Superval u Tvrđi: Svaka generacija ima svoj stil

Svaka generacija treba rock glazbenike iz svoje generacije. Taj strahovito nemaštoviti zaključak nametnuo se sam od sebe i samog sebe u tančine objasnio odmah na početku prvog osječkog izdanja manifestacije Superval

Skunk

„N’oubliez jamais, I heard my father say: Every generation has its way, a need to disobey“, stihovi su relativno stare pjesme Joea Cockera što ponavljaju tu nemaštovitu misao, na koju nas očigledno treba podsjećati, da je ne zaboravimo (n’oubliez jamais = nikad ne zaboravi). Da, svaki naraštaj ima svoj stil i treba svoje rock glazbenike jer svaki pojedinac želi saznati tko je, gdje pripada, što osjeća, u kakvom društvu živi, je li sam ili takvih poput njega ima još. I radije bi to slušao od svojih vršnjaka.

U Tvrđi je u subotu 20. travnja sviralo pet mladih bendova: Željezne pilule iz Zagreba, Gradske bitange i Extroft iz Valpova te domaće snage Skunk i Galanthus. Vrijedi spomenuti da je najmanje tri benda iz ove Supervalove karavane imalo još najmanje jednu svirku ovoga vikenda, što je znak zdrave klime na srednjoškolsko-studentskoj sceni, koja opstaje i buja ponajviše zahvaljujući bratstvu i sestrinstvu koje veže njezine članove. No uloga Ane Bajo, pokretačke sile Supervala, nije zanemariva.

Superval kao festival počiva na vrlo jednostavnoj ideji: omogućiti djeci i mladima da stvaraju i slušaju glazbu, da se međusobno povežu i razmijene iskustva, izvode glazbu u profesionalnim uvjetima i osjete iskrenu koncertnu emociju. Velika posjećenost prostora udruge Slama u Firigerovoj 3, ali i za sâm festival, omogućila je da osječko Superval × Slamanje pokaže kako ta ideja može izgledati u praksi. Pritom su posebno važne dvije stavke: profesionalni uvjeti i koncertna emocija.

Gotovo svi bendovi su u startu imali neke tehničke poteškoće a to kako su se nosili s njima vrlo je indikativno za njihov generacijski stil. Naime, osim što su suvereno vladali pozornicom ne dopuštajući publici da se odmori, bez zadrške su asistirali iskusnim toncima, koji su ih itekako morali uvažiti. Premda zvuči kao nešto što se podrazumijeva, mnogi bendovi su svoje prve i najteže koncerte morali održati surađujući s toncima koji su ih u potpunosti ignorirali.

Extroft

Također, neke od tih koncerata održali su pred praznim klubom ili travnjakom. Skunk je načeo ovu svirku svirajući pred ispunjenom prostorijom, uz odobravanje vršnjačke publike koja ih poznaje te na prve taktove pokreće i prvu od brojnih šutki. Ukratko, imali su najbolju publiku, onu koja u potpunosti shvaća da je dio spektakla i odgovorno ispunjava svoju ulogu. Zato se grči, skače i, umjesto ustaljenog „sviraj Majke“, poručuje: „sviraj Satana“.

Članovi Skunka zvuk svog benda opisuju kao punk rock s nekoliko metal pjesama, a svirkom pokazuju da nema razloga da se opredijele. Kao jedini bend čije snimke zasad ne postoje na internetu, oni su bili i najveće iznenađenje koje je ponudio ovaj lineup. Bili su vrlo karizmatični i uvjerljivi, postavivši ljestvicu vrlo visoko. Pjesmom “Izgubljeni” i imidžom sjetili su me na kalifornijske Descendentse.

Željezne pilule su, iako po stažu najmlađi bend, veliku pozornost privukle svojom pojavom i naglašenim stavom. Čistom punk energijom protutnjale su kroz svoj dvadesetominutni set. Nakon njih svirale su Gradske bitange, njihova potpuna suprotnost. Dok su Pilule vjerne pankerskim postulatima, Bitange su srednja struja Supervala. U potpunosti su se integrirali u old school rock izričaj, gradeći svoj stil sviračkom virtuoznošću i tekstovima s kojima se lako povezati. Koncert su započeli i završili pjesmom Grad koja je odličan primjer za oboje.

Imaju iznimno mladolikog i talentiranog bubnjara, pjevača koji kao da je izašao iz Stranger Thingsa, virtuoza na gitarista koji hrabro nosi tradicionalnu estetiku valpovačkih rockera i basista u šeširu koji je možda rođak Jasenka Houre. Ovo je bend koji bi Majke mogle povesti sa sobom u London. Extroft su glavni showmani. Oni su atmosferu podigli na novi nivo, iako se činilo da nema dalje. Vidjelo se da su svojom inačicom alternativnog metala već zarazili značajan dio publike, koja jasno zna što može očekivati od njih. Galanthus, koji je prije koncerta u Slami svirao i u osječkom Atomcu, na kraju je samo pokupio šlag na torti što se pekla protekla tri sata i svojim stonerskim riffovljem zabetonirali Slamu.

Galanthus

Svih pet bendova čine pojedinci koji su vrlo naslušani i svjesno uključeni u tradiciju unutar koje su se izabrali izražavati. No taj izraz uspijevaju prisvojiti i lokalizirati te ga nose vrlo autentično i samouvjereno. Nama koji smo na koncertu sudjelovali u ulozi promatrača oni izgledaju kao potpuno nova vrsta. Ako, pak, naše mišljenje zbog toga vrijedi manje, uvažite publiku koja je koncert završila onako kako ga je i počela – skačući, head-bengajući i htijući još.

Supervalni koncert je pratila izložba učenika Škole primijenjene umjetnosti i dizajna Osijek, a stručni žiri koji su činili Dorian Trepić, Valentina Grubačević i Igor Dešić nagradio je tri rada. Njihovi autori su Nika Glavaš, Patrik Soldo i Larisa Popović. Slično kao i koncerti, srednjoškolska izložba nadmašila je očekivanja posjetitelja koji se, svi odreda, nadaju da će se ovaj događaj ponoviti.

Superval je jasno potvrdio tezu da svaka generacija ima jedinstveni glazbeni izričaj, te da je podrška mladih mladima u svakom, a posebno u ovom kontekstu, iznimno važna. Koncert je obilježen zajedništvom i iskrenom koncertnom emocijom, koju vjerojatno ne bismo znali ni uočiti ni opisati ako je nismo već vidjeli. Koji su u subotu bili na supervalnom Slamanju, znaju.

Gradske bitange