Ivan Grobenski predstavlja najbolji domaći gangsta rap album desetljeća koji baš i nije rap

Kako je Kendrick Lamar sreo Nicka Cavea

Da će upravo Ivan Grobenski napraviti jedan od ponajboljih domaćih albuma modernog hip-hopa i trapa koji to nije zvuči prilično nevjerojatno, a opet i nekako očekivano od ovog svestranog umjetnika koji svakim novim albumom sve više iznenađuje.

Tako je Kink spoj opusa Kendricka Lamara i Nicka Cavea, prljav i precizan, direktan i dubokouman, istovremeno jednostavan i pitak. Odraz je shizofrenog karaktera današnjeg svijeta, ironičan, nedefiniran, kaotičan i neizvjestan, pritom izvrstan u svemu tome, čime se u potpunosti izdvaja od svega s čime smo se do sada susreli na domaćoj glazbenoj sceni.

Priče su to s ulica (i iz digitalnog svijeta) kojima koračaju visokoobrazovani i frustrirani, zbunjeni i neodlučni, odustali od života, no opet primorani da žive. Pomalo i mizantropski, no osjećaj je dobar. Vidio je smrt sna o liberalnom svijetu, no koju je stranu zauzeo nije jasno, niti iz stihova treba biti. Jer svaki odabir ima svoje dobre i loše strane; ovisno o danu i raspoloženju javnosti, u doba kada smo bombardirani hrpom informacija i mišljenja izvora čija se relevantnost ne propituje, već uzima zdravo za gotovo. Gušimo se tako u hrpi smeća, figurativnog i stvarnog, bez imalo optimizma za bolje sutra, jer videi na TikToku će i sutra biti istog sadržaja, samo uz drugu glazbenu pozadinu.

„To je bila ideja – utopiti rap u mjuzu koja nije nužno rap mjuza. Druga je ideja bila u jedno spojiti ono što se inače na taj način ne spaja”

„Pa nisam baš možda postao reper, mislim da nikada neću biti pravi reper, a to nije ni bila ideja. Ideja je bila probati pa vidjeti što će se dogoditi, napraviti rep koji to nije“, govori Grobenski.

„Gangsta rap, oblik hip-hop glazbe koji je postao dominantan stil ovog žanra 1990-ih, odraz je i proizvod često nasilnog načina života američkih gradova pogođenih siromaštvom i opasnostima od upotrebe i dilanja droge. Romantizacija odmetnika u središtu velikog dijela gangsta rapa svidjela se buntovnim stanovnicima predgrađa, kao i onima koji su iz prve ruke iskusili surovu stvarnost geta”, stoji kao službena definicija u enciklopediji Britannica.

Kada se ova definicija prevede u život na ovim prostorima posljednjih nekoliko godina, nasilje pretvorimo u ono internetsko, bilo kao direktno u obliku cyberbullinga ili nasilja dezinformacijama i nerelevantnih mišljenja samoprozvanih stručnjaka koja nas dovode u opasnost mijenjanja kolektivne svijesti pojedinca i društva, moderni gangsta rap adekvatan je opis ovog albuma: „Da, ispalo je da je gangsta rep, a nisam išao s tim. Išao sam s tim da to bude jednostavno ono što jest, ma što to bilo, mješavina old schoola i suvremene produkcije, ako baš moramo definirati“, objašnjava.

„Možda sam se najviše oslanjao na Kendricka Lamara. Nisam fan Drakea ni Kanyea, makar se potonji spominje na albumu iz jedne druge perspektive. Ali Kendrick, Black Thought i ta ekipa mi je malo jača. Kendrick je tu ključan jer daje legitimnost ideji da rap ne mora zvučati ‘kao rap’, kao kad je na To Pimp a Butterfly za podlogu izabrao jazz. To je bila ideja – utopiti rap u mjuzu koja nije nužno rap mjuza. Druga je ideja bila u jedno spojiti ono što se inače na taj način ne spaja, reći: ‘OK, ja ne repam, ali mogu probati, a reperi ne mogu pjevati, a ja mogu pa ‘ajmo napraviti rap album gdje se i repa i pjeva i to radi isti čovjek, a ne neki featuring gost’. Tako je bilo i s glazbenom podlogom, nije ju napravio neki xy producent, nego sam i to želio napraviti sam.“

