom Bebettom, radijskim urednikom Radija Rojc, dotaknuli smo se trenutačnog stanja pulske scene: „Scena postoji, iako je daleko slabija nego nekad. Mladih i novih bendova koji izvode isključivo autorske pjesme i nema previše, ali ono što je dobro i u skladu s našom glazbenom orijentacijom svakako puštamo, odnosno promoviramo. Naravno, nešto više puštamo pjesme starijih pulskih bendova i izvođača. Pula ima jaku glazbenu povijest i tanku sadašnjost.“

Rojc je pulsko glazbeno srce, i ono najvažnije – okuplja mlade. Tako je upravo Rojc poslužio kao utočište novim bendovima, od kojih se najviše ističu dva imena: Rubrik i Freaktion. Riječ je o inicijalno srednjoškolskim projektima koji su uloženo vrijeme i energiju okrunili objavom albuma.

Luka Jukopila je producent, multiinstrumentalist i jedan od dvojice članova garažnog rock benda Rubrik, studijskog projekta koji iza sebe ima odličan album Habits objavljen u kolovozu 2021. godine. O početku djelovanja benda kaže:

„Nakon neuspjele potrage za ostalim članovima, Zvonimir i ja smo se dogovorili da ćemo svake subote snimiti po jednu pjesmu u Rojcu. Cilj je bio ostaviti nešto iza sebe. Sjećam se da bismo od mene krenuli pješice do Rojca, on bi nosio stari laptop na kojem bismo snimali pjesme, i vreću s mikrofonom i kablovima, a ja gitaru i bas. Došli bismo bez ideje. Ja bih na licu mjesta smislio i snimio instrumental, nakon čega bismo dodali bubnjeve, on bi krenuo s parafraziranjem, a potom i snimanjem vokala. Nakon trosatnog rada bilo bi nam dosta, pa bi se vratili k meni poslušati što smo snimili. Ja bih na brzinu izmiksao pjesmu, čisto da čujemo kako bi to zvučalo. Tada nismo imali niti zvučnike. Preslušavali bismo na slušalicama, prvo jedan pa drugi. Taj ritual ponovili bismo skoro svake subote što je trajalo oko tri-četiri mjeseca. S vremena na vrijeme poslušam te prve mikseve, baš su bili očajni, ali nama je u tom trenutku sve to bila zabava.“

Sa snimanja albuma Rubrika

„Imali smo sedamnaest godina. Posjedovali smo jedan mikrofon kojim je bilo nemoguće snimiti bubnjeve, pa bi ih isprogramirali, a laptop bi ponekad štekao iako je na njemu samo bio program za snimanje pjesama. Paralelno smo i snimali dokumentarce i avanture Zvonimirovom kamerom iz ranih dvijetisućitih. Nismo ni znali u tom trenutku da bi nam te snimke mogle poslužiti za spot“, prisjeća se.

„Nakon objave i početne slušanosti našeg albuma nismo ostali zaboravljeni. Čak i danas, gotovo dvije godine kasnije, i dalje na Spotifyu vidim da smo slušani čak i u SAD-u. Na svim pjesmama i platformama brojimo oko 15 tisuća pregleda što je za nas nevjerojatno velika brojka. Već duže vrijeme radimo na novom albumu na kojem će se pronaći šest do deset pjesama, od kojih bi barem dvije trebale biti singlovi.“

O vrstama glazbe koju danas u Puli slušaju mladi kaže:

„Čini mi se da mladi danas većinom slušaju ono što je moderno i lako pristupačno. Svijet se kreće brže nego što je to bio slučaj prije četrdeset godina. To se očituje i u načinu na koji većina mladih sluša današnju glazbu. Prije četrdesetak godina, kad biste kupili ploču, bili ste primorani slušati je neko vrijeme. Iako vam se možda album ne bi svidio na prvu, nakon petog slušanja već bi postajao dobar. Takva glazba imala je tzv. replay value. Današnja mainstream glazba djeluje na drugačiji način. Glazbenici izbacuju brojne singlove kako bi ostali relevantni, koje potom eventualno objedine u album. Danas ljudi nemaju vremena za slušanje albuma od četrdesetak minuta. Ako ne izbaciš jedan singl u mjesec, dva, više nisi relevantan, pronaći će se neki drugi glazbenik koji će izbaciti novi singl.“

