Preslušali smo prvi
Tidal Pull - Kad imamo mirne glave
Tidal Pull je pokazao svoju žešću stranu, odmaknutu od postavki koje su diplomirali na prvijencu
U proljeće 2022. godine Tidal Pull objavio je debitantski album Uvod u promatranje cvijeća pri punoj brzini. Objavljen pod labelom Mudrog Brka, scena je konačno dobila elemente podžanra midwest emo, tekstove opjevane na hrvatskom jeziku, a sami su se svrstali u žanr big indie. Sami su ga i izmislili.
Sada, gotovo dvije godine kasnije, dobili smo pojačanu verziju – Tidal Pull 2.0, u nekoj novoj brzini, s novim pjesmama, ali prepoznatljivom estetikom i zvukom. Rekli bismo, sve staro i sve novo. Doduše, prije nego se bacimo na album izdan pod naslovom Kad imamo mirne glave, važno je naglasiti – članovi su big indie proglasili mrtvim već prije nekoliko mjeseci u sklopu najava za novi album te je vrijeme za post-indie. A kako zvuči „kad imaju mirne glave“, vrtjeli smo u nekoliko navrata i nismo se još zasitili.
Izazov livea
Prva pjesma ”Krenimo, da se možemo vratiti” instrumentalni je uvod u ono što slijedi. Naglašena solo gitara vodi nas kao nečujni glas, a osobno me vratila u vremena kada su Pipsi na dva albuma za redom objavili instrumentale te ih bacili slušateljima u facu na početku albuma. Nekad je to bio ”Vidaj” i ”Dobro”, danas se ”Krenimo, da se možemo vratiti” u posljednjih desetak sekundi rastapa od svoje početne forme te poprima obrise ”Flore i fabule”, prve od nekoliko pjesama, koja bi nam trebala predstaviti što je to post-indie.
Ujedno je to i treći singl s albuma, a s obzirom na to da sam tu pjesmu čuo prije nekoliko mjeseci na nastupu Rock&Off, ostala mi je u sjećanju kao pjesma s eksplozivnim završetkom, koja pak u studijskom izdanju nema naglog kraja. Pjevač Vilim Hrastek već dere glasnice, back vokali odrađuju svoju dionicu, a ostatak benda nationalovski prati suborce. Kako se odmah naglašava na početku treće „ova stvar ima dva akorda“, a zove se ”Ako ikad umrem”. Ujedno je to najveća posveta radu na prošlom albumu, možda uz posljednju ”Uvijek dvanaest”. Sada se već bojimo za Hrasteka, nadamo se da će moći iznijeti sve pjesme s novog albuma u verzijama uživo.
”Bezuvjetna ljubav neće biti dovoljna” pokazuje koliko se zagrebački bend razvio u dvije godine. Nastupi, snimanja, krojenja pjesama, aranžmani, stihovi, proživljene situacije – stjecalo se iskustvo da bi se dobila sjajno producirana i miksana pjesma. Velike zasluge tu idu Marku Mrakovčiću i Anji Tkalec, ali bend je junački, na nekoliko razina, iznio vjerojatno najbolju pjesmu na ovom albumu. Ovom prilikom zahvaljujemo i Public Service Broadcasting na postojanju.
Još jednom na početak
Prvi singl kojim je najavljeno drugo izdanje bio je ”Glas 42”, i on se smjestio na pola puta – da presiječe album blackgazeom, svojom dužinom i žanrovskom miješanju koje donosi nekoliko podignutih obrva, ali i onaj sretan, ljetni osjećaj koje daju igre gitarama Ivana Blažinovića i Luke Žgrablića. Ako ste imalo ljubitelj benda, pjesma vas nije mogla zaobići, kao ni spot u režiji Igora Ilića, za koji su sami kazali da je njihov najkompliciraniji i naj(be)smisleniji do sada.
Sve su to nesretne ljubavi i nebitno je tko je kriv kada sve pukne, uvijek će jedna strana biti nesretnija od druge. ”Trošiš svoje slatke riječi, dišeš uzalud”, uz poneki poznati izraz vezan uz laži, ljutnja na ”Čuješ?” raste iz sekunde, kako kod Hrasteka, tako i kod ostatka. Predah se nalazi tek tamo na sredini, samo da bi krenuli u još jedan krešendo u kojem doznajemo da ako želimo život bolje da nađemo zamjenu. Za zaključak albuma priprema nas još jedan instrumental, sanjivi indie-pop komad ”Glas interlude” napravljen u suradnji s one man music projektom Pospano.
Kao podtekst albuma može se uzeti komunikacija između dvoje ljudi, većinom zarobljenih u žrvnju života, propuštenih prilika i traženja nekih novih. Nostalgija kojom Tidal Pull povremeno barata u svojim pjesmama, objedinjena je u ”Sad il’ bilo kad”, svojevrsnim nasljednikom ”Nasljednika” i ”Besmrtne”. Priča o albumu Kad imamo mirne glave završava tekstualno njihovom najzrelijom pjesmom, ”Uvijek dvanaest”. Tidal Pull je na ovom albumu zvukom pokazao svoju žešću stranu, odmaknutu od nekih postavki koje su diplomirali i pokazali s prvijencem. I dok je ”Dvanaest” s prvog albuma bila budnica, ”Uvijek dvanaest” je epitaf na njihov način, ujedno i poziv da se vratimo – još jednom na početak.
View this post on Instagram