ASMANGU i mladi skladatelji u Bersi

Koncertna dvorana Blagoje Bersa u večernjim satima prošloga petka bila je mjesto susreta mladih umjetnika, članova ansambla studenata muzičke akademije za novu glazbu ASMANGU, koji su pod ravnanjem Ivana Josipa Skendera izveli skladbe kolega, budućih i trenutnih studenata te nedavno diplomiranih kompozitora.

Dio ansambla i mladih kompozitora okupili su se već tijekom ljetnih mjeseci u sklopu Radionice suvremene glazbe za mlade skladateljice i skladatelje te mlade izvođačice i izvođače, realizirane u organizaciji Hrvatske glazbene mladeži pod mentorstvom profesora Berislava Šipuša.

Primarni fokus programa bio je predstaviti kompozicije nastale za i tijekom ljetne Radionice u Grožnjanu i praizvedba djela L’éternité, autora Nevena Resnika. Uz glavne zvijezde, repertoaru su se pridružili „klasici“: Entrances Milka Kelemena i pet pjesama iz ciklusa Pierrot Lunaire, Arnolda Schoenberga u izvedbi sopranistice Gabrijele Mijatović. Uz solisticu ansamblu su se posebno za ovu priliku pridružile i klarinetistica Emma Stern te violistica Marija Lalović.

Foto: Magda Galić/Muzička akademija

Odlučan i odrješit l’entrée

Večer je započela vizualno i zvukovno dinamičnom skladbom Milka Kelemena Entrances. Prodorni uvod klarineta, kako i sâm naslov nagoviješta, prate ulasci drugih puhača i dirigenta. Nakon nježnijeg ispreplitanja u duetu s oboom, na pozornici se okuplja moćna gomilica, odrješito i vojnički koračajući do svojih stalaka. Okupljeni u oblaku zvuka, dio svoje instrumente zamjenjuje udaraljkama, dok dirigent udarajući štapićima kruži oko ansambla. Trpak zvuk drvenih štapića i guire isprepliće se sa svježim zvukom wind chima prodirući kroz oblu masu puhača.

Foto: Magda Galić/Muzička akademija

Uz odjeke eteričnog zvuka metalnih udaraljki, dirigent Ivan Josip Skender održao je kratak govor, u kojem rekao par riječi o samoj Radionici i ansamblu:

„Mladi ljudi su se prihvatili najtežeg posla otkrivanja nove glazbe, praizvedbi djela svojih kolega, starijih i mlađih. Ansambl ASMANGU, od milja Mali Cantus, zapravo je plodno tlo, ne samo za otkrivanje nove glazbe, nego i da mladi instrumentalisti imaju priliku otkrivati nove tehnike i razvijati vlastitu sposobnost sviranja instrumenta, da imaju priliku surađivati sa skladateljima uživo, bez da se skladatelj mora okretati u grobu.“

Karakterno šarenilo, Četiri etide za violu solo Tomislava Krobota, izvela je Marija Lalović. Sviralačka izvrsnost violistice uspješno je okupila vježbenice, koje su se okušale u zaigranom pizzicatu, Weltschmerz legatu, neodlučnom i neodređenom karakteru treće etide sve do tugaljivo pastoralnog prizvuka četvrte.

Foto: Magda Galić/Muzička akademija

It was the best of times, it was the worst of times

Uslijedila je praizvedbe skladbe Nevena Resnika L’éternité za komorni ansambl. Dramaturški vrlo zanimljivo djelo koje konstantnim previranjima i dualnošću uspijeva zadržati potpunu pažnju slušatelja tijekom cijeloga njegovog izlaganja. Fantastična i gotovo naivna zaigranost nalik orkestralnim zvučnim podlogama crtića iz šezdesetih nikada se ne ostvaruje, konstantno koketirajući s latentnim prizvukom ȏmena distopije. Djelo dobiva na karizmi tijekom „triler“ blokova, u kojim pravilan i jasan ritamski puls obuzdava napetost melodijskih linija koje se međusobno naganjaju, poput sofisticiranije varijante Toma & Jerryja.

Foto: Magda Galić/Muzička akademija

Minus i plus

Pomalo je čudan, ali nikako negativan osjećaj sjediti na koncertu suvremene glazbe i u više navrata osjetiti pravilan puls dovoljno dugo da većina publike ima potrebu kimati glavom u ritmu.