Ivan Grobenski/Bojan Koštić

„Probao sam se ponašati kao da sam ja AI, da budem taj koji mora iz ogromnog korpusa podataka koji postoji odabrati što želi i pretvoriti to u nešto originalno”

U svemu tome sveprisutan je i njegov prepoznatljivi glazbeni otisak, temeljen na utjecajima mračnijeg glazbenog karaktera osamdesetih: „Čini mi se da je ovo zapravo spoj svih mojih dosadašnjih projekata. Izbrisao sam sve granice, nekada su ti svi moji projekti bili odvojeni, sada imam osjećaj da se sve spojilo u jedno. Sve je ušlo u sve i zato to tako zvuči.“

Grobenski je nevjerojatno elokventan, što je već i ranije potvrdio, stoga motivi i razna lingvistička rješenja koja koristi u stihovima iznova iznenađuju, nasmijavaju i tjeraju na razmišljanje, stoga je teško ovom albumu podariti samo jedno slušanje. Sve je to produkt promišljanja koje je inspirirala umjetna inteligencija:

„Prije sam se dosta zamarao time što nešto znači. Što određeni stih znači, koji je njegov smisao? Sad sam si dozvolio pisati tako da pustim riječi da same biraju sljedeću na koju će se nadovezati, po nekakvom principu zvučnosti ili nečeg drugog, a da to nije ‘smisao’ u tradicionalnom značenju. Smisao je u zvučnosti, u načinu kako te riječi same sebe povezuju i biraju sljedeće. Puno je tekstova izvađeno s meme-ova, Twitter statusa, short videa… Internet je zapravo sve to sam napisao. I ne, nisam koristio ChatGPT, jer sam imao dojam da će se očekivati povlačenje baš tog poteza. Spominjem ChatGPT u pjesmi ‘CAPTCHA’, no stih ide ‘You can’t get this shit out of Chat GPT.’ Probao sam se ponašati kao da sam ja AI, da budem taj koji mora iz ogromnog korpusa podataka koji postoji odabrati što želi i pretvoriti to u nešto originalno. Tako i funkcionira ChatGPT, on ne zna ništa sam, samo zna za ono što postoji, uzme od svega i složi u nešto drugo. Tako sam probao uzeti sve što postoji i složiti nešto od toga.“

Ivan Grobenski/Bojan Koštić

Ironije ni na ovom albumu nije nedostajalo: „Mislim da sve radim s nekakvom ironijom (smijeh). Uvijek je prisutna. Možda je ironija bilo i to da ne mora sav rap kod nas zvučati isto. Ni u jednom žanru, ako to već ne znamo drugačije nazvati, ne bi trebalo biti šprance. A uvijek je ima, pogotovo kod nas. Nije ego trip, ali stvarno mi se čini da ovo ne zvuči kao ostatak produkcije tih žanrova koje ja pokušavam ovdje ‘isfurati’. Ideja je uvijek da mi mjuza bude ‘to i to’, ali da istovremeno i nije baš ‘to i to’. Uvijek ostavljam prostora da to bude i nešto drugo, uz sve to, naravno.”

Nakon albuma inspiriranog tradicijskom glazbom Podravine, preko modernog popa Grobenski je dogurao do hip-hopa, stoga svakim novim albumom stilski napravi potpuno novi glazbeni početak: „Zašto dvaput snimiti isti album? Zanimljivije mi je postaviti si izazov i zagonetku koju trebam riješiti. Izazov je bio napraviti ovakav album, a zagonetka pronaći način kako se to točno radi. (smijeh). A nisam znao ni jedno ni drugo. Najzanimljiviji je dio zapravo proces rješavanja ‘problema’.“

„Način na koji smo radili album je prilično kink, uistinu otklon od norme. Ovo je neki muzički kink”

Zvuk ovog albuma izuzetno je sirov i prljav, a Grobenski nam je otkrio kako je došlo do toga:
„Prljav je, da, što nije čudno jer je gotovo u potpunosti napravljen od već gotovih sampleova koje sam izmanipulirao do besvijesti, a koji su se originalno zvali filth (hr. prljavština). Izrazito su prljavi, prljavo producirani, oštri i nisu lo-fi, ali nisu baš ni hi-fi. To je hi-fi lo-fi, na neki način. Zvuče kvalitetno loše!” nasmijao se.

