Vili & Debili - tri generacije rock ’n’ rolla
Godina je započela u rock ’n’ roll maniri, a sve kao kreativni rezultat prethodne pandemijske i neizvjesne godine. Vili & Debili projekt je koji je nastao još prije dvije godine, za vrijeme lockdowna i najstrožih mjera s kojima se nije bilo lako nositi, no glazba je uvijek dobar odgovor na sve.
Manja obiteljska druženja, naravno, tada su bila jedina moguća druženja, pa je Vili sa, kako ih naziva, svojim debilima, tatom Dadom i njegovim dugogodišnjim frendom Skansijem pokrenuo novi projekt. I to su njegovi debili. A tko je Vili, bit će vam jasno već na prvi pogled, jer jabuka ne pada daleko od stabla, a ova je pala baš, baš blizu. I u fizičkom i u glazbenom smislu, neodoljiva je sličnost između Vilija i Dade Gopca. Vili se već davno predstavio glazbenoj javnosti s projektom Donkey Hot koji postoji već dulji niz godina, no relativno je nedavno, moglo bi se reći, počeo ‘ozbiljnije’ djelovati.
Tri generacije ujedinjene u osamnaest minuta – novom projektu Vili & Debili u kojem, očito, Vili kao vokal i na bubnjevima vodi glavnu riječ, Skansi se na basu zabavlja u svakoj odsviranoj noti i s velikim guštom sudjeluje u ovom projektu u bijelom kombinezonu (je li to svemirsko odijelo ili zaštitna oprema protiv covida, tko zna) dok se tata Dado nekak’ istovremeno drži i ponosno i ozbiljno, onako, mudrije nego inače, reklo bi se.
I premda su pjesme, kako u službenom priopćenju stoji, nastale prema svim strogim epidemiološkim pravilima i na propisanoj distanci, u javnost su izašle bez sekunde međusobne distance, odnosno kao digitalni album praćen video snimkom u trajanju od osamnaest minuta.
Zvuči u potpunosti očekivano, opet, s blagim twistom, nijansu mračnijim od onoga na što smo do sada navikli od tate Davora koji inače autorski potpisuje četiri od ukupno sedam pjesama. Ugurali su se tu i blues i garage rock, uz prstohvat countryja i power popa zajedno, koji su ponajviše definirali finalni zvuk Vilija & Debila.
Nemoguće je ne primijetiti Vilijev entuzijazam i energiju koju donosi svirajući bubnjeve. ”Ja volim psiho, jezivo i tiho, kad ne pazi nitko”, zarazan je refren pjesme ”Psiho” koju potpisuje Vili, čiji je distinktivan autorski potpis jasan, a pjesma se, opet, izvrsno se uklopila u cjelokupan koncept albuma. Na albumu se našla i obrada pjesme ”Act Naturally” country legende Bucka Owensa, naziva ”Poslić”, jedna od najživljih stvari na albumu.
Djelo produkcijski potpisuje nagrađivani Srđan Sekulović Skansi, čije je audio inženjersko umijeće dobro poznato javnosti. Kao dugogodišnji suradnik i prijatelj izvrsno je pogodio nit te omotao djelo u sjajan celofan izvana, a u kojem se pod prstima još uvijek osjeća sirovost i autentičnost.
Spontano nastaju zanimljive stvari, pa tako i ovo osamnaestominutno djelo od sedam stavaka koje će možda ostati samo na ovome, a možda izroditi i nešto potpuno novo. Nema smisla pretpostavljati budući smjer ili potencijal razvoja, s obzirom da je ovo stvoreno samo za neopterećeno uživanje slušatelja.
Stoga, svi ljubitelji sirova rocka koji spaja tri generacije – slobodno pritisnite play.
