Vrhunski partyji i još bolji afteri
Na Sonusu na Zrću nastupilo skoro sto izvođača
Iako ove godine Sonus Festival nije bio potpuno rasprodan, klubove na Zrću su ispunile tisuće i tisuće ljudi.
Događaj, koji je završio prošloga tjedna, je koncipiran s house i techno glazbom u prvom planu koju uživaju posjetitelji iz 80 država svijeta. Time se stvara jedinstveno multikulturološko okruženje u ambijentu Jadranskog mora, što je kroz posljednjih 10 godina pridonijelo ogromnom značaju festivalu. Danas, Sonus je ekstremno cijenjen festival u svijetu te ogroman uspjeh za hrvatsku house i techno glazbenu scenu. Prikupio sam sve dojmove i pregledao sav video te foto materijal koji sam skupio tijekom festivala. Htio bih dočarati kakvo je bilo moje ovogodišnje iskustvo te tko me oduševio, a tko razočarao.
View this post on Instagram
Na četiri stagea bilo je najavljen čak 91 vrhunski izvođač te je bilo izrazito teško donijeti odluku koga poslušati i kada. Srećom, regionalni izvođači nastupili su više puta pa mi je ta odluka lakše padala.
S druge strane, Sonus je poznat po tome što svakodnevni program traje minimalno dvanaest sati u komadu, što neiskusnim partijanerima i nije baš najlakši zadatak za ispuniti. Ostalih dvanaest sati neki koriste za rekuperaciju, spavanje, triježnjenje i posjećivanje drugih ugostiteljskih objekata, dok drugi imaju drugačije aktivnosti na pameti. Nazovite me neiskusnim, ali ja sam svoj san kroz ovaj period uravnoteženo konzumirao. Od pet dana i noći te opening partyja, što čini šestodnevni maraton, uspio sam poslušati more izvođača i setova kojima sam se veselio te setova koji su zasigurno obilježili desetogodišnje izdanje Sonus Festivala. S obzirom na veličinu festivala i cijelu logistiku koja stoji iza kulisa, logično je da će netko od izvođača otkazati, a na moju je žalost među njima bio i jedinstveni Ricardo Villalobos.
View this post on Instagram
Počasno otvorenje
Opening party u Aquariusu, koji sam spomenuo u prijašnjem članku posvećenom lokalnim i regionalnim DJ-ima sa Sonusa, bio je koncipiran kao balans između regionalnih i internacionalnih izvođača. Dobio sam dojam da se Tijana T ovdje pokazala u punom sjaju i zasjenila b2b set Kevin de Vriesa i Contstantin Sibolda na samom kraju večeri.
Za nadolazeći tj. prvi službeni dan festivala bilo je očito da će fokus biti u Papaya klubu, najvećem klubu na Zrću te ujedno i klubu u kojem je naša Elena Mikac pustila počasni set otvorenja prvog dana festivala. Elena je vrsno zagrijala podij u popodnevnom i večernjem aranžmanu, a to se osjetilo u publici kada je Dennis Cruz preuzeo pult. Zarazna energija i atmosfera održala se i u nastavku s Marcom Carolom, a Papaya je bila krcata do te mjere da je ulaz bio zatvoren tijekom većeg dijela njegovog seta.
Kako ne bih trčao samo za velikim imenima, osigurao sam svojih posljednjih jedan i pol sat vremena za Marka Nastića koji je paralelno puštao brutalno dobar set u klubu Euphoria. Ugodno me iznenadila činjenica da je Euphoria imala najvišu kvalitetu vizualnih efekata od svih klubova. Iako nije bilo krcato kao u Papayi, dojam je bio vanredan i imali smo prostora za kvalitetno rasplesavanje.
Pitao sam Marka kako je doživio cjelokupni festival: “Jako volim svirati na Sonusu, no nekada se dogodi da sviram u isto vrijeme kao npr. Marco Carola i da ne bude toliko ljudi. To me nije spriječilo da sviram jedan od najboljih setova u posljednjih nekoliko tjedana tijekom kojeg sam maksimalno uživao. Također sam uživao svirati i na boat partyju, ali definitivno će mi biti urezano u pamćenje sviranje na after partyju u vili gdje sam dao svoj maksimum. Nekada se ne potrefe sve karte onako kako ja hoću, doduše uvijek dam svoj maksimum što se kroz publiku definitivno osjeti“, rekao mi je.
