Toni Starešinić: "Spas leži u mladim glazbenicima neopterećenima prošlošću"

Chui, Mangroove, Je Veux, Edo Maajka band, Josipa Lisac band, solo karijera… Dio je to glazbenih projekata svestranog i jedinstvenog Tonija Starešinića, autora i glazbenika koji se svim silama odmiče od svih ustaljenih glazbenih formi i vječno odbija zatočiti u žanrovske okvire.

Prilikom kontinuiranog praćenja njegova stvaralaštva, bez dvojbe mogu zaključiti kako je Starešinić uvjerljivo jedan od najmarljivijih aktera na domaćoj glazbenoj sceni. Rekla bih bez pretjerivanja – glazbeni radoholičar – koji u potpunosti živi za ovo što radi, ali od toga živi i u doslovnom smislu. Popričali smo o svim njegovim projektima, trenutnim promišljanjima i planovima u uvijek opuštenom i ugodnom tonu.

U pripremi novi studijski album grupe Chui

Krenimo za početak s aktualnostima. Chui, već itekako etablirano ime na domaćoj glazbenoj sceni, na svojim su društvenim mrežama nedavno otkrili da se nalaze u studiju, pritom najavivši novi studijski album na kojem upravo rade. Toni Starešinić kao osnivač i mastermind benda, otkriva mi da nas ovoga puta čeka ni više ni manje nego zanimljiva filmska priča te da spremaju originalnu glazbu inspiriranu starim njemačkim dokumentarnim filmom Berlin, simfonija velegrada.

Upravo je to bio posljednji pothvat kojim su se bavili prije početka nesretne pandemije, dok su samu glazbu izvodili uz projekciju filma u kinu Tuškanac na Berlinaleu Special u organizaciji Goethe instituta i Hrvatskoga filmskog saveza. Pozitivne reakcije na taj event rezultirale su i reprizom ove jeseni gdje su Chui ovu glazbu izvodili na otvaranju Dana hrvatskog filma na istoj lokaciji, a potom i na DOP festivalu u Varaždinu.

„Nakon toga odlučili smo najbolje dijelove iz tog soundtracka staviti na album kao neovisno djelo, uz određena dodatna aranžiranja, tako da funkcionira i zasebno, bez slike. Međutim, skupilo se još novih stvari, pa bismo htjeli sve staviti na novi album, tako da sve nekako miriše da će biti riječ o duplom izdanju“, otkriva mi Toni koji se s bendom prije koji dan našao u studiju u kojem su snimili većinu materijala, a sve planiraju zgotoviti do proljeća 2022. kada bi i objavili novi album.

Hype je velik jer bend iduće godine slavi i okruglu obljetnicu, odnosno deset godina postojanja, što dakako treba pošteno i proslaviti. „Bilo bi savršeno da dvoznamenkasti broj obilježimo i dvostrukim albumom“, entuzijastično mi govori Toni.

Odmah smo se dodatno nadovezali i na priču oko skorašnje desete obljetnice te nekih bendovskih promišljanja. Naime, riječ je o dovoljnu vremenskom periodu kroz koji su kao bend, usprkos promjenama u postavi, mogli zaključiti što više ne žele ponavljati i dopustiti, ili pak s druge strane, što žele stavljati u fokus ili eventualno poboljšavati.

„Deset godina je puno za nekomercijalni instrumentalni bend, bit će uskoro i da smo pet godina u stalnoj postavi, a Vojkan je tu uz mene skoro pa od samih početaka, skoro pa devet godina. U međuvremenu smo odrasli i dotakli četrdesete i malo smo postali umorni za nepotrebne gnjavaže, iscrpljujuće situacije, kako fizičke, tako i psihičke.

„Želimo uživati u glazbi, uživati u druženju, ispunjavati se kreativno i napredovati glazbeno“, govori mi Toni i time jasno potvrđuje ono što i sama smatram, a to je da se umjetnik treba osloboditi svih nepotrebnih okova i stvoriti si adekvatan ambijent u kojem njegova kreativnost može dosegnuti svoj vrhunac.

Čaroban prethodnik Iz kapetanovog dnevnika očarao je publiku i kritiku

Veliko iščekivanje oko nadolazećega studijskog albuma Chui dodatno potpiruje i njihovo prethodno objavljeno izdanje, album Iz kapetanovog dnevnika koji je od svog izlaska, na jesen 2019. godine, doslovno zaredao samo pozitivne kritike. Usprkos sjajnom nizu uradaka koje su Chui izbacili proteklog desetljeća, postavlja se pitanje što je toliko privuklo kritiku upravo kod albuma Iz kapetanovog dnevnika?

„S tim albumom smo najviše do sad zagrebli u rock glazbu. Bilo je tu space rocka, prog rocka, pa i metala, pa vjerujem da je album zvučao vrlo pristupačno rock publici, a samim time i rock kritici koja ipak dominira na domaćoj sceni.

Naravno tu je i taj drugi jazz i eksperimentalni dio priče koji stvara čaroliju i privlači na način da sve čini pomalo nedostupnim, pa je tim više i primamljiviji komplet“, ističe Toni te mi pritom povlači paralelu iz vlastita iskustva i otkriva kako su mu uvijek draži albumi koji imaju taj jedan dobar omjer dostupnosti i misterije koji sa svakim slušanjem otkriva neki novi detalj umjesto da je sve odmah na prvu jasno i podcrtano:

„Takvi albumi možda na prvu izazovu ‘vauuu efekt’, ali brzo dosade. Naravno, opet svatko ima tu neku svoju mjeru koju uvjetuje glazbena naslušanost“, zaključuje Toni.

Ljubav prema filmskoj glazbi kao jedna druga dimenzija

Toni se ove godine uz sve projekte koje vodi odlučio paralelno okušati i u solo vodama, što je rezultiralo njegovom prvom samostalnom pločom Nesreća inspiriranom istoimenom dokumentarnom serijom redatelja Arsena Oremovića, koja je ujedno bila i jedna od najgledanijih emisija na HTV-u.

Iz njega smo jasno stekli dojam kako eksperimentiranje s filmskom glazbom i soundtrackovima za Tonija nije strani pojam. Koliko to vješto radi jasno je prilikom slušanja spomenutog electro/akustičnog ambijentalnog albuma, kada se u glavi zaista i pojavljuju dramatične slike, čak i ukoliko slušatelj nije imao doticaj s ovim dokumentarnim serijalom, već je samo upoznat s osnovnom tematikom.

„Kada radim glazbu za sliku pokušavam tu emociju prenijeti s ekrana na zvuk i popratiti scenu da atmosferu podignem na još sveobuhvatniji nivo. Naravno, istovremeno treba paziti da se ne pretjera, odnosno da glazba ne pojede sliku, pa je bitno naći dobar balans. Na samom albumu sam si mogao prijeći preko te granice jer je bilo bitno da audio funkcionira bez videa, pa vjerujem da i samo slušanjem albumskih verzija skladbi možeš doživjeti onaj dio koji nedostaje, sliku“, objašnjava mi Toni o samom tom eksperimentalnome filmskom procesu koji ga toliko ispunjava.

Inspiracija, marljivost, multitasking, nemiran duh i mogući burnout

Jasno je kako inspiracija Toniju dolazi u valovima, i to učestalo, ali kako je rasporediti na toliko frontova? „Inspirativnih uleta ima puno više nego što imam vremena da se njima bavim. Živim od svoje glazbe, a kako ona uglavnom nije komercijalnog karaktera, treba puno raditi da se preživi. Sa svim tim inspiracijama ujedno si i plaćam režije, servisiram auto, a ostane i za kupiti koji CD, vinil ili strip“, pojašnjava Toni te mi otkriva kako u njemu čuči još puno zamisli, pogotovo onih nekomercijalne prirode, ideja i projekata koje bi još htio realizirati, ali koji još čekaju na svoje vrijeme.

„Možda bih trebao stati na loptu i baviti se samo ovime što do sad imam, ali tu je taj blizanac koji bi stalno jedno pa drugo, sto površnih ideja umjesto fokusa na najbitnije. To me sve skupa čini nemirnim, ali ne mogu protiv sebe. Zato imam djevicu uza sebe koja me uvijek prizemlji“, kroz smijeh mi govori Toni.

Prirodno se nameće i pitanje multitaskinga s više projekata, kontroliranje svega čime se bavi kako bi se izbjegao takozvani burnout s kojim se mnogi od nas suočavaju, naročito u posljednje vrijeme. „Znam požaliti što sam se uvalio u previše toga, pogotovo kad moram sve u zadnji tren. Do sada sam se uspio izvlačiti iz tih situacija.

Malo sam i ja komforan s nekim jutarnjim i večernjim ritualima, onima za ulazak u dan i smiraj prije spavanja, ali to me i smiruje. Volim ući u dan smireno i ugodno, a ne navrat nanos. Zapravo, najviše me živcira kad imam neku super novu ideju za sebe ili svoj bend i onda to mora čekati zbog nečeg drugog“, otkriva mi Toni.

Jazz rock scena u Hrvatskoj i trenutna Tonijeva otkrića na svjetskoj sceni

Toni Starešinić nikada nije bio spreman ograničavati se na žanrove, no ipak se može reći da ponajviše prati i analizira jazz rock scenu. A kako gleda na trenutno poimanje jazz rock glazbe kod domaćih slušatelja te u kojem smjeru vidi potencijalni napredak?

„Iako kod nas i dalje žive mitovi novog vala, i mnogo glazboljubaca se i dalje kune u svoje albume djetinjstva što je u biti prirodno i očekivano ako se ne bavite glazbom profesionalno pa ste prestali slušati glazbu do svoje tridesete, stvari generalno idu na bolje. Dolaze mladi glazbenici neopterećeni onime što je nekoć bilo te koji iz prošlosti uzimaju samo ono što im je dobro. Oni su na neki način i filter i pokazatelj što je od onog prije bilo dobro, a što nije preživjelo test vremena“, poručuje Toni te svoju tvrdnju pojačava činjenicom kako nedostupnost više nije nikome isprika upravo iz razloga što svu glazbu možemo besplatno pronaći na YouTubeu.

Shodno tome, dotakli smo se i pitanja oko autorskih izvođača i bendova povezanih s ovim žanrom na koje vrijedi obratiti pažnju. Toni smatra kako danas kod nas već imamo jednu konkretniju scenu koja spaja jazz, rock, etno, elektroniku i ostale žanrove, a od svojih trenutnih favorita izdvaja mi Kozmodrum, Trokut, Doringo, Truth ≠ Tribe, Mimika Orkestar, Fogsellers, Zmaj, Elephant Hump, Ivan Pešut, Zvjezdan Ružić, Krv u stolici te nešto stariju fusion gardu kao što su Dado Marinković, Elvis Stanić, Jurica Leikauff, Zvonimir Bučević, Borna Šercar, Hojsak & Novosel, Franz Kafka Ensemble, Balkan Zoo…

Po pitanju jazz rock scene u svijetu i njegovih aktualnih highlightova kada je riječ o autorskim stranim sastavima koje je otkrio, Toni posebno izdvaja mladu norvešku jazz rock scenu koju trenutno najviše proučava, a koja je većinskim dijelom vezana za Rune Grammofon label. Nabrojio je tako sastave kao što su Krokofant, Elephant 9, Fire! i Fire! Orchestra, Bushman’s Revenge, Sex Magick & Wizards, čije je izdanje nedavno nabavio i na CD formatu.

Za sve ljubitelje netipičnih jazz formi ne sumnjam da će neki od Tonijevih prijedloga biti iznimno korisni i dragocjeni: „Pratim što se događa i preko bare. Nedavno su mi stigli i novi album od Johna Zorna Chaos Magick koji spaja opasni jazz i metal, pa novi album trubača Christiana Scotta koji spaja afričke korijene s jazzom na jedan izrazito plemenski način, a onda jedva čekam i novi solo album Brada Mehldaua koji svakim albumom postavlja neke nove standarde“.