Isto je tako divno vidjeti publiku na klasičnom koncertu koja je dovoljno opuštena da se nije stopila sa sjedalima.

Neobično je sjediti na koncertu suvremene glazbe u kojem asocijacije uha bježe u glazbu prošlog stoljeća. Uz neosporivu kvalitetu praizvedene skladbe, tanke su granice u kojem njenom uspjehu doprinosi činjenica da je skrojena od materijala koje je uhu privlačno (jer zapravo ostaje unutar okvira komforne ugode poznatoga) i mrvicu nečeg novog, taman da je upakira u svježije ruho.

Foto: Magda Galić/Muzička akademija

Unutar jednadžbe cjelokupne večeri, nezaobilazno je pitanje o definiciji suvremenog. Dakle, s jedne strane imamo hvalevrijedan doprinos izvođenju mladih autora, ansambl izuzetnog potencijala kao što je ASMANGU, ali i program koji bi se mogao okarakterizirati oksimoronom „suvremeni klasici“. Je li suvremeno takvo po inerciji jer se, eto, događa upravo sada ili tu etiketu dobiva kad zapravo ide u korak s današnjim trendovima?

Potencijal priče nije sporan, ali da stvarno stoji iza etikete suvremeno, možda bi mu godilo manje restrikcija starih praksi (za koje ima više nego dovoljno mjesta u drugim pričama) i poticaj da krene u malo eksperimentalnijem smjeru.

Veliki Mali Cantus

Simpatično tepanje na stranu, ASMANGU je od prve skladbe samopouzdano prezentirao da je sposoban izvesti cijelu paletu sviračkih tehnika. Uz tehničku kvalitetu, ne zaostaju niti u muzikalnosti i rasponu ekspresije.

Nakon Resnikove relativno prpošne skladbe, prvi taktovi Nokturna za violinu i klavir Davida Batinića okreću priču za 180 stupnjeva. Veoma osjećajno, ali jednako odmjereno, izvođačice instantno uranjaju slušatelja u gorko-slatku depresiju skladbe, koju mjestimice presijecaju naleti bijesa.

Foto: Magda Galić/Muzička akademija

Uslijedio je showtime flautistice Ane Kovačev, koja je izvela Fabliau Milka Kelemena. Izmjenjujući klasičnu, alt i piccolo flautu poput vihora je prohujala kroz zahtjevnu partituru rastegnutu preko tri stalka.

Terror daemonum Josipa Prajza daje oduška klaviru. Koristeći njegov taman i gromki niži registar, on poput gonga definira fraze lutajućih melodijskih dionica koje taman kad misliš da će se razviti i osamostaliti – kao na prepad „gonga“ kreću ispočetka.

Foto: Magda Galić/Muzička akademija

Eliksir mladosti

Nastavno na prethodno spomenute pluseve i minuse, možda najveći plus čini veoma pristojan broj mladih ljudi na pozornici, ali i u publici. Bilo kakvi nedostatci u tom smislu stvarno padaju u drugi plan.

Ne postoji pregršt prostora na domaćoj sceni u kojem bi se mladi kompozitori mogli prezentirati publici, a donekle u sličnoj situaciji su i oni u nastajanju. Rea Silvia Murgić mlada je skladateljica s planom da postane studentica kompozicije. Na večernjem programu izveden je njezin Eliksir za gudački trio. Iako je imala određenih nedostataka od kojih se ponajviše ističu ponavljajući ritamski obrasci koji jednostavno zasite uho slušatelja, skladba nedvojbeno ostavlja dojam potencijala u razvoju.

Foto: Magda Galić/Muzička akademija

Veliki prasak za kraj iliti Stavak iznimno snažnog efekta za komorni ansambl Viga Kovačića. Uz oštrinu ritmova nalik Stravinskom, bodljikav zvuk puhača, implozivan zvuk klavira i dramatičnu motoričnost gudača, djelo donosi točno ono što i naslov obećava – energično je, svježe i zabavno.

Foto: Magda Galić/Muzička akademija

Koncert je zbog svog dosta opuštenog karaktera imao osjećaj ugodnog muziciranja, bez imalo nadmetanja ili pretencioznosti, u kojem kolege u sat i pol uživaju u međusobnoj potpori i zajedničkom stvaranju.