Goran Bare i Majke u Vintageu: Stand-up tragedija

Na koncertu u Vintageu Goran Bare djelovao je poput Miše Kovača: nije baš da se razumije što pjeva, ali bend i publika će preuzeti sve ostalo

Na pozornici se snažno osjetio izvedbeni nesrazmjer Gorana Barea s jedne i Majki s druge strane

Nakon trijumfalnoga prosinačkog koncerta u zagrebačkoj Areni, Goran Bare i Majke vratili su se u prirodno stanište – klupski prostor – i zakazali dva nastupa u Vintage Industrial Baru. Nije to neuobičajena praksa, i neke druge rock-vedete su nakon rasprodanih Arena i Šalate priuštili dvodnevni ili višednevni klupski ugođaj, npr. Urban & 4 i Pips, Chips & Videoclips.

Prvi nastup održan je 22. veljače u rasprodanome klubu. No, koncert je više sličio mumljajućoj propovjedi Gorana Barea, negoli nastupu koji bi odražavao njegovu autorsku supremaciju i bendovsku kompetenciju. Koncert je, zapravo, bio bučna sućut u kome je Bare, kao i svojedobno na Zagreb Beer Festu ispred zagrebačkoga Boćarskog doma imao potrebu mumljati šale na svoj račun i račun koga se sjetio, od Husa i Akija do Josipe Lisac i druga Tita. Nastup koji je trajao 100 minuta tako je više djelovao kao Baretova stand-up tragedija, negoli kao druženje s najvećim fanovima banda. Tome je pridonijela i činjenica da je Bare sjedio (na kraju je i klečao) na barskom stolcu, imajući pred sobom postolje na kome su očito stajali tekstovi kako bi se mogao podsjetiti što bi trebao pjevati.

Koncert su, zapravo, iznijele Majke. Davor Rodik, Kruno Domaćinović, Mario Rašić, Gojko Tomljanović i Alen Tibljaš tvore strahovito uigran bend koji je predstavljao stabilnu okosnicu kako bi publika ipak dobila pjesme zbog kojih je došla, od “Rođen za suze” i “Fantastične vatre” preko “Puta ka sreći” i “A ti još plačeš” do “Teških boja” i “Ja sam budućnost”. Bilo je i preuzimanja vokalnih dionica, pa je neki put Goran Bare djelovao poput Miše Kovača: nije baš da se razumije što pjeva, ali bend i publika će preuzeti sve ostalo. Kako je koncert odmicao, bilo je sve manje javne samorefleksije i sve više svirke, kao da je Bare sam sebi dosadio s pričama za tešku noć.

Publika je željela vjerovati da pred sobom ima karizmatika, a ne klauna, pa se često znala nasmijati Baretovim forama, ali pljesak su, zapravo, dobili članovi benda i pjesme koje su im ugravirane u emocionalnoj strukturi. Bare je i dalje master od ceremony, frontmen iz koga zrači, samo je pitanje što. Od koncerta do koncerta očito se mijenja ono što želi izreći. Goran Bare se publici u Vintage Industrial Baru nije odužio, premda ju je hvalio. Dakako, poklonici bi ga odmah mogli opravdati – ali, to je Bare, on je takav – no nije tako: to je Goran Bare i Majke, provjereni, iskusan, dugotrajan i vrhunski glazbeni mehanizam kome se ovako tužan pristup ne bi smio događati. Okus je gorak, kao na posljednjim nastupima Amy Winehouse…

Na koncertu u četvrtak su se autor i izvedba poklopili u stihovima “Ja sam situacija teška / Ja sam velika greška”. Duboko se nadam da će publika u nedjelju moći nazočiti odličnom koncertu ponajboljeg rock benda u Hrvatskoj i šire.