Drugi istaknuti bend je Freaktion, četveročlani atraktivni alt rock sastav, koji je zaokružio objavu albuma prvijenca Aesthetic-Sin ovogodišnjom promocijom u zagrebačkom KSET-u. Svoj pogled na glazbeno stvaralaštvo u Puli iznijela nam je pjevačica Maja Šebelić: „Stvarala sam glazbu u dva sastava dok sam bila u Puli. Freaktion koji čine Gabriel Radović, Vasja Šumonja, Toni Drandić i ja, i duo Mariel u kojem sam s gitaristom Gabrielom Radovićem.“

„Naše stvaralaštvo jako je povezano s pulskom scenom. Imam osjećaj da se manji gradovi poput Pule jako izoliraju. U smislu da bendovi, kojih je ionako malo, ne sviraju previše i da nemaju sestrinskih sastava. Takva izolacija natjera nas da na probama zaista sjedimo i razmišljamo što bismo mogli sa svojom glazbom, što zna izroditi nekim zanimljivim idejama. Mnogo bendova koji dolaze iz manjih gradova imaju poseban zvuk. Zaključila sam da je to zato što smo jedno vrijeme mogli svirati samo u Puli. Da ne spominjem razdoblje korone gdje smo jedva i probe dogovarali. Na taj smo način puno vremena proveli jedni s drugima vrteći po pjesmama i soundovima“, objašnjava Maja.

Dvorište Rojca / Foto: Grgur Višić

„Nakon selidbe u Zagreb i upisa fakulteta uviđam da je podneblje Pule stvarno pomoglo u kreativnom smislu. Pula ima čar koji se proteže u svim njenim aspektima. Prekrasna ljeta i ne toliko hladne zime. Puno smo svirali u mračnim, hladnim jutrima što se u našim pjesmama i nazire. Bend se najviše volio nalaziti u jutarnjim satima u prostorijama Rojca, gdje katkad nije bilo nikakvog grijanja, a zime, jeseni i rana proljeća su tamo vrlo hladni. Nismo voljeli previše svijetla u prostoriji, otvarati prozore i slično, što je stvorilo tu ludu atmosferu u kojoj smo bili odrezani od svijeta. Drago mi je da smo imali priliku na takvom mjestu skladati. Mnogo je te mračne, hladne atmosfere ušlo u naše pjesme. Potom bi došlo ljeto, i probe u hladnom Rojcu bi nas spašavale od mučnih vrućina. Mrak i hladnoća su nam jako odgovarali. Stvaranjem ulazimo u svoj kutak potpuno odvojen od ostatka svijeta, a onda izlazimo van na sunce i praktički smo doma. Preseljenjem u Zagreb vidim da imam više sivih dana. Jednolično je i imam manje motivacije. Zato mislim da je Pula u svom podneblju zaista puno pridonijela našem stvaralaštvu.“

Činjenica da je Freaktion imao promociju albuma u Zagrebu a ne na domaćem terenu govori o dvije stvari: želji pojedinaca za selidbom u veći grad, ali i nezainteresiranosti i manjku publike u manjim gradovima, pogotovo kad je riječ o alternativnim i domaćim imenima usmjerenima ka domaćoj publici. Pula je oduvijek imala status autsajdera, no do danas uspješno čuva i njeguje vlastiti integritet.

„Što slušaju mladi u Puli? Hm. Svašta. Stari hard rock, novu rock indie glazbu, isključivo pop s Otvorenog radija, turbofolk, cajke i slično – svatko svoje. Činjenica je da je puno ljudi spremno istraživati i to mi se jako sviđa. Različita imena se svakodnevno razmjenjuju i ono najvažnije, ljudi to vole. Sada, kako sam u Zagrebu, imam dojam da je publika ovdje povezanija s domaćom scenom. Nadam se da će nam više domaćih bendova dolaziti jer je Pula genijalno mjesto za svirati, a pulska publika, iako se na prvu može činiti hladna, željno iščekuje nove ljude“, kaže Maja.

