Ivan Josip Skender: Circles, za klarinet i udaraljke
Svaki od šest stavaka skladbe Circles Ivana Josipa Skendera (Cantus d.o.o. ,2021.) stvara specifičan ugođaj, a zajednička im je njihova gotovo ‘pastelna’ mirnoća i spiritualnost. Skladba je pisana za klarinet i udaraljke, a solistički tretirani klarinet izrazito je blizak maestru Skenderu budući da mu je to, kao i njegovom profesoru Marku Ruždjaku, prvi instrument kojega je svirao. Dijelom i zbog ove slučajnosti koja dodatno povezuje dvojicu skladatelja, maestro Skender skladbu Circles smatra svojevrsnim omažem svom pokojnom profesoru.
Tijekom cijele skladbe stvara se zanimljiv orkestracijski suodnos klarineta i udaraljki. Izbor udaraljki može se podijeliti na one kojima se izvrsno može imitirati zvučnost klarineta (vibrafon, marimba, crotales, pa i temple blocks) te na one koje su mu u potpunosti kontrastne (maracas, tom-tom, konge).
Ova prva skupina doista često poput sjene imitira zvukovlje klarineta, posebno njegovih dugih držanih tonova. Iz samog naslova Circles i proizlazi ova ideja; skladba započinje dugim odzvanjajućim tonom u vibrafonu (a2) iz kojega se, ni iz čega, pojavljuje isti ton u klarinetu. Od ovoga početnog trenutka glazbena događanja se razdvajaju, postaju komplementarna, ‘plešu’, da bi se ponovno na samom kraju posljednjeg stavka metaforično stopila u jedan ton: klarinet je ondje u dekrešendu, a nježno ga imitira crotales poput kakva pomirenja ranije igre zvukova.
Ovu formu čitave skladbe i njezin tijek maestro Skender maštovito uspoređuje s kaleidoskopom; sve proizlazi iz jednoga i vraća se u jedno.
S druge strane, u kombinaciji s pretežno ritamskim udaraljkama, i klarinet se često tretira na sličan način, odnosno, ritamskim ponavljanjem pojedine tonske visine (primjerice u trećem stavku). Ova tehnika stapanja različitih zvukovnih boja instrumenata najistaknutija je u petom stavku gdje temple blocks nastoji doslovno udvojiti dionicu klarineta slijedeći isti smjer kretanja melodijske linije, ali i ritamskih figura, kao da ga pokušava ‘uloviti’.
Vješta promišljenost i sličnost u izboru registra ponegdje je ‘razbijena’ korištenjem ekstremnih kontrasta u kojima je moguće vrlo jasno odvojiti dva instrumenta. Ondje dionice djeluju kao da potječu iz dva različita svemira, a opet se tako dobro slažu (pri korištenju marakasa općenito ili pri kombinaciji dubokog tom toma i visokog registra klarineta u prvom, trećem i posljednjem stavku).
Motivi svakog pojedinog stavka kao da proizlaze upravo iz opisanog razmišljanja o orkestraciji, odnosno, predstavljaju rezultat njezine kvalitetne kombinatorike, bilo da je riječ o duljim notnim vrijednostima (prvi i posljednji stavak), izboru kontrastne orkestracije (drugi stavak), pretežno ritamskim motivima (treći stavak i peti stavak) ili ostinantnim pasažama (četvrti stavak).
Skladba je svoju praizvedbu doživjela na 53. glazbenoj Tribini u Opatiji 2016. godine u izvedbi Domagoja Pavlovića (klarinet) i Ivane Bilić (udaraljke), a njezina partitura, u izdanju Cantus d.o.o., izdana je ove godine. Ova kompozicija svakako zaslužuje pažnju profesionalaca, ali i ambicioznih studenata, bilo klarinetista ili udaraljkaša, koji se doista mogu pozabaviti zvukovnim istraživanjem i interpretacijom na nebrojenim razinama.