Samo groove
Drugi dan festivala posvetio sam Instagram takeoveru na @glazba.hr.portal Instagramu pa sam pokušao obići što više izvođača. Večer mi je započela uz veselu vibru Chrisa Stussyja, nakon čega sam požurio u Aquarius kako bih čuo jednu od mojih najdražih domaćih DJ-ica Marinu Karamarko. Njena raznovrsna selekcija me nesporno zadržala do završetka seta tijekom kojeg je držala izvrsnu atmosferu, a naknadno smo i ćaskali o voljenim obilježjima glazbe koja dijelimo: groovy pozadina s eklektičnim melodijama i s puno perkusija. Kratko sam poslušao i KAS:ST koji su nastupali nakon nje, ulovio Felvera u klubu Euphoria i onda se zaputio u Kalypso na Patrick Masona, queer techno zvijezdu za koju se u zadnje vrijeme često čuje da pali dancefloorove diljem svijeta. Daljnji takeover nastavio sam u Papayi uz izvođače PAWSA i The Martinez Brotherse koji su ispunili veoma visoka očekivanja (podsjećam, svoj prošli nastup na Sonusu bili su prisiljeni otkazati). Kraj večeri posvetio sam jednoj jedinoj Osječanki Insolate s kojom sam kao DJ već imao priliku dijeliti festivalski lineup te time pravedno završio ovaj glazbeni maraton.
Umor i dnevne aktivnosti u utorak (treći dan) su me dotukle pa sam odlučio samo otići na after beach program i poslušati Josepha Capriatia, čiji su mi setovi do sada prenijeli ništa drugo nego samo pozitivna iskustva. Taj dan zaspao sam rano i probudio se pred zadnje sate trećeg dana festivala kako bih svježe glave poslušao closing set odličnog Dejana Milićevića i daljnji prvi after hours događaj, no više o zloglasnim ‘afterima’ podijelit ću zasebno.
Četvrti dan bio je ekstremno napucan odličnim izvođačima, stoga mi je fokus bio na onima koje još nikad nisam čuo. Propustio sam veći dio večeri i sramotno se pojavio oko dva sata u noći, ali i to je isto dio festivalskog iskustva! Ne možeš uvijek sve. Vjeruj mi kad ti kažem.
Favorit festivala
Stoga, warm-up mi je bio na Mochakku, čiji mi je set bio neobično blag za njegov vremenski okvir, ali opet adekvatna priprema za Macea Plexa kojeg sam ovih nekoliko dana iščekivao. Zatvarao je Papaya klub dva sata i 30 minuta, a ja nisam propustio ni sekunde. Osim što je puštao vrhunsku i odvažnu glazbu, počastio nas je s nekoliko svojih plesnih pokreta kao npr. robot danceom i bio pravi show te večeri. Maceov set bio je moj favorit festivala.
Na posljednjem danu festivala svatko je mogao pronaći nešto za sebe sudeći po raznovrsnosti lineupa. Od brojnih regionalnih izvođača kao npr. DJ Jocka, Kali, Marina Biočića i Marcela pa do Sonje Moonear, Seth Troxlera, dvojca Adriatique… bilo je svega. I dalje mi je nedostajalo to što Ricardo Villalobos nije uspio nastupiti i da vidim kako predaje pult Svenu Väthu za još jedan izvrstan after hours program. Ponavljam, ne možeš uvijek sve, što je ujedno i lekcija mog ovogodišnjeg Sonus iskustva.
After je bolji od partyja
Poznati after partyji na Sonus Festivalu nešto su što bi svatko trebao barem jednom doživjeti. Službeno, dogodila su se dva, a neslužbeno sigurno više. Sonus je organizirao after hours u svom jedinstvenom stilu u klubu Kalypso u kojem su glazbu puštali Joseph Capriati i Sven Väth. Posebno cijenim izvođače koji su u mogućnosti prilagoditi svoju selekciju ambijentu, vremenskom okviru, prigodi i publici, no rijetki su oni koji to rade svjetski kao ova dvojica. Oboje su puštali potpuno drugačije aranžmane od onih koje najčešće vidimo na Instagramu ili za koje čujemo od drugih, stoga smatram da se prema ovom umijeću poznaju pravi umjetnici. Bilo je iznimno lijepo biti obasjan ranojutarnjim suncem u kasnim ljetnim danima i slušati setove za koje bi mnogi svašta dali da ih čuju u tom aranžmanu. Kapacitet kluba je 4 000 ljudi, što istinski uvećava vrijednost takve vrste partijanja.
Što se neslužbenog dijela tiče, reći ću samo da iznajmljivanje vila na ovakvim destinacijama u svrhu after partyja nije neka novost. Imao sam prilike DJ-ati na takva dva ove godine tijekom Sonusa, a tko zna koliko ih se još paralelno događalo. Puštao sam glazbu uz nekolicinu regionalnih izvođača s ovogodišnjeg lineupa te slušao njihove setove za manju, probranu publiku. Učesnik zabave bio je i jedan headliner festivala (možda i više njih) te mogu reći da je ova vrsta after hoursa zbilja ključan faktor ljetnog festivala kao što je Sonus.