Novi ljudi dolaze i u Kotač, drugi važan punkt, također u prizemlju ali na suprotnoj strani u odnosu na Dnevni boravak. Nekomercijalni klub osnovao je Seasplash kolektiv kao nadogradnju već postojećoj Edusplash platformi – multimedijalnoj platformi za edukaciju i razvoj. U svoj bogati koncertni repertoar ubraja razne alternativne žanrove domaćih i stranih izvođača, a ono što je aktualno – ovo ljeto ugostio je već tradicionalni i već pomalo kultni festival Viva La Pola! Riječ je o međunarodnome glazbenom festivalu koji od 2004. redovito dovodi zvuk rocka, punka, heavy metala i hip hopa u Pulu.

Valja spomenuti i Monteparadiso – jedan od najdugovječnijih hardcore punk festivala, koji je jug istarskog poluotoka doveo u središte europskih supkulturnih događanja. Odvija se u ljetnom razdoblju u Rojcu. Zamislite, sunce prži, kosa svrbi od soli, pada mrak, ulazite u Rojc i kreće znojna noć u najtvrđem punk ozračju čovjeku znanom. To je raj za svakoga mladog i ludog pankera koji tek pronalazi svoje mjesto u svijetu.

Taj festival baštini inicijative koje su najbolje oslikale stav prošlih generacija, očitan ponajviše u zajedništvu i snazi višegodišnjega redovitog okupljanja s istim ciljem. Jedna od njih je Art & Music festival, događaj kojem je jedini i glavni cilj bio promoviranje alternativne kulture, mladih bendova i poticanja kulturološkog revolta prema tadašnjem stanju u državi, u izdanjima festivala nakon rata. A za vrijeme ratnih godina pulski Art & Music bio je središte domaće alternativne glazbene scene, od izvođača do publike, koja je punim plućima prihvatila tračak normale u ludim i zaraćenim godinama.

Danas je Pula ipak najpoznatija po velikim koncertima koji se održavaju u Areni. Dvodnevni spektakl Foo Fightersa, lanjski Arctic Monkeys i Tame Impala, ovogodišnji koncerti Robbieja Williamsa, Imagine Dragonsa i Florence + The Machine rasprodani su u samo nekoliko minuta. Arena godinama predstavlja najveću pozornicu u Istri, i na taj je način grad privukao ljude različitih svjetonazora. U isto vrijeme bi prema Punta Christu hodali tetovirani Britanci s dreadlocksima dok bi obiteljski nastrojeni Nijemci zadovoljni napuštali Arenu vidjevši Davida Gilmoura. Iz godine u godinu Pula pruža novitete, no kako je grad najviše okrenut turizmu često je riječ o jednokratnim velikim događajima. Takva dinamika uljepšava ljetnu sezonu, ali u isto vrijeme stvara granicu u odnosu s domaćom scenom. Najveća pozornica je najčešće rezervirana za goste.

Arctic Monkeys u Puli / Foto: Simone di Luca

Boris Bjelica ističe nastup grupe Kraftwerk u Areni 2018. u sklopu koncertnog otvorenja Dimensions festivala kao najvažniji glazbeni događaj u zadnjih pet godina. Dimensions i Outlook britanski su festivali elektroničke glazbe koji su se do 2019. godine uzastopno održavali na raznim lokacijama u Puli, od kojih je primarna bila tvrđava Punta Christo, malo izvan periferije grada. U tandemu su predstavljali srce festivalske ljetne sezone. Deset godina su tradicionalno dolazili u Pulu i time okupljali preko 20 tisuća posjetitelja godišnje. Šteta je što nakon deset godina ova priča završava. Povećanje troškova organizacije i pad vrijednosti funte samo su neki od brojnih faktora prestanka suradnje.

