Mary May - Now Tell Me How You Break

Ivana Lulić

Iza scenskog imena Mary May krije se Marija Butirić / Foto: Matej Grgić

Now Tell Me How You Break dolazi kao vrhunac jednoga emotivnog putovanja, neobično lijepog i dirljivog, koji sadrži intimne trenutke, ali i one goleme i uzdižuće. Za alt-rock umjetnike kao što su to Mary May i njezin bend, ovo je nedvojbeno album izvanredne emocionalne dubine i snage

Novi album Mary May ima mnogo slojeva / Foto: Matej Grgić

Nakon sjajnoga debitantskog albuma Things You Can’t Put Your Finger On iz 2018. i njegovog livea iz 2020., ali i side projekta Willow Avenue, Mary May objavljuje svoj novi studijski album imena Now Tell Me How You Break. Najavila ga je singlom “Strong on My Mind” i šarmantnim video spotom u kojem glumi plesačica Ema Crnić, iako ne treba zaboraviti niti singl iz 2022., “Don’t Call Me Baby”, koji svoje konačno mjesto ipak nije pronašao na ovom albumu. Mary May prati fantastičan bend u kojem su Luka Čapeta na gitari, Jakša Perković na basu, Marin Živković na saksofonu i Borko Rupena na bubnjevima i udaraljkama.

Album stiže na streaming servise 15. travnja, kao i vinil, a predstavit će ga pjesma ”The Face”, čije isječke već danima gledamo na društvenim mrežama Mary May. Mi smo preslušali novi album i razgovarali s kantautoricom.

Now Tell Me How You Break uz originalnu glazbu donosi prije svega izrazito kvalitetne tekstove. Mary May jedna je od onih glazbenica čiji stihovi nisu puke riječi koje se lijepe na melodiju. Prije nekoliko godina sa svojom poezijom na hrvatskom jeziku ušla je u izbor za pjesničku nagradu Na vrh jezika za mlade autore, a priznala je kako ne dvoji koji je tekst poezija, a koji namijenjen uglazbljivanju. „Jasno mi je kao dan što je što kad nešto krene izlaziti. Čak i kad mi dođe melodija, počnem razmišljati je li možda prikladnija za neku pjesmu na hrvatskom. Nekad samo stoji i čeka svoj trenutak. Ja ne radim ništa osobito po tom pitanju.“

Da pisanje na hrvatskom nije bilo slučajno, otkriva kako upravo uređuje svoju prvu zbirku pjesama koja bi trebala izići u nakladi Hrvatskog društva pisaca ove godine. „Oko poezije koju pišem puno sam nesigurnija nego oko glazbe. Ne krećem se u tim krugovima i nisam dio književne scene pa se osjećam kao autsajder, a opet, tako je krenuo i moj glazbeni put pa mi možda valja ne brinuti se i oko toga. Svakako, velika mi je čast što su iz HDP-a pokazali inicijativu i interes za objavu moje prve pjesničke zbirke, teško mi je povjerovati da moja poezija to zaslužuje, ali kao što sam maloprije rekla, povlačim se u sjenu i puštam da se odvija ono što se već pokrenulo.“

U našoj se državi posljednjih nekoliko godina promijenio rezon javnosti prema domaćim autorima koji izvode glazbu na engleskom jeziku. Ona je postala puno dostupnija na radiju, ali i u ostalim medijima. Za svoj je debitantski album Mary May dobila nominaciju za Porin u kategoriji najboljeg albuma alternativne glazbe, no možda će ovo izdanje biti posljednje koje je snimila na engleskom jeziku. „Pjesme dolaze kad dolaze i ja sam to prihvatila kao dar, kao privilegiju. To mi je samo dano i isto tako može biti i oduzeto. Možda više nikad ništa ne napravim nakon ovoga i s tim sam potpuno u redu. Iskreno, već neko vrijeme osjećam trnce na drugoj strani srca, tamo gdje spavaju tekstovi na hrvatskom. Sjećam se jednog susreta s kantautoricama sa scene prije par godina, imale smo intervju za Elle, i među njima je bila i Željka Veverec, koja mi je u jednom trenu dobacila komentar u stilu: ‘Ja ne sumnjam da bi ti mogla napisati dobru pjesmu na hrvatskom jeziku!’ Iz nekog razloga to je ostalo sa mnom i nakon nekog vremena počela sam zapisivati uglazbljene hrvatske stihove (hvala ŽV!) Što ću s tim, ostaje nam vidjeti, ali osjećam se spremnom krenuti na to putovanje.“

Now Tell Me How You Break treći je album Mary May / Foto: Matej Grgić

Od prvog albuma i prvih intervjua pa do danas, izrazito je vidljiv njezin osobni rast, ali na pitanje što je Mary May učinila za samopouzdanje Marije Butirić, odgovara: „Pozitivan feedback dao mi je vjetar u leđa. Možda ne bih sada predstavljala novi album da su reakcije kritike i publike bile loš(ij)e. Teško mi je reći koliko je to utjecalo na moje samopouzdanje, ne doživljavam se osobito samopouzdanom osobom i važna mi je podrška prijatelja i bližnjih kad sumnjam u sebe i to što radim, no ima i trenutaka kada dobijem neke savjete ili sugestije koje se kose s mojim osjećajem i onda ih bez grižnje savjesti i straha odbijem – i napravim po svom. Što se tiče samih nastupa, tu sam doživjela veliku promjenu. Prije je za mene nastup doslovno predstavljao smrt, ali o tome sam već mnogo puta pričala pa mislim da možemo dalje!“

Ipak, kroz formalnu edukaciju psihologinje, a potom i razna dodatna usavršavanja, upoznala se s mnogim praksama čije lekcije vješto provlači kroz svoj umjetnički rad. „Od metoda kojima sam se bavila i s kojima sam se upoznala slijedeći neke svoje interese, najviše su me dotaknule sistemske konstelacije. U moj su život ušle polako, prvo čekajući da sazrem da im se mogu otvoriti, a onda više nije bilo povratka na staro. Kroz tu metodu osvijestila sam dragocjenost našeg života, jer sam u praksi vidjela kolike su žrtve podnijeli naši preci da bi se naš život uopće dogodio i održao. Preživljavanje je prije bilo puno teže nego danas, kao i uvjeti života, te je podizanje djece tražilo puno muke, rada, odricanja. Kroz to sam dobila veliku zahvalnost prema svima koji su bili prije mene, a opet, to što su uvjeti života danas drugačiji ne znači da nam je lako. Nitko nije sačuvan od života“, istaknula je.

S obzirom na to kako se gleda na druge albume, zanimalo me je što želi da slušatelji dobiju nakon preslušavanja novog. „Voljela bih da osjete prirodne cikluse koji su u pozadini stvaranja ovog albuma. U prirodi se ništa ne događa preko noći. Nakon proljeća i ljeta, rasta i bujanja, dolazi polagani pad kroz jesen i zatim potpuno zimsko mirovanje, hibernacija. Tako i mi, možemo nešto naučiti, mentalno shvatiti, ali da se to znanje utjelovi u nama tako da ga počnemo zaista živjeti, potrebno je i više gore spomenutih ciklusa. Zato pjesma koja je nastala prije pet godina tek sada dobiva priliku izići pred slušatelje – do sada, ona koja ih pjeva nije bila spremna, nije živjela to što pjesma poručuje. Trenutak u kojem je pjesma snimljena za mene je svečanost jer označava sazrijevanje, spremnost, korak naprijed, internalizaciju poruka koje su mi došle kroz glazbu, koje u tom inicijalnom susretu nisam morala niti razumjeti.“

Mary May u razgovoru s našom novinarkom u prostorijama Yammat FM-a u Zagrebu / Foto: Matej Grgić

Otvarajući album pjesmom “The Bad”, gdje nježnim prebiranjem po žicama električne gitare Mary May progovara You`ve been a bad girl under the sun / You`ve hurt so many without a gun / Everyone knows you for your big smile / But your truth is violent – your smile a lie

To je uvod koji pjeva toplim i utješnim glasom kako bi stvorila prostor povjerenja. Jer kako se inače povezati s nekim i odgovoriti na riječi “Now Tell Me How You Break”? Tada se događa neočekivano: nakon intimnoga prvog dijela dolazi do atonalne promjene gdje onaj utješan glas s početka postaje čvrst i prozivajući: The bad in all of us is the same in all of us.

Ova dvojnost prikazana kroz glazbu očituje se i tekstualno – vrlo jednostavnim jezikom ukazuje na naše utjecaje, svjesne ili nesvjesne, koje imamo jedni na druge. Ritmika se u nekim drugim pjesmama očituje gotovo kao neki vapaj, krik za slobodom, poput pjesme robova. „Super je da si to primijetila! Za pjesmu “The Other” željela sam ogoljeni, jednostavni aranžman po uzoru na The McIntosh County Shouters – sastav iz Amerike koji se bavi pjevanjem starih pjesama robova s plantaža. Borko je snimanjem raznih udaraljki postigao to da se osjeti sirova energija plemena, zajedništva ljudi.“ Upravo ova pjesma nije lišena Marijine sklonosti igri riječima i lijepo tempiranoj ironiji.

“Strong On My Mind” svojim lepršavim aranžmanom daje kontrast tekstu i refrenom nadu koja donosi rast – upravo ono prihvaćanje i utjelovljenje osobnih istina o kojima je Mary May govorila referirajući se na cikluse godišnjih doba.

Narativnu pjesmo-priču “The Dress Your Mother Wore To War” bend je već izvodio posljednjih godina. S poznatim govorom Maria Savia iz 1964. u uvodu, već se stvara atmosfera koja pjesmi daje težinu i dozu duhovnog uzdizanja, koje se kasnije još više gradi autorskim tekstom.

Mary May nikada nije zvučala viscelarnije, lirski i glazbeno, te željenije povezivanja s nekim izvodeći “Is There Something”, pjesmu koja prkosi težini tame i otkriva male i krhke intimnosti.

“Howling At the Moon” postavlja njezin zavijajući vokal u orkestraciju uobičajeno rezerviranu za standarde. Na neki neobičan način, ovako animalno stapa prošlost i sadašnjost, ispisujući pritom neku novu budućnost za sebe.

Pulsirajuća “The Face”, drugi singl kojim se ovaj album predstavlja, krši sve konvencije i otkriva refren tek na polovini pjesme, nakon gotovo pune dvije minute vođenja priče i novih lirskih dosjetki.

Now Tell Me How You Break uz originalnu glazbu donosi prije svega izrazito kvalitetne tekstove / Foto: Matej Grgić

U “Silly Man” izvanredno ispituje vjerovanja, a svoju priču o samospoznaji Mary May nastavlja kroz “Soft And Free”, pjesmu koja kroz promjenjivi zvuk nadopunjuje bogatstvo njezina glazbenog potpisa i još jednom potvrđuje njezinu filozofiju da ništa ne gura vlastitim snagama, nego dopušta stvarima da pronađu svoj trenutak za cvjetanje ili propast.

Kako se album bliži kraju, tako se osjeća smiraj, no ne u doslovnom smislu te riječi, nego više u osjećaju pronalaska vlastita mjesta u svemiru. “You Got Colors” me svojom idejom u tekstu samo na trenutak podsjetila na “Yellow” Coldplaya: Look at the sky for you / Oh how it shines for you / The birds and bees for you / This whole parade’s for you (…) dok posljednja, “Late September”, evocira neka nostalgična vremena u kojima su vladale Nina Simone, Billie Holiday i Sarah Vaughan. Novi album Now Tell Me How You Break naslanja se na tekst ove posljednje pjesme i zapravo izriče suštinu ovog albuma. Željela sam saznati zašto je baš on bio presudan da nosi cijeli album i što joj znači ta ranjivost kada s nekim dijeli svoju točku pucanja. „Njegova snaga nalazi se u tome što mi je ta pjesma pokazala koji je moj put do zrelosti, znanja, mudrosti, shvaćanja, dubljeg osjećanja – nježno pucanje. To me je potaklo da se zapitam kako to kod vas izgleda, kako drugi dolaze do svojih lekcija i učenja. Donekle je to poziv na razgovor, interakciju, ovo nije monolog, nego intimno dijeljenje s namjerom dubljeg povezivanja. Ako netko odgovori, bit će to prava nagrada.“

Ako su sve pjesme lekcije koje je morala naučiti, zanimalo me je koja je najvažnija pouka koju je imala priliku izvući iz cijele svoje dosadašnje karijere. „Lekcija je cjeloživotna. U toj neočekivanoj, neplaniranoj, sudbonosnoj situaciji u kojoj sam se počela baviti glazbom, dobila sam dvije ljubavi svog života. A nema veće lekcije od ljubavi“, zaključila je Mary.

Now Tell Me How You Break dolazi kao vrhunac jednoga emotivnog putovanja, neobično lijepog i dirljivog, koji sadrži intimne trenutke, ali i one goleme i uzdižuće. Za alt-rock umjetnike kao što su to Mary May i njezin bend, ovo je nedvojbeno album izvanredne emocionalne dubine i snage. Ako ćemo ga nazvati instinktivnim, nećemo pogriješiti. Početnim povezivanjem na ovoj intuitivnoj emocionalnoj razini, on poziva na opetovana slušanja potrebna da bi se otkrile sve njegove misterije, ali Mary May i bend nipošto ne nude rješenja: što više album otkriva, postaje očito da su njegove dubine nemjerljive.