Veliki izvještaj s koncerta i radionice
SONICA i ljubljanski dani Nicolása Jaara
Iznimno cijenjeni producent Nicolás Jaar održao je koncert, ali i dijelio svoje znanje u Kinu Šiška
SONICA je ljubljanski glazbeni festival koji promovira raznolikost u suvremenoj glazbi i sound artu, s naglaskom na niche elektroničkoj glazbi i transdisciplinarnim umjetničkim praksama. Headliner 16. izdanja bio je Nicolás Jaar, američko-čileanski producent i kompozitor.
Ako slušate elektroniku, vrlo vjerojatno ste čuli barem nešto njegovo, ali – zašto je ovaj nastup bio interesantan? Jer je Jaar zadnji samostalan improvizirani live za širu publiku izveo davne 2017. godine.
Rasprodani koncert u petak okupio je poprilično šaren profil ljudi u Katedrali Šiške. Slika koja zapravo ilustrira neki općeniti pogled na Jaara – kao mainstream hitmakera i eksperimentalnog umjetnika. U tom kontekstu, set u petak je vjerojatno razočarao dio publike koja je očekivala barem kratki izlet u klupski sound. Ono što vjerujem da su svi prepoznali, bez obzira na očekivanja, je Jaarova sposobnost prevođenja čiste emocije u zvukovne slike i impresivna razina umjetničke zrelosti i kontrole.
What Remains?
Bez pompe vizuala, s dosta jednostavnom postavom za deskom i ozvučenim bas saksofonom, Jaar je ponudio skoro sat i pol prekrasne tjeskobe i jada.
Koncept iza nastupa, naslovljen What Remains?, predstavio je usporedbom riječi sound i wound koje dijele ista slova osim početnog. Ideja? Kako zvukom opisati rane; bol kao čistu emociju koja ostaje nakon povrede.
Ono što čini Jaarov nastup virtuozitetnim je upravo sposobnost prevođenja vlastitog unutarnjeg stanja u zvučne slike. Zvukolik pun patnje i boli, tamnih tekstura lišenih topline i, što je dodatno uznemirujuće, bez trunke ljutnje ili agresije.
Bitna razlika između ovih slika i, recimo, strašne scene filma ili predstave je da zvuku ne možeš baš tako lako pobjeći. Sumoran i mračan zvuk opkolio bi cijelu prostoriju, valjajući se kroz publiku u sporim, tromim naletima. Ne kao pulsirajući subwooferi u klubu, već savršeno pogođenom frekvencijom koja prodire kroz prostor i tebe, a iza sebe ostavlja onaj isprazan osjećaj bespomoćnosti.
Iduća na listi je tjeskoba. Kao da si zaglavio između brijega dva ogromna vala, ostavljen u neizvjesnosti i strahu od idućeg naleta. Čak i kada se javi nada za razrješenjem, vraća se zatupljujući zvuk statičnog elektriciteta.
Teksture su se javljale u blokovima i raslojavale kroz cijeli nastup. Na odjeljke definirane pokretom, nalik topotu konja ili ritualnom bubnju, lijepili bi se oštriji zvukovi rezanja ili pucanja u suglasju s praznim zvukom lupanja klapni, isprekidani trpkim udarima bubnja koji se zaoble u prodoran zvuk grmljavine. Gradi osjećaj prostornosti dubljim, gmižućim zvukovima, ali ne zaboravlja popuniti i gornji registar, staklenastim synthom koji leprša iznad ušiju publike.
Kontrola
Odlika je vrhunskih umjetnika da imaju kontrolu nad sadržajem i emocijom koju izlažu publici. Iako je nastup prodor u privatno, nije nametljiv jer Jaar nikada ne preplavi slušatelja emocijama koje nisu sređene i promišljene.
Ima apsolutnu kontrolu nad izvedbom. Iako progovara o svome iskustvu, nije riječ o sebičnoj ranjivosti i potrebi za utjehom, već suosjećanju kao odgovorom na užase boli i razaranja na globalnoj razini.
I ako to nije dovoljno, već činjenica da je riječ o improvizaciji sama je za sebe impresivna.
Nastupu u petak prethodila je i trodnevna radionica pod Jaarovim mentorstvom.
Na radionici je bila i tonota, zagrebačka producentica i kompozitorica koju je Sonica odabrala za stipendiju pod sponzorstvom projekta Flux koji promiče rodnu ravnopravnost u NFT umjetnosti, ističući ženske umjetnice kroz radionice, izložbe i konferencije.
Zamolili smo ju da nas provede kroz sadržaj i tijek radionice te podijeli svoje prve dojmove.
View this post on Instagram
PRVI DAN: Vježbe aktivnog slušanja
Prvi dan bio je posvećen raznim vježbama aktivnog slušanja. Prvo smo sjedili u tišini, a nakon nekoliko minuta Jaar je počeo stvarati razne zvukove lupajući o predmete po prostoriji. Nakon nekog vremena smo mu se priključili i počeli stvarati zajedničku skladbu. Za sljedeću vježbu, koristili smo Ableton i mikrofon, snimali zvukove i odmah ih obrađivali. Za treću vježbu, podijelio nas je u dvije grupe. Dok je jedna grupa snimala zvukove, druga bi radila u Abletonu i tako naizmjence.
Za kraj prvog dana, pitao nas je zašto smo se odlučili baviti zvukom. Sjećam se da je Nico rekao da mu se odgovor na to pitanje mijenja. Da mu je netko postavio isto pitanje prije deset godina, odgovor bi sigurno bio drugačiji. Trenutno mu je fokus na spaces for listening, odnosno na to kako okolina utječe na naše iskustvo zvuka. Raspravljali smo o aktivnom slušanju, razlici između hearing i listening te kako se to iskustvo mijenja ovisno o prostoru.
DRUGI DAN: predavanje What Remains, pitanje autorstva i privatni live
Kroz kolaž slika i priča, Jaar je predstavio koncept naziva What Remains. Fotografija sjenke, obrisa osobe koji je ostao nakon udara atomske bombe u Hirošimi jedan je od primjera kojima je pokušao dočarati svoju ideju. Dotaknuo se i pitanja autorstva te važnosti osvješćivanja pozadine iz koje djeluješ. Koristeći primjer Sleng Teng riddima osvrnuo se na moment povezanosti, dijeljenja i nasljeđa.
Onda smo puštali svoje stvari. Bilo mi je drago da netko na njegovom nivou čuje stvari koje radim, a bilo je izanimljivo čuti stvari drugih polaznika. S obzirom na to da dolazim s elektroničke scene, bilo je osvježavajuće čuti radove ljudi koji dolaze iz sound arta ili klasike.
Sve nas je zanimao Nicov proces. Rekao je da je dosta neuredan sa svojim projektima i da nema većinu materijala sa sobom pa je odlučio izvesti 15 minuta svog live seta. Prošli smo kroz njegov proces pripreme u Abletonu, ali i praktične tehnikalije koje često zanemariš kada tek kreneš nastupati: tipa, kako postaviti žice, gdje ti što stoji na stolu, gdje ćeš odložiti instrument…
TREĆI DAN: sampliranje, autorsko pravo i terenska nastava
Tema trećeg dana bilo je sampliranje. Jaar je otvorio YouTube, izvukao dio audia, igrao se njime i sjeckao ga. To je preraslo u raspravu o njegovom izdanju Against All Logic na kojem je radio edite poznatih pjesama. Nakon tog iskustva, postao je svjesniji pravne slike iza posuđivanja i rekao da mu više ne pada na pamet uzimati bez pitanja.
Radionicu smo završili još jednom vježbom slušanja, ali ovaj put s glasom u fokusu. Otišli smo se prošetati do neke napuštene kuće i stvarali razne zvukove. Vratili smo se natrag u Šišku i dali si međusobno feedback na cijelo iskustvo radionice.
Ostala je otvorena ideja objavljivanja zajedničke kompilacije.
Osim što nam je prenijela iskustvo s radionice, tonoti smo i postavili nekoliko pitanja.
Jesi došla na radionicu s nekim očekivanjima?
Mislila sam da ćemo više stvari raditi zajedno. Nisam očekivala da će biti toliko njegovih predavanja, ali ima mi smisla takav pristup s obzirom na to da je bilo mnogo polaznika. S iskustvom radionica, naučila sam da nikad ne znam što me čeka i da je to najbolja startna pozicija – da jednostavno od onoga što mi se nudi uzmem što meni ima smisla.
Što ćeš najviše pamtiti?
Najsnažniji dojam ostavio je taj petnaestominutni nastup. Impresivna je njegova razina kontrole nad procesom. Kako probire što će pokazati i kako kontrolira dinamiku izvedbe. To je zahtjevno i kad imaš gotovu stvar, a kamoli kad improviziraš. To mi je bio najveći pokazatelj njegove veličine kao umjetnika.
Zašto su ovakve radionice bitne?
U svijetu produkcije nedostaje kvalitetnih mentora. Takve uloge su krucijalne za bilo koga tko tek kreće. Naravno da je bitno da te netko upozna s tehničkom pozadinom produkcije, ali smatram da rijetko imamo priliku vidjeti nečiji proces rada. Često se taj proces mistificira. I vrhunski umjetnici imaju blokade ili „glupe“ ideje. Isto se igraju. Postoji moment pokušaja i pogreške. Naravno da imaju veću kontrolu, ali proces je i dalje isti.
Radionica je okupila 18 polaznika iz različitih zemalja. Ovo su komentari nekih od njih.
Madalina aka DJ BORȘ, producentica i DJ-ica iz Moldavije.
S beskrajnom zahvalnošću, dok još procesiram trodnevnu radionicu s Nicolasom Jaarom, osjećam značajan pomak u vlastitom poimanju rada s zvukom. Nico nas je podsjetio na radost stvaranja. Kako pristupiti nepoznatome s radoznalošću i zaigranošću. Tisuću puta hvala na trudu u organizaciji, slušanju, dijeljenju, istraživanju i igranju.
Abiral Khadka, poznat i kao Joondroid, umjetnik je iz Nepala koji trenutno živi i radi u Sloveniji. Nastupa, bavi se sound artom i novim medijima.
Za mene je radionica s Nicolasom Jaarom bila transformativno iskustvo. Natjerala me da preispitam vlastiti pristup u stvaranju glazbe, dizajnu zvuka i umjetnosti općenito. Njegova usmjerenost i inzistiranje na jednostavnosti u dizajniranju zvuka bili su uistinu inspirativni. Stekao sam vrijedne nove uvide o tome kako stvarati zvukove i glazbu koji su duboko povezani s našom okolinom, a istovremeno i s našim unutarnjim bićem.
Filip Talijić aka zao zagrebački je producent i DJ. U zadnje vrijeme bavi se i dizajnom zvuka.
Očekivao sam da će mi radionica ponajviše pomoći pri otkrivanju tehnika produkcije i procesa stvaranja, no ispostavilo se da mi je više značilo biti okružen mnoštvom ljudi koji dijele istu strast prema zvuku. Naša produkcija često žanrovski nije imala veze jedna s drugom, ali smo se jako povezali. Vidim po sebi, ali i drugima, da je to bio veliki poticaj za daljnji rad. Ne bi bilo tako da Nico nije inzistirao na vježbama slušanja, kolaboracije i brojnim raspravama, odnosno da je prepustio sadržaj radionice isