16
pro
Izvještaj

Solo pjesme Franje Krežme prvi put u Osijeku

Solo pjesme Franje Krežme

Foto: Ana Popović

share

Mezzosopranistica Nataša Antoniazzo i pijanistica Mia Elezović održale su koncert s programom pjesmama Franje Krežme u Kulturnom centru, 14.12.2021. Ovom su prilikom Krežmine solo pjesme prvi predstavljene u Osijeku.

Iako prvenstveno poznat kao violinski virtuoz, ovaj prerano preminuli umjetnik vrlo se aktivno bavio i skladanjem. Njegov neveliki opus do sada je bio poznat gotovo isključivo po kvalitetnim djelima za violinu, no projekt Franjo Krežma solo pjesme, u okviru kojeg su njegove solo pjesme izdane u notnom izdanju prošle te snimljene na nosač zvuka ove godine, stvara pretpostavku za popularizaciju ovog dijela njegova opusa. Najzaslužnija za realizaciju projekta je upravo Nataša Antoniazzo koja je uredila notno izdanje te snimila nosač zvuka u suradnji s pijanisticom Miom Elezović.

Povratak Krežmine glazbe u Osijek

Dvije umjetnice promoviraju notno izdanje i nosač zvuka diljem Hrvatske tijekom cijele godine i sada je konačno došao red i na Osijek, Krežmin rodni grad u kojem je proveo prvih nekoliko godina svog života. Na koncertu su umjetnice predstavile ukupno dvadeset Krežminih solo pjesama podijeljenih u dva dijela.

Prvih jedanaest pjesama bilo je napisano na stihove Heinricha Heinea, a preostalih devet na stihove Nikolausa Lenaua. Između ova dva bloka solo pjesama, Mia Elezović izvela je Lisztov Liebestraum No. 3 u As duru, S. 541 – Notturno III. Koncept koncerta bio je logičan, a skladba za klavir solo odabrana kako bi komplementirala ukupni  program.

Budući da obje umjetnice dobro poznaju Krežmin život i djelo, logičan je odabir skladatelja Franza Liszta, koji je 1876. godine imao priliku čuti ovoga mladog violinista i diviti se njegovoj virtuoznoj svirci. Krežmine solo pjesme nisu, međutim, pisane virtuozno, već naprotiv, jasno i čisto prenose tekst stihova na koje su napisane, stoga bi odabir neke izrazito glasne i virtuozne klavirske skladbe narušio ravnotežu koncerta, pa je sasvim opravdan bio odabir široj publici izrazito poznatog glazbenog evergreena koji ipak neće dinamički zasjeniti komorni i nježan karakter solo pjesama.

Pjesme na stihove Heinricha Heinea tematski su monokromne; riječ je o uglavnom nesretnim ljubavnim pjesmama. Prve tri pjesme donose tri kitice njegove pjesme Der arme Peter. Pjesme su kratke i ostavljaju dojam da se radi o emocionalnim skicama, iako je treća najrazrađenija. Četvrta izvedena pjesma, Die Lotosblume, oblikovana je dugim i logičnim romantičarskim frazama, koje su umjetnice decentno frazirale. Peta pjesma, Am fernen Horizonte, izrazito je dramatična, gotovo patetična te potpuno u skladu s tragičnom ljubavnom pričom koju donosi.

Kao kontrast ovoj pjesmi, nježna Du bist wie eine Blume u početku je nešto vedrijeg karaktera, no u drugoj kitici opet donosi dramatične emocije. Im wunderschönen Monat Mai, vjerojatno je jedna od najpoznatijih pjesama koju je na Heineove stihove napisao Robert Schumann, a Krežmina verzija napisana gotovo četrdeset godina nakon toga također je vrlo svježa i vedra te ne djeluje kao loša imitacija.

Slušajući ove kratke solo pjesme, teško je zamisliti da ih je napisao tinejdžer

U djelu Und wüssten die Blumen Krežma se vraća patetici i drami karakterističnoj za gotovo sve njegove pjesme koje je napisao na Heineove stihove. Deseta izvedena pjesma, Schöne Wiege meiner Leiden donosi kompleksnija harmonijska rješenja u klaviru, čija je dionica malo virtuoznija u odnosu na prethodne pjesme. Posljednja izvedena pjesma na Heineove stihove, Aus meinen Tränen spriessen, iako je po sadržaju ljubavna izjava a ne opis nesretne ljubavi, ipak djeluje tako, s obzirom da je u njoj Krežma oblikovao melodiju na način da je upravo riječ Tränen (suze) najistaknutija.

Slušajući ove kratke solo pjesme, teško je zamisliti da ih je napisao tinejdžer; Krežma je svoje pjesme pisao u dobi od 14 do 17 godina. Duboka emocionalnost koju komuniciraju kao da je morala doći od osobe koja je u životu temeljito proživjela ljubavnu bol i patnju. Ipak, naglašena patetika koja prati ove stihove uistinu jest znak mladosti. Umjetnice koje su izvodile Krežmina djela ipak su nešto zrelije, pa su pjesme izvedene uz dozu suzdržanosti, čime Krežmina patetika nije upala u zamku prenaglašene interpretiranosti i karikature.

U drugom dijelu koncerta nije bilo toliko drame jer očito Lenauovi stihovi nisu skladatelja inspirirali na takav način. Prva od njih, An die Melancholie, ipak još ne donosi toliki odmak od Heinea, iako po svom karakteru nije toliko dramatična, već je – kako joj i sam naziv kaže – melankolična. Pjesmu Bitte umjetnice su već ranije izdale na nosaču zvuka posvećenome hrvatskim autorima solo popijevki. Ova relativno kratka skladba mirnog je karaktera i kompleksne melodike te, zajedno s Frage koja je izvedena odmah nakon nje, predstavlja vrhunac koncerta.

Dok se u Bitte Krežma posvećuje istraživanjem izvođačkih mogućnosti mezzosoprana, Frage pokazuje njegovo dobro poznavanje interpretacijskih mogućnosti klavira uz pametno upotrijebljenu generalpauzu pred sam kraj skladbe. Obje su napisane nježno i gotovo pejzažno, što stilski najbolje odgovara današnjem uhu publike.

Ciklus od pet Schilflieder Lenauove su ode prirodi i ljubavi. U prvoj od njih, Drüben geht die Sonne scheiden klavirska je pratnja efektno oblikovana gotovo bez ikakve figuracije, dok je druga, Trübe wird ‘s die Wolken jagen nešto više agitirana i emocionalna, pogotovo u pjevačkoj dionici. Auf geheimem Waldespfade donosi malo imitacije u inače isključivo homofonoj i smirenoj klavirskoj pratnji. Pjesma Sonnenuntergang ilustrativna je i gotovo filmski dočarava atmosferu mraka nakon zalaska sunca. Auf dem Teich je napisana na način da upotrebljava i donji dio mezzosopranskog registra, a Nataša Antoniazzo je to zaista kvalitetno izvela.

Važan koncert za glazbeni život grada

Koncert je završen izvedbom pjesme Stille Sicherheit napisane u nešto bržem tempu što je čini možda i najefektnijom Krežminom popijevkom. Donosi vedru pripovjedačku melodiju uz briljantnu klavirsku pratnju.

Iako publika nije bila brojna, ovaj je koncert ipak važna stavka u ukupnome glazbenom životu grada. Odabranu publiku činilo je i dosta profesora glazbe koji bi prezentiranim pjesmama mogli dati novi život, pogotovo jer su dostupne u suvremenom notnom izdanju.

Krežmine pjesme kratke su i napisane u duhu vremena u kojem je živio te svakako predstavljaju važan dio hrvatske kulturne baštine i potencijalno su dobra instruktivna literatura za mlade hrvatske pjevače, naročito u Osijeku, gradu koji se diči Krežmom kao dijelom lokalnoga kulturnog naslijeđa.

Moglo bi Vas zanimati