No elektronička glazba u Puli ipak nije rezervirana samo za inozemne goste. U Puli se razvija nova scena koja se ne nastavlja na pankersku i rokersku tradiciju. Trap glazba, nekada ograničena na velike svjetske metropole, pronašla je svoj put i u Puli.

Jedni od arhitekata te scene su Zepelin Beats, tim sastavljen od deset članova, a s nama su razgovarali Leonard Glasnović (Lembo), David Piutti (Jyro), David Doblanović (Dejv), Niko Belas (Beki) i Luka Belančić (Koze). Zasluge za stvaranje beatova idu producentu Noi Čačiću, a dečki tvrde kako je sve to, kako to obično ide, krenulo prvobitno iz nekakve zabave i inspiracije od drugih artista.

Njihova avantura u svijet trapa započela je dok su još bili djeca, slušajući oldschool rap i slične artiste pa se ta zainteresiranost postepeno razvila u strast. Iako pulska trap scena možda ne doseže širinu nekih većih središta, Zepelin Beats neumorno radi na širenju i unapređenju te scene. „Mi jesmo scena u Puli, iako Pula još uvijek nije razvila pretjerani interes za trap glazbu. Smatramo da će se to s vremenom promijeniti“, optimistični su.

Međutim, nije jednostavno izgraditi i održati kvalitetnu glazbenu scenu. „Stvaranje kvalitetne glazbe nije lako. Potrebno je uložiti vrijeme, novac i trud kako bi se potencijalna ideja realizirala“, dijele mišljenje članovi grupe. „Svaki grad u Hrvatskoj ima drukčiju scenu, jedino po čemu bismo rekli da se izdvajamo jest količina interesa koji smo stvorili diljem Hrvatske u manje od godinu dana“, nadodali su.

Suradnja je ključ uspjeha za Zepelin Beats. „Međusobna suradnja u grupi je najvažnija, no surađivali smo i s drugim artistima koji nisu dio grupe. Ponekad može biti zahtjevno, pogotovo kad nismo u istom gradu i jedini način stupanja u kontakt su društvene mreže“, ističu.

Bend prepoznaje potrebu za osvježenjem trenutačne trap scene. „Trap sceni treba renovacija, i ovo nije uvreda trenutačnim velikim artistima na sceni, ali potrebno je i pogurati mlađe artiste s novijim i svježim idejama i zvukom“, dijele svoje razmišljanje.

Društveni događaji i festivali igraju ključnu ulogu u oživljavanju glazbene scene. „Nekada je postojala Shemica. Oni su bili jedini organizatori trap evenata u Puli. Nažalost, Shemica više ne postoji, no klubovi kao Cargo i Pietas daju šansu i pozornicu za nas, mlade artiste“, ističu.

A dok zvuk trapa plovi Pulom, ne smijemo zaboraviti ni na onu drugu vrstu glazbe koja također ima svoje korijene na MIDI keyboardu – riječ je, naravno, o elektroničkoj glazbi. Pula, osim što je bila prepoznatljiva po svojim povijesnim spomenicima i znamenitostima, također se prije profilirala i kao domaćin raznih elektroničkih festivala, kojih danas nažalost ima sve manje. O tome nam je više rekao DJ i glazbeni producent Denis Goldin, koji glazbu kreira i predaje je kao profesor francuskog roga u glazbenoj školi u Puli.

„Išli smo silaznom putanjom što se tiče ponude elektroničke glazbe u Puli i šire, pa se samim time scena teško može razvijati. Što se tiče produkcije, ima nekolicina nas koji smo aktivni i koji radimo za vanjsko tržište različitih žanrova“, istaknuo je Denis Goldin.

Denis Goldin vedeta je elektronske scene u Puli

Zima, međutim, donosi još veću tišinu u elektronički svijet Pule. „Zimi je, realno, sve mrtvo što se tiče elektroničke glazbe i sve je obično zatvoreno te se većinom puštaju narodnjaci ili nešto na tragu toga. Čak ni srednjoškolci u školi u kojoj radim kažu da nemaju nigdje za izaći“, objašnjava.