Autorski solo dragulj kao podsjetnik na očuvanje mentalnog zdravlja

Survival Kit Tonijev je samostalni instrumentalni autorski debitantski album, objavljen također ove godine, koji se čini kao prijeko potrebno izdanje u ovim nezahvalnim vremenima. Na svojevrstan način, prigodno njegovu naslovu, ono zaista može spasiti, ispuniti, inspirirati svakog slušatelja otvorenog za ovakve glazbene izlete.

Kakvo je pak osobno poimanje Tonija kao autora ovog vrhunskog uratka? „Survival Kit došao je prije svega kao osobni ispušni ventil, psihoterapija, lijek za dušu u jednom trenutku, kad je bilo nužno izbaciti nešto kreativno iz sebe nakon dužeg perioda nemogućnosti izražavanja svoje divlje strane.

Nadam se da će slušatelj prije svega osjetiti energiju glazbe i da će nakon slušanja malo napuniti svoje baterije pa će mu biti i malo lakše izdržati dan“, pojašnjava mi Toni sam proces nastanka i svojevrsni cilj izdanja Survival Kit koji će vam se zaista lako uvući pod kožu.

Ono što je sigurno, mentalno je zdravlje izazov očuvati u ovim nezahvalnim vremenima u kojima gotovo svi nastojimo održati glavu iznad razine uzburkane vode. Kako izgleda jedna ‘najzdravija’ Tonijeva rutina u jednom, za njega, uspješnom danu te kako održava ‘mentalnu higijenu’ kada situacija zagusti?

„Dižem se u osam pa prvo odradim ritual s mačkom koja jedva čeka da se probudim da je pustim malo na balkon, pa ide red hrane i red maženja. Onda ona prijeđe kod Željke, ja si skuham kavu i pustim neku glazbu ili čitam strip i tako meditiram pol sata ili malo više i onda se bacam dalje u život, često sam onda u glazbi sve do navečer bilo da nešto snimam, produciram, imam probe ili rješavam mailove i druge obaveze koje idu uz glazbu. Onda kasnije na večer kad se sve pogasi opet ostanem još malo meditirati uz glazbu. Na sve ostalo što će se desiti između nemam toliko utjecaja pa nastojim prihvatiti sve kako dolazi“, otkriva mi Toni.

Toni Starešinić/Fotografska sekcija KSET-a (Ivona Šarić)

Godina je na zalasku, svi se polako spuštamo u manju brzinu i skupljamo energiju za novu godinu za koju se uvijek iznova nadamo kako će biti bolja, sretnija, zdravija, ispunjenija. S velikim brojem projekata dolazi i potreba za barem okvirnim nacrtima kako da vlastite ambicije i ispunimo, a čini mi se da je toga dobro svjestan i Toni koji nagovješćuje dva nova albuma.

Pa tako osim Chui, u 2022. planira i izlazak novog albuma Mangroovea s Jazz Orkestrom HRT-a, nove singlove i, naravno, koncertne aktivnosti tijekom ljeta. „Bitno je ljeto maksimalno iskoristiti za koncerte, jer smo s obzirom na pandemiju postali sezonski radnici kao i svi ostali u turizmu. Nažalost. Da barem zarađujemo ljeti kao i turistički djelatnici, ali bit će sve dobro“, nada se Toni koji otvara prostora i spontanosti i nekakvom redu bez pritiska.

Uzevši u obzir da se glazba Chui, ali i ostalih Tonijevih projekata najbolje može iskusiti uživo u što se, po ne znam koji put, mogla uvjeriti publika na sjajnome nedavnom nastupu u zagrebačkom KSET-u, dodatno smo se dotaknuli i najbitnije poruke kada je riječ o koncertnim nastupima pa mi Toni tako govori da mu je najbitnije prenijeti energiju publici i u tome u potpunosti uživati.

Od konkretnih koncertnih planova izdvaja mi želju za koncertnom promocijom novog albuma uz filmsku projekciju. „To će definitivno biti novost. Do sad smo to radili samo u službi filma, a sad će biti i obrnuto“, zaključuje Toni kojem želimo puno sreće i što kreativnijih glazbenih zamisli, ali i njihove realizacije sa što je manje stresa moguće.