Raskoš vokalnosti i muzikalnosti Zbora HRT-a i Ivana Huta

Zbor HRT-a sinoć je održao drugi koncert u ovoj sezoni svojega ciklusa Sfumato u Laubi. Kao gostujući dirigent uz naš ansambl prvi je put nastupio Ivan Hut, dirigent koji iza sebe ima niz uspješnih koncertnih i opernih projekata kojima je sada pridodao i a cappella zborski program.

foto: Jasenko Rasol / HRT

Na programu su bila djela ruskih majstora vokalnog stvaralaštva 20. stoljeća – primjeri raskošne ruske svjetovne i duhovne zborske tradicije – koja nude mogućnost iskazivanja slojevite muzikalnosti i zboru kao kolektivu i solistima-pojedincima, među kojima su se istaknuli sopranistice Daniela Perosa, Gorana Ruško Biondić, Monika Cerovčec i Natalija Kralj; alti Nikolina Virgej Pintar i Martina Borse; tenor Andro Bojanić te basovi Vjekoslav Hudeček i Boris Beus.

„Ansambl je zaista jako dobar, iznimno dobro surađujemo, jako su fleksibilni, jako se brzo prilagođavaju. Kao dirigent mogu imati puno povjerenje u njih, pažljivo su pročitali program i shvatili o čemu se radi“,

– podijelio je Ivan Hut svoje dojmove o suradnji s članovima Zbora HRT-a. Školovan kao gudač – violist na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, te kao dirigent Umjetničkom sveučilištu Codarts u Rotterdamu, maestro Hut iza sebe ima i gudačko i dirigentsko iskustvo na koncertnim i opernim projektima diljem Hrvatske i Europe. Surađivao je sa svim vodećim orkestrima u Hrvatskoj, među kojima i sa Simfonijskim orkestrom HRT-a, a sada i sa Zborom HRT-a.

foto: Jasenko Rasol / HRT

„Što se tiče samoga programa, mene je nečemu podučio dirigent kojemu sam bio asistent, Valerij Gergiev kojega sada nažalost više baš i nema po Europi, a to je da Rusi – pošto radimo rusku sakralnu glazbu, između ostaloga – kada mole, malo viču, ali iz duše. To nije molitva na način da se patnja akumulira u čovjeku nego se ta patnja pokušava izbaciti pred oči dragome Bogu da on vidi kolika je bol, kolika potreba za tom molitvom“, otkrio je maestro Hut.

Sinoćnji program prikazao nam je golemo bogatstvo i specifičnosti ruske glazbene tradicije kroz svjetovne, i (u većoj mjeri) duhovne opuse skladatelja 20. stoljeća u rasponu od Sergeja Rahmanjinova i Césara Cuia preko Pavela Česnokova do Georgija Sviridova, u zapadnoj Europi manje poznatih autora.

„Ovaj program obiluje paletama boja, od vrlo intimnog pianissima koji nagovještava da onaj koji moli, odnosno svi mi, imamo jedan dublji aspekt našeg bića koji je i malo ljut na sve što nam se u životu događa. Kroz taj pianissimo se nagovještava jedan forte, vrlo iskren, ljudski i onda se na kraju vraćamo u pokoru, poniznost. Skladbe su jako prilagođene ljudskome glasu i jako leže, pogotovo slavenskom načinu pjevanja, pogotovo nama jer smo i sami Slaveni – blisko nam je, iako drugačije nego što smo navikli u našem katoličkom slavljenju i pjevanju.

Toj ruskoj glazbi se možemo približiti upravo kroz muziku, ne toliko kroz tekst jer nam je stran, i mislim da će to biti jedna intimna večer“, otkrio je nadalje Ivan Hut u razgovoru sa Zrinkom Matić, urednicom izravnog prijenosa koncerta na Trećem programu Hrvatskoga radija.

„Kada čovjek pjeva, kroz glas zaista izlazi sve iz njega, tu nema posrednika, da se može nešto prikriti, nego izlazi točno ono što jest u tom čovjeku, i ako se to kanalizira kako treba onda se zaista može dobiti vrlo iskonska, čista izvedba“,predvidio je maestro Hut uoči koncerta koji je nakon dugotrajnog odobravanja publike, zaključio dodatkom, Budnicom Georgija Sviridova na tekst Aleksandra Puškina.

Snimka izravnog prijenosa koncerta dostupna je na platformi HRTi.

– Glazba HRT-a