No, kada je pak ljeto, tada obično dolaze pritužbe s raznih strana i sukobi interesa postaju očiti s obzirom na to da se traži ravnoteža između glazbenih težnji i turističkih interesa.

„Ljudima sve smeta, pogotovo što se to kosi s turizmom jer smo obiteljska destinacija. Mi nemamo prostor koji bi bio usmjeren na festival za mlade. Imali smo na Fortu Punta Christo dva festivala, u Areni razne festivale, ali često se nađe netko kome smeta glasna glazba. Svi bi htjeli mir i tišinu, ali opet da ima turista, što jednostavno ne ide“, izjavio je.

Goldin podsjeća na prošle dane, kad su techno ritmovi dominirali pulske noći. „Ono što se tu uvijek pružalo i ono po čemu pamtim Pulu jesu njezini prijašnji techno partyji. Slovenski artisti su kod nas uvijek dominirali“, prisjeća se. Ali njegova vizija ide dalje i ističe svijest o potencijalima glazbene scene. „Volio bih da se može otvoriti scena i za mainstream glazbu, ono što prolazi na Ultri, bilo bi zanimljivo da se pušta i na gradskim trgovima. Očekivao sam da ćemo se kad-tad ugledati na Italiju gdje se na trgu mogu vidjeti pjevači, to bi definitivno donijelo nešto drukčije.“

Kao svjedok zlatnog doba glazbene scene pojasnio je da je prijašnje doba sa sobom nosilo i više izbora što se tiče ponude. „Imali smo festivale na Fort Bourguignonu gdje se puštala techno glazba, Aquarius klub i druge. Bilo je raznih ponuda da se čak moglo više stilova birati“, prisjeća se Denis, ukazujući na prijašnju raznolikost.

„Dosta smo uski što se tiče elektroničke glazbe“, dodaje, dijeleći spoznaju o ograničenim mogućnostima koje trenutno karakteriziraju gradsku glazbenu scenu. Također, lokalna se scena suočava i s još više izazova. „Teško je domaćem izvođaču biti angažiran, prije će to biti stranac. Gotovo je nemoguće doći na festivale kao domaći artist“, pojasnio je trend.

Također, Goldin aktivno podržava domaće producente putem svoje radio emisije U dobrom ritmu koja se emitira petkom na Radio Puli. „Emisijom nastojim podržati domaće producente koje znam, i popularizirati novu glazbu sa svih strana svijeta. Ako nešto dobro zvuči smatram da treba dobiti prostora u radijskome eteru bez obzira na popularnost, a time u Puli i promoviram elektroničku glazbu“, govori.

Denis Goldin za DJ pultom

Na pozitivnu notu, Goldin izražava zadovoljstvo svojim glazbenim putovanjem te da se unatoč izazovima istaknuo kao uspješan pop dance izvođač, čija glazba pronalazi put do klubova i radijskih stanica. „Zadovoljan sam što sam se profilirao kao osoba koja radi pjesme koje se slušaju na radiju i koje su uvrštene na playlistama na Spotifyu.“ No, ipak, nada se promjenama. „Volio bih da zaživi dance-house scena na hrvatskom“, objašnjava.

U svijetlu tih razmišljanja zaključuje: „Treba biti svega i ponude za sve, da svi mogu izaći barem jedan dan u tjednu, rasplesati se i opustiti, pogotovo kad je sezona. Neupitno je da je Puli svakako potrebno stvaranje inkluzivnog prostora za glazbu, gdje svatko može pronaći nešto za sebe. Bez glazbe i kvalitetne hrane nema ničega, to je najosnovnije. Treba se više početi cijeniti glazba i treba nam više ponuda”.

Nadamo se raznolikoj ponudi na pulskim ulicama, a možda se ključ za nadahnuće i revitalizaciju glazbene scene Pule nalazi upravo u njezinoj prošlosti. Ili – stihovima KUD Idijota: Nemam za čim da tugujem, ovdje se samo luduje.

_______

Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.