Riječki Pogon kulture
Vojko je opet napunio dvoranu
U riječkom Pogonu kulture Vojko V potvrdio je status jednog od protagonista splitske, ali i hrvatske reperske scene
Nekih godinu dana prošlo je od riječke koncertne premijere Dvojka u Pogonu kulture, fast forward u 2024. godinu – i (d)Vojko ili the Vojko opet je napunio riječku dvoranu pokazavši kako u ovom gradu ima suludo jaku i stalnu fan bazu. Konkurenciji, ako ona postoji, (vjerojatno među redovima novih trap snaga) moglo bi se poručiti, „Vojko V dolazi, bolje se pazi“ jer materijal s drugog studijskog albuma (samo u samostalnoj karijeri, doduše) kvalitetno je sazrio i nevjerojatno se „uhvatio“ među riječkom publikom.
To svakako pokazuje i činjenica vrlo hrabrog organiziranja repertoara, koji je otvoren drito u glavu s numerom koju će mnogi laički pratitelji scene i dalje nazivati Vojkovim „asom u rukavu“. Hype oko hita “Ne može“ i dalje je nerealan, no publika se jednako odvalila i na “Mamići“, “Evo me opet“ ili “Opa“, u kojoj će Vojko V s neskrivenim samozadovoljstvom zaključiti da je „ekstra terestrijalno biće“, a publika će se vjerojatno složiti s time da nikakvog kredibiliteta naspram Njega nemaju savjetodavci – reperi s deset viewsa.
Negdje na početku večeri Vojko je poručio da priprema „je*enu feštu koja će gorit“, a svoja obećanja itekako je ispunio. Publika je divljala uz “Cilit Beng“ i “Zovi čovika“, a osim bangera s Vojka i Dvojka, Vojko je izveo i nekoliko pjesama iz faze Kiše metaka (“Bauhaus“, “Swaguša“) i Dječaka, otpjevavši kultnu “Lovrinac“, dok je publika zapalila atmosferu jednoglasnim odgovaranjem „bam bam bam bam“.
Do srži ironičnom i apsurdnom lirikom Vojko V tako jednostavno, a opet tako kompleksno secira besmisao životne svakodnevice, u prvi plan stavljajući ljudske slabosti i lakomosti. Jednako koliko i društveni kroničar ovoga vremena, toliko i apsolutni antagonist ili anti-heroj, Vojko V svojom karizmom profilirao se kao unikatna pojava na hrvatskoj sceni.