Koncertni portret klasičnog rokera

Medijske najave uoči autorskog koncerta skladatelja, glazbenika i aranžera Mirka Krstičevića bile su preplavljene referencama na njegovu rock karijeru te na hit pjesmu ”Da mi je biti morski pas”. Ta je pjesma 1980. bila najizvođenija pjesma svih RTV stanica bivše države, a svojevrsni revival doživjela je 1999. godine u (nažalost, gotovo zaboravljenoj) istoimenoj komediji redatelja Ognjena Sviličića.

Takav opis i pozivanje na rockerski status autoru dobro pristaje, bez obzira na to što su se na koncertnom programu našla djela klasične glazbe (svakako treba izbjeći naziv “ozbiljne” glazbe jer su ozbiljnost i akademizam nešto što u svom umjetničkom izričaju i sam Krstičević zaobilazi u širokom luku).

Mirko Krstičević / Foto: Matej Grgić

Krstičevićev bogati opus osim rock i pop glazbe sadrži glazbu za filmove (45), kazališne predstave (njih čak 130), orkestralna, komorna i solistička djela, kao i četiri opere. Stoga čudi što se ovom skladatelju, koji živi i radi u Splitu, tek sad pružila mogućnost da svoju glazbu predstavi u velikoj dvorani zagrebačkog kultnog Teatra &TD (vrlo prikladan izbor lokacije) i to u povodu njegovog 75. rođendana.

Foto: Matej Grgić

Zavirujući u bogatu programsku knjižicu, vidimo Krstičevićevu značajnu ulogu u podizanju i održavanju splitske scene suvremene glazbe, scene koja godinama pati od nedostatka institucionalne podrške te umreženosti sa zagrebačkom scenom, a dodajmo tu i tek nedavno odgovoreno pitanje adekvatne koncertne dvorane u vidu Hrvatskog doma Split, obnovljenog 2020. godine. Krstičević je 2007. osnovao Splitsko društvo za suvremenu glazbu, a unutar njega projekt *SPLITHESIS čiji ansambl ima za cilj promoviranje suvremene glazbe s naglaskom na narudžbe hrvatskih skladbi.

Foto: Matej Grgić

Prolazeći kroz njihove koncertne programe, vidljiv je velik udio izvedbi djela splitskih skladatelja, naravno uz imena internacionalnih gostiju. Možemo donekle povući paralelu između uloge koji taj ansambl ima za splitske skladatelje s onom kakvu Cantus Ansambl ima za skladatelje zagrebačkog miljea. Ipak, ono što čudi je gotova međusobna izoliranost glazbenih scena naših dvaju najvećih gradova. Autorskim koncertom Mirka Krstičevića kao da se najavila nova era suradnje na polju suvremene klasične glazbe u korist izgradnje snažnije scene. Sljedeći korak zasigurno će biti koncert Cantus Ansambla 5. listopada u Splitu, kojim će se otvoriti sezona Hrvatskog doma Split.

Foto: Matej Grgić

Krstičević se zagrebačkoj publici predstavio sa šest izabranih djela koja su nastala u protekla dva desetljeća, u interpretaciji redom sjajnih izvođača, gitarista Srđan Bulata, pijanista Zorana Velića te Cantus Ansambla pod dirigentskom palicom Berislava Šipuša. Nit koja je povezala ova redom instrumentalna djela bila je jasna programnost djela, lijepo opisana u programskoj knjižici kao autorova potreba „da vidi što sklada“, ali i stilska fluidnost kojom Krstičević lako povezuje svoje široke glazbene utjecaje, od rockerskih manira, preko impresionističkih harmonijskih boja, skladateljskih uzora ranog 20. stoljeća pa do scenske glazbe.

Koncert je otvorila skladba About the time He walked around za gitaru koja je nastala 2014., a revizijom 2022. nadodana je elektronika kao predigra svakom od tri stavka. Vokal Ane Uršule Najev pjevanjem i deklamacijom biblijskih citata stvara evokativnu zvučnu kulisu koja se izmjenjuje s rokerskim tretmanom gitare. Iako Bulat svoju dionicu donosi s izvježbanom lakoćom, ta izmjena djeluje isuviše mehanički te se pokazuje kao slaba točka.

Foto: Matej Grgić

Dvije skladbe za solo klavir Fragment 205 i U srcu Narnije izveo je sjajni Zoran Velić, čija uvjerljiva interpretacija s lakoćom plovi preko kolaža snovitih impresionističkih pasaža i dramatičnih akordičkih sklopova u brzim izmjenama ritamskih obrazaca. Obje skladbe izraz su skladateljeve težnje k čistoći fakture u kojoj dominira rapsodičnost izraza te melodija kao nit vodilja kroz sugeriranu programnost.

Foto: Matej Grgić

U trima skladbama za instrumentalni ansambl, koje su redom nastale 2009., godine nalazimo istu razigranost duha i to najistaknutije u skladbi Pazi metla čiji humoristični tekstualni predložak opisuje sudar dviju vještica na metlama te meteorološke posljedice njihove svađe. U djelu dolazi do izražaja Krstičevićevo iskustvo pisanja filmske i scenske glazbe, pune radosne pomutnje instrumentalnih boja i efekata, različitih melodijskih i ritamskih gesti kao i njihovih naglih promjena smjerova. Sličan pristup fragmentarnosti strukture i naglašene narativnosti nalazimo i u skladbi Stipa Felix, možda najdojmljivijem djelu na koncertu.

Foto: Matej Grgić

Članovi Cantus Ansambla balansirali su između dviju glazbenih ploha: melodičnog pjeva ptice kos (sjajna Ana Batinica na flauti) uz onomatopeju ptičjeg pjeva (čp-čp!), do žive ritmičnosti u mozaiku motiva i ritmova, pri čemu se posebno naglasila uloga udaraljkaša Hrvoja Sekanovića i Marka Mihajlovića. Koncert je zatvorila skladba Whole lotta Zeppelin (2009.) koja je citirala prepoznatljivi ritamski uzorak pjesme ”Immigrant song” rock grupe Led Zeppelin.

Sve tri skladbe za instrumentalni ansambl nastale su iste godine, stoga ne čudi da dijele brojne značajke poput naglašene ritmičnosti, mozaičnosti motiva te njihovih naglih promjena, no ono što se svakako iskazalo kao glavna karakteristika glazbenog izričaja ovog vitalnog 75.-godišnjaka je temperamentnost i ludizam, a kako je i sam najavio u govoru zahvale, on „tek počinje“.

Foto: Matej Grgić