50 Cent i Busta Rhymes: 'Zdravo', 'doviđenja' i sve ono između

Da nisam rejverica, bila bih reperica. A to je tek jedan, vjerojatno najnebitniji od razloga zbog kojih nisam propustila 50 Centa i Bustu Rhymesa u zagrebačkoj Areni.

Danas je staromodno kategorizirati se po glazbenom ukusu: mobiteli koji su produžetak naše ruke i u satu nam ometaju pažnju desecima notifikacija pokopali su subkulture kakve smo nekada znali. Kreiranje ukusa – kako glazbenih, tako i svih drugih – mreža svih mreža, internet, je s manjeg broja ljudi, opinion makera i moćnih medijskih platformi, prebacila na milijune influencera i, na koncu, na desetke milijuna samih konzumenata nekog sadržaja. Razlog zbog kojeg ipak sebe u startu stavljam u kategoriju ljubitelja neke glazbe čista je nostalgija, koja možda ima veze s time zašto je 50 Cent bio, ali i do danas ostao bitna figura u hip-hopu. To je nostalgija za vremenom mojih formativnih godina u koje su vrijedila drugačija pravila: trendove smo još pratili na televiziji, a na MTV-ju su se, među ostalim, vrtili upravo 50 Cent i Busta Rhymes.

Busta Rhymes u Areni Zagreb / Iva Aras

2000. je godine najvažnija vijest u tom mom mikrosvemiru bila da je izašao Playstation dvojka, a roditelji su mi uvijek, kad bih ih pitala kada ću ga dobiti, uživali izgovarati: „Kad izađe osmica“. Mimo toga, iste su se godine vjenčali Brad i Jennifer Aniston, počeo je prvi Survivor (što je značilo i početak ere realityja), a 50 Cent je ispred kuće svoje bake u Queensu dobio devet pucnjeva iz pištolja – u šaku, ruku, kuk, prsa i na lice.

Ti su meci, govorili su oni koji romantiziraju ovu i dalje prilično misterioznu priču o nasilju, zbog ozlijede jezika promijenili njegov dotadašnji glas i dikciju i dali mu vokalnu prepoznatljivost. Iz njegove perspektive, radi se o događaju koji mu je kompletno okrenuo pogled na život. S točke gledišta generalne javnosti, koja je tada još postojala u homogenom obliku, reperu su tek ovi meci dali pravi ulični kredibilitet. Njegov se imidž promijenio. Postao je otrov, onaj koji je preživio.

Jedan (ali) vrijedan album

Tri godine kasnije, 50 Cent izdaje album Get Rich or Die Tryin’, do danas njegovo najbolje ostvarenje. Hip-hop je baš u tom vremenu nakon smjene generacije bio u potrazi za novim herojima, a 50 je imao sve što je trebalo – izdanje s nekolicinom hitova, autentičnost života s ulice u biografiji potkrijepljenu već spomenutim mecima, iskustvom u dilanju i boravkom u zatvoru, te na koncu prilično važnu potporu Eminema i Dr. Drea.

Prije odlaska na zagrebački koncert oko vrata stavljam debeli zlatni lanac s natpisom „Jagermeister“ kojeg sam dobila na jednom festivalu (jer kad ako ne sad) i razgovaram sa svojim dečkom. Govori mi kako je on odrastao na puno kvalitetnijim reperima, a za primjere navodi Wu Tang Clan, GZA, Cypress Hill i Psycho Realm. Brojni će se sigurno složiti s njim i – da, povijest hip-hopa neminovno pamti bolje repere od Fiftija, kako po pitanju izvedbe, tako i diskografije. On je reper za nerepere, ali istovremeno i najveći simbol za repera. On je ikona i to je važnije od toga da je glazbenik.

Priču o 50 Centu sam počela u kontekstu toga što je on značio za generaciju, no po dolasku u Arenu sasvim je jasno da je on prešao tu igricu. Publika je dobrim dijelom mlađahna – rođena otprilike u vrijeme kad je izašao Get Rich or Die Tryin’ – te prilično zagrijana za cijelu priču. Dijelom ih je možda privukao i Jeremih, glazbenik kojeg opisuju kao r’n’b croonera, a koji je otvarao večer. A možda je samo stvar nostalgije za vremenom u kojem nikad nismo živjeli (taj je fenomen jednom prilikom sjajno opisao naš kolega Filip Pračić).

Najbrži na jeziku

Jeremiha sam propustila, no poslušala sam drugi čin uvertire kojoj je protagonist bio Busta Rhymes. Ova ikona nije došla da 50 Centu ukrade show, već da nabrije publiku za glavnu zvijezdu večeri. Nijednu pjesmu nije izveo cijelu, već je išao u glavu, skačući od. U pauzama od njih je imao ono što bismo na Balkanu nazvali Balašević sindromom: puno je pričao. Ali, za razliku od Balaševića, malo toga i rekao. Najvažnije što smo saznali je da je oduševljen ljepotom hrvatskih djevojaka. No na hip-hop koncertu ni nismo očekivali akademsko predavanje.