Uz novi zvuk tu je i novi vizualni identitet koji je uklopio u cjelinu nazvanu Kink: „Nisam do zadnjeg trena znao kako će se album zvati, imao sam razne varijante. Kink dolazi iz BDSM-a, to je općenitije pojam koji se koristi u teoriji seksualnosti kao otklon od norme i sve što ulazi u to. Mislim da dobro reflektira i tematiku i zvuk albuma, ali i proces kojim je album rađen. Način na koji smo radili album je prilično kink, uistinu otklon od norme. Ovo je neki muzički kink. Volim da je ime jednostavno i zavodljivo, da ga ljudi znaju iz nekog drugog konteksta i ne moraju ga pamtiti.“

Ivan Grobenski/Bojan Koštić

„Znaš one izbore za najljepšeg psa ili najljepše ošišanu mačku ili genetski najbolje govedo? Tako se osjećam na showcaseovima; kao da smo svi šnauceri, a tamo se bira najbolji šnaucer”

Koliko će to sve biti kompleksno izvesti uživo?
„Neću ići s DJ-em jer ne želim da to bude onako kako većina drugih u tom žanru radi. Imamo jednu varijantu gdje imamo matrice preko kojih ja pjevam i preko kojih bend svira. Iz matrica nije ništa izuzeto nego je dodano live. Ili je varijanta da sviramo ful live pa ćemo sada napraviti neki miks toga. To je kao da imamo dvije postave benda odjednom za sav materijal. Imam super bend koji odlično funkcionira zajedno, koji je usviran i ima svoj specifičan zvuk.”

Osim što bi se ovaj album mogao svidjeti domaćoj publici, posebice mladim ljubiteljima modernog hip-hopa, sigurno bi izvrsno funkcionirao i na stranom tržištu. No, showcase festivali Grobenskom i nisu omiljena destinacija za promociju glazbe:
„Baš i ne volim showcase festivale. To mi je malo, kako su i Nemeček rekli, kao stočni sajam. Tu bih se složio s njima. Znaš one izbore za najljepšeg psa ili najljepše ošišanu mačku ili genetski najbolje govedo? Tako se osjećam na showcaseovima; kao da smo svi šnauceri, a tamo se bira najbolji šnaucer.

Vjerujem da i kod nas ima publike kojoj bi se to moglo svidjeti, ne živimo baš svi pod kamenom. Koliko god se sluša domaća glazba, mislim da se više sluša strana glazba. Klinci u školi znaju engleski jezik, svi imaju TikTok. O čemu mi pričamo, nije da nemamo Coca-Colu, struju i toplu vodu!” smije se Grobenski, koji je promociju albuma odlučio fokusirati na društvene mreže, no najbolja je ipak, govori, promocija svirkama uživo:

„S obzirom na to da je materijal nastao od interneta, dobro funkcionira kad ga opet vratiš na internet. Tako da je ovaj album estetski podoban za internet na sve načine, mislim da nemam puno problema s tim kako ga promovirati. Mislim, danas što god netko radio, mora biti prilagođeno tome da funkcionira na internetu. Ali ja sam donekle old school i dalje najviše volim svirke uživo.“

Osim što ovaj album zaslužuje dospjeti do što šire publike, sljedeće godine zasigurno zaslužuje i pokoju glazbenu nagradu. U koju kategoriju glazbene nagrade Porin pripada?
„U kategoriju duhovne i zabavne glazbe. Budući da se spominju i duhovne stvari, čak je jedan dio pjesme kolažiran iz Pjesme nad pjesmama iz Biblije, može bez problema biti i u kategoriji albuma duhovne glazbe. Ako to slučajno završi nominirano za nešto, mislim da će me staviti u crossover kategoriju: to je za sve ono što ne znaju što je pa samo bace tamo. Mislim da je to duhovno-zabavna glazba. No to je trenutno zadnja stvar o kojoj razmišljam”, za kraj će Grobenski pred kojim je promocija albuma uživo, 19.4. u Koprivnici, zatim 20.4. u Zadru, a potom diljem regije.

Ne propustite Kink uživo, ali i od 12. travnja na svim digitalnim streaming servisima.