Kvintet Kalamos - Vožnja za sve  

Sjajno, uzbudljivo i zamamno – atributi koji nisu uvijek u prvom ešalonu opisa komornih koncerata, ali atributi koji se nameću kao prvi dojam koncerta otvorenja 2. sezone kvinteta Kalamos, održanog 21. veljače u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski. U ponešto izmijenjenom sastavu od prošlih nastupa i recentnog nosača zvuka (REEDefinition), kao jedinstveni sastav reed formacije na našim prostorima, nakon deset godina djelovanja i njegovanja repertoara narudžbama novih hrvatskih djela te zanimljivim obradama klasične literature, Kalamos se ovim koncertom predstavio kao svjež i poletan ansambl pažljivo fokusirana muziciranja.

Foto: Vedran Metelko/Glazba.hr

Nastupivši u postavi Dora Draclin (oboa), Yaroslav Sadovyy (klarinet), Aljaž Razdevšek (sopran i alt-saksofon), Rude Mimica (bas-klarinet i basetni rog) te Šime Vuksan (fagot), Kalamos je na ovaj koncert pozvao u višestrukoj ulozi pijanista i skladatelja Brunu Vlaheka. Umjetnika te pedagoga koji čvrsto i sjajno razvija svoje karijere u inozemstvu nastupajući i u klavirskom duu sa suprugom Dubravkom Vukalović, ali je izrazito prisutan i u hrvatskom glazbenom pejzažu objavljujući nosače zvuka, pišući nove skladbe za hrvatske koncertne podije te nastupajući uz naše orkestret, ali i u komornim prilikama.

Foto: Vedran Metelko/Glazba.hr

Početna skladba programa tako je bila Vlahekov Ride for Five, odnosno Vožnja za petorku, koja je napisana za posebni koncert proslave obljetnice festivala MAG u Splitu. Djelo Ride for Five već je svirano nakon praizvedbe u Splitu godine 2019., ali je prvi put stiglo u Zagreb pa je upravo uz gostovanje i zajedničku svirku s pijanistom Vlahekom u drugom dijelu koncerta ovo bilo podsjećanje na njegov uspješni skladateljski rad te izvrsnu artikulaciju motivičke građe (povremeno dojma poznatih citata, ali to nisu), koja je u tri stavka donijela prilike ansamblu da iskaže razigrani ubrzani takt „vožnje“, ali se također melodijskim injekcijama (primjerice oboe u drugom stavku) prisnažilo i drukčijim muzikalnim bravurama.

Foto: Vedran Metelko/Glazba.hr

Nakon opsežnog višegodišnjeg projekta kojim su istraživali zvukovlje svojih glazbala u srazu s tradicijskim glazbalima Istre, projekta koji je okrunjen spomenutim nosačem zvuka predstavljenim koncertno u sklopu festivala Music-Mission-Vision, pažljivo potiče hrvatske skladatelje na kreacije novih djela za ovaj sastav čiji je zvuk jednostavno neodoljiv izazov.

Foto: Vedran Metelko/Glazba.hr

Vrsni majstor komornih minijatura, ali i zaigranih priča za uobičajene i neuobičajene sastave, svakako je Tomislav Uhlik, koji je prošlog tjedna uspješno u život otposlao svoju prvu operu, da bi na ovom koncertu bila praizvedena Kalamosijada – četverostavačna posveta koja se čita i u naslovu te u promišljeno ispisanim stavcima rasteriranja puhačkih kombinacija ovog ansambla. Nezaobilazni folklorni prizvuk Uhlikova rukopisa i u ovom je djelu ostavio trag, zaokružujući suigru petero glazbenika koji su prigrlili partituru, udahnuvši joj osobni pečat interpretacije.

Foto: Vedran Metelko/Glazba.hr

I dok je prvi dio koncerta posvećen suvremenim opusima hrvatske glazbe, nove i najnovije skladbe za ansambl koje se osebujnim stilovima sukladno okreću pogledom prema istom obzoru, najstarija skladba programa koja ove godine puni 200 godina od nastanka ujedno je i skladba najmlađeg od trojice skladatelja, jer je Felix Mendelssohn imao tek 15 godina kada je skladao Klavirski sekstet u D-duru (opus posthumni 110.).

Foto: Vedran Metelko/Glazba.hr

Izvorno je ova polusatna skladba pisana za neuobičajen niz u kojem je uz klavir samo jedna violina, ali dvije viole, violončelo i kontrabas. Obrada koju potpisuje voditelj ansambla Yaroslav Sadovyy toliko je razložno ostvarena da bismo slušajući s pravom mogli pomisliti da je upravo pisana za ovaj sastav, iako se „photoshop“ sudjelovanjem saksofona itekako naslućuje.

Foto: Vedran Metelko/Glazba.hr

Sekstet, kako mnogi analitičari i potvrđuju, ostavlja dojam komornog klavirskog koncerta pa je klavirska dionica itekako nosiva u prezentaciji, a činjenica da je za klavirom pijanist svjetskog ranga Bruno Vlahek, učinila je ovu „praizvedbu“ obrade mladalačkog Mendelssohnovog djela prštavom briljancom. Svježina i usklađenost muziciranja Kalamos kvinteta u suradnji s Vlahekom ansambl je otvorila poput kakva komornog orkestra, pri čemu u njihovim dionicama nije nedostajalo izrađenih detalja i finog nijansiranja.

Foto: Vedran Metelko/Glazba.hr

I dok je najsvježija skladba programa bila iz pera najstarijeg skladatelja Tomislava Uhlika (pedagoškog penzionera koji je upravo u skladateljskom zamahu), a najstarija dvjestogodišnja skladba rad najmlađeg petnaestogodišnjeg Mendelssohna – suklađa stilskih parametara pokazala su da je program bio itekako pažljivo odabran i zaokružen, darujući dovoljno raznovrsnosti u balansiranom susretu suvremene glazbe i one osvježene dvjestogodišnje.

Nesvakidašnji je to bio događaj za publiku koja nije hrpimice ispunila Malu dvoranu Lisinski, ali publiku koja je itekako sudjelovala u ovom posvećenom satu muziciranja, uživajući u srčanoj interpretaciji glazbenika koja je iznijela sve finese svakog djela uvjerljivo i zamamno. Bila je to sjajna vožnja za sve koji su se ukrcali, a svakako se preporučuje pratiti iduće koncertne programe Kalamos Kvinteta koji se najavljuju najprije za svibanj.

Foto: Vedran Metelko/Glazba.hr

I još jedna posve neglazbena opaska: vizualni detalj stila opuštenog urbanog odijevanja članova Kalamos kvinteta, koji je u trenutcima koncertu u prvom dijelu dao odjek nekog videospota, u susretu s uglađenim crnim odijelom pijanista Vlaheka (u drugom dijelu koncerta) mogao je produbiti praćenje preobrazbe dionica pratećih prominentnom klavirskom zvuku – poput filmske priče u ukusnoj rasvjeti pozornice.