Busta Rhymes u Areni Zagreb / Iva Aras

Osim pričom, Busta je tu i tamo presjekao i glazbom s matrice, pa su dvoranom, među ostalim, orili Queenova „We Are the Champions“ i poneki EDM hit.

„We are all winners!“, derao se ovaj reper, dodajući kako svi prisutni trebaju biti zahvalni što su ovdje, što su zdravi, što uživaju. Zvučio je na momente kao life coach, no ne na loš način. Od publike je stalno provocirao euforiju i tražio response, kojeg je i dobivao u vidu vriskova najviših decibela.

Iako je njegov nastup više bio show, a manje koncert, počastio nas je s nekoliko sjajnih momenata u kojima pokazuje svoje vrsno umijeće repanja. On je jedan od najbržih repera na svijetu, a 2008. je bio upisan i u Guinessovu knjigu rekorda kao službeno najbrži – u 42.2 sekunde je uspio izgovoriti nevjerojatnih 852 slogova, njih čak 20 po sekundi. On, dakle, repa daleko brže no što mi možemo čitati. Busta je u tim trenucima pokazao da je i dalje u formi – ultrabrzo repa, toliko brzo da je nemoguće razumjeti što govori, no slušatelju je sasvim jasno da se drži teksta pjesme od riječi do riječi.

Busta Rhymes u Areni Zagreb / Iva Aras

Na kraju svojega nastupa Busta otvara šampanjac i pije ga iz boce. Hype je velik, a on je svoj zadatak itekako uspješno obavio.

Top forma

„Dobili smo majstorski rep, pije se šampanjac, zabava je sigurno opet bila dobra i u backstageu, sve je luksuzno, Busta je dao do znanja da voli lijepe žene… Jedino što nedostaje za kompletnu stereotipnu sliku toga kako treba izgledati gangsta rap nastup su oskudno odjevene plesačice. Čekamo“, govorim kolegi u polusatnoj pauzi između nastupa Buste Rhymesa i 50 Centa.

Na temu reprezentacije žena u njegovim tekstovima i videospotovima 50 je svojedobno imao i žestoki okršaj s Oprah, nakon kojeg se javno složio s time da je velik dio njegove glazbe mizoginija, a pokušao se pravdati da kroz svoj rad opisuje svijet oko sebe, koji nije njegova odgovornost. Paradoksalno, izjavio je The Guardianu da je išao kod Oprah samo da dokaže svojoj baki da je uspio u životu. U tome je kontekstu zanimljivo promisliti bi li njegovi tekstovi i spotovi danas, u eri woke kulture, prošli jednako uspješno kao u periodu u kojem je bio na vrhuncu slave.

S njegovim izlaskom na pozornicu izašle su i plesačice koje su bile posljednji dio puzzle koji je nedostajao. Jedna od prvih scena na velikom videozidu bio je prizor koji je ličio na prikaz zgrade s hrpom prozora, a na svakom od njih vidjela se silueta žene koja zavodljivo pleše. Taj prizor, mora se priznati, nije bio vulgaran, već erotičan, a show je počeo vrlo efektno.

50 Cent u Areni Zagreb / Iva Aras

Za razliku od Busta Rhymesa, 50 Cent nije previše komunicirao s publikom. Od njega smo dobili tek ‘zdravo’ i ‘doviđenja’ u proširenim rečenicama, no između njih se dogodio jedan vrhunski koncert. Zvuk u dvorani je, doduše, bio osjetno bolji tijekom Bustinog nastupa i Centov je vokal ostao nepravedno prigušen, no to nije ugrozilo euforiju.

50 je prošao sve svoje najveće hitove, od ”Candy Shopa“, preko ”In Da Club“, pa do dueta s Justinom Timberlakeom ”Ayo Technology“, a pjevao je nešto manje od dva sata, držeći energiju konstantno na razini. Treba istaknuti i da je u vrhunskoj formi te da se niti u jednome trenu nije moglo primijetiti da mu je repanje zamorno. Cijeli je njegov nastup pomno osmišljen, vjerojatno dijelom i u službi težnje da do zamora ne dođe. Na momente su pozornicom dominirale meni osobno neočekivane solaže električne gitare i klavira; izvedba je bila raskošna.

50 Cent u Areni Zagreb / Iva Aras

Arena se rano popunila i do kraja ostala dupkom puna. Na tribinama su bili slobodni tek dijelovi koji su u odnosu na pozornicu u mrtvom kutu i nijedan organizator koji drži do sebe ne bi prodavao karte za mjesta koja su tamo.

U ovom slučaju organizaciju je vodio Charm Music i baš ništa im nije za zamjeriti. Uspješno su odradili koncert i želimo da nam što češće priušte da pored Arene vidimo duge nizove autobusa koji daju do znanja da se u dvorani odvija koncert nekog svjetski relevantnog imena.