Novo lice Tvornice

Tvornica je sinoć ugostila prvi Edge festival.

Prošli se tjedan divljalo na Lil Dritu iz Tvornice, a jučer sam došla pronaći svojevrsni zen u milozvučju indie popa/rocka i dreamy sintisajzera. Naime, koncerti i festivali koje organizira yem label nisu domom samo ljubiteljima trapa jer je jučer, 6. listopada, prvi put održan Edge festival – događaj čiji je cilj predstavljanje nove alternativne scene kroz jednodnevni festival. Mislim da su indie kids, uključujući i mene, dočekali svoj dan i svoje glazbene junake, a ti junaci koji su sinoć zasvirali u Tvornici su zagrebački bendovi pocket palma, Prazna Lepinja, Luzeri i Djeca!, a pojačanja su stigla iz Beograda –to su bili bend Dram i Luka Rajić – a nastupio je i Fran Vasilić s Krka.

Pjesmom ”Ne izlaziš mi iz glave“ mladi beogradski glazbenik Luka Rajić otvara festival i svojom karizmom odmah osvaja tada još malen broj prisutnih, ali svatko od njih pjeva zajedno s njim. Nastavlja poznatim hitovima ”Eksplozija Emocija“ i ”Ljubimo Se“, a izveo je i dvije još neobjavljene pjesme s nadolazećeg albuma – ”Đuskam“ i ”Časna Reč“. Highlight Lukinog nastupa bila je izvedbe pjesme ”Video Games“ Lane Del Rey, za koju je rekao da mu je jedna od najdražih pjesama ikad te nas pozvao da mu se pridružimo u pjevanju. Tko se do tog trenutka nije posve prepustio njegovoj zaraznoj energiji i razigranom scenskom nastupu tad više nije imao izbora.

Edge festival / Marko Lopac

Promijenili su svijet

Luka je bio nježna, melodična uvertira u večer koja polako prerasta u energični rock party jer sljedeći na redu nastupaju Djeca! i donose nam vjerojatno najglasniji zvuk cijelog festivala. Dočekani su glasnim ovacijama, a prva pjesma ”Seljačka buna“ svojim je jednostavnim, svima dobro znanim stihovima „Znam da znaš da ne mogu stat / Kad čujem ovaj zvuk ja trgam si vrat“ potrgala i vrat i glasnice. Tijekom ”Kuće straha“ prevladala je harmoničnost glasova članova benda, a publika je upijala svaki trenutak. „Mi smo Djeca! – bili i ostali“ govori nam Bruno, i mislim da nakon ovakvog showa na to ne treba ništa dodati.

Edge festival / Marko Lopac

Nakon žestokog zagrebačkog rocka, na scenu izlazi Dram – beogradski synth indie pop bend koji je, na moju veliku radost, odlično prihvaćen od strane publike koja ih je kroz svaku pjesmu pratila pljeskom i plesom. Dečki iz Drama rekli su nam kako vole nastupati u Zagrebu, otvorili su set pjesmom ”Daj mi sve“, a sve su dali i oni nama. Pozitivna energija over the roof, poneki guitar solo, divlji, a nježan synth i sreća koja pršti kako iz benda, tako i iz mase koja ih sluša. Najljepši dio u svemu je njihova pjesma ”Mi nećemo promeniti svet“ koju pjevaju ne znajući da su zapravo promijenili svijet, barem naš svijet na tu jednu večer u Tvornici, gdje su očarali staru, a zasigurno i osvojili novu publiku svojim zavodljivim synth pop zvukom ukrašenim jakim bas linijama. Dečkima iz Drama na nastupu su se pridružili i Yung Bude, Dipsi i Goca R.I.P. te su zajedno izveli novi hit Buntaija i Kuku$a ”Popstar“, a publika je, naravno, objeručke prihvatila ovu verziju pjesme, kao i skroz neočekivan, ali nevjerojatan spoj trap zvuka popraćenog gitarama i synthom.

Edge festival / Marko Lopac

Jezik nije barijera

Sljedeći na stageu je Fran Vasilić, mladi glazbenik autentična glasa za kojega definitivno možemo reći „svjetski, a naše“. Iako mi se čini da su njegov glazbeni izričaj, stil i estetika nešto što se puno više cijeni izvan Hrvatske, zagrebačka publika ipak je spremno dočekala Frana i plesala s njim kroz cijeli set. On nas svojim glasom provodi kroz sve emocije, htjeli to ili ne, teško se oduprijeti takvom vokalu i iskrenoj izvedbi koja će iz pojedinca uspjeti izvući čak i ono što inače skriva najdublje u sebi. Uz Frana smo plesali na njegove autorske pjesme ”Hypotheticals“, ”Maybe“, ”Might As Well“, kao i cover pjesme ”Television / So Far So Good“ koji u originalu izvodi Rex Orange County, a čiji ga je cover na neki način obilježio i donio mu veliku pozornost i ljubav slušatelja u i izvan Hrvatske. Možda se možete pokušati distancirati od osjećanja intenzivnijih emocija, ali svaki pokušaj pada u vodu kad ovaj dečko započne imaginarnu, ali predivnu ljubavnu priču u pjesmi ”A Lovesong For Whoever“. Fran pjeva na engleskom, ali pjeva na način kakav se jednostavno mora osjetiti srcem, za što ni u kojem slučaju problem ne predstavlja kod nekih moguća jezična barijera. Slušaj srcem, dopusti si osjećati glazbu kao takvu i prihvatiti svaku, pa i one možda potisnute emocije koje dolaze s tim, i jedino tako možeš najbolje shvatiti o čemu on, a i mnogi drugi govore, pjevaju i pišu.

Edge festival / Marko Lopac

Luzeri nisu tu zbog nas, ali su tu zbog nas, if you know what I mean. Ovaj dinamičan duo koji čine Goca R.I.P. i Dipsi donosi nam pravo emo punk/trap osvježenje na scenu i, iako zasad imaju samo jedan album Ixevi i nule, imaju i šanse postati veliko ime na sceni, kao što su to i u grupama čiji su također članovi – Kuku$ (Goca) i Buntai (Dipsi). Na stageu se Luzerima pridružio i prateći bend koji je na najbolji način upotpunio svaku stvar s albuma koju smo pjevali zajedno s njima. Dipsi je, po običaju, više vremena na ogradi s publikom nego na stageu, na što se nipošto ne žalimo, a Goca je primoran skinuti majicu na nagovor Dipsija i ostatka Tvornice, što je također popraćeno pljeskom i ovacijama. Na pjesmi ”Suze“ dečkima se nažalost nije pridružio Sjena, ali izvedba je i dalje bila energična, svi smo pjevali uglas, a pojedinci koji su se našli na sredini prvoga reda dobili su čast pjevati i na mikrofon s Dipsijem. Za kraj nam se obratio Goca s „Dobit ćete ‘Tvoj Heroj’ opet, jel vam to okej?“ i naravno da je bilo i više nego samo okej, a bis je uvijek dobrodošao. Dečki, mislim da niste baš doslovno luzeri, ali budući da je Edge festival u pitanju, budite edgy, svakako vas volimo.

Edge festival / Marko Lopac

Noć za pamćenje

Raspored ljudi u publici poprima horizontalan oblik, širi se i raste i prostorno i u smislu godina prisutnih, jer Praznu su Lepinju došli slušati i ljudi koji se do njihovog nastupa nisu pojavili u Tvornici. Od „Lepinja Nije Prazna“, ”Hipnotiziraj me“, ”Dan D“ i ”Ravno u zid“ atmosfera poprima ”Šizofrekvencije“ i iako ne vrti ruski rulet, vrti male moshpite. U jednom je trenutku u prvom redu osvanula zastava „Iz Osijeka zbog ‘Egipatske’“ koju je napravila bendu već poznata ekipa prijatelja iz Osijeka, a Hiljson Mandela uzima zastavu i trenutak kad se ogrnuo njome izaziva glasan pljesak i odobravanje mase. Dečki iz Prazne Lepinje proveli su nas kroz cijeli prvi album i još dvije pjesme, uz bijesne guitar riffove i prepoznatljivi saksofon.

Edge festival / Marko Lopac

Za glazbu poput one pocket palme teško je pronaći prave riječi koje dovoljno dobro mogu dočarati njihov zvuk i izvedbu, ali kad bolje razmislim dovoljno je reći pocket palma, i tko zna – zna, ne postoji baš nešto što se može usporediti s ovim zagrebačkim triom. Anja, Luka i Bruno nedavno su nam predstavili novi album simboličnog naziva III, a njih su nam troje večer začinili i nekim svježim stvarima sa spomenutog albuma i nekim starijim hitovima koje publika, očigledno, i dalje pamti od riječi do riječi. Započinju svoj nastup singlovima ”Četiri Zida“ i ”Ne Mogu Biti Kao Oni“, i uz Brunine egzibicije na gitari i nježan, a moćan Anjin vokal kombiniran s Lukinim u pratnji na synthu magija je zagarantirana, a simpatije publike osvojene. Na stage pozivaju i gosta, Luku Rajića kojeg smo čuli na početku festivala, i s njim izvode zajedničku verziju njegove pjesme ”Eksplozija Emocija“ i istu stvaraju i u publici. Pred kraj nastupa pocketići nas pitaju što bismo još htjeli čuti i na moje ”Sjećanja i Godišnji“ započinju s ”Godišnjim“ i time privode njihov i naš sanjivi glazbeni smiraj i na najbolji način melankolični kaos kraju. Imam i papir sa setlistom zahvaljujući Bruni i random čovjeku koji je bendu pomagao s raspremanjem opreme nakon nastupa, te im ovim putem ponovno zahvaljujem.

Edge festival / Marko Lopac

A zahvaljujem i pohvaljujem sve bendove i glazbenike koji su nam svirali, pjevali i rasplesali nas sinoć u Tvornici. Ovakva večer ostaje za pamćenje, i ostaje nam nada da ćemo uskoro imati još ovakvih događaja na kojima će se mlade, a velike nade alternativne scene moći predstaviti u svom punom sjaju. Zagreb se dokazao kao vjerna publika i dobar domaćin, a Tvornica Kulture sada je domom još jednog festivala za koji se nadamo kako će zaživjeti i ugostiti još brojna imena za koja ćemo tek čuti.

U nastavku donosimo galeriju Marka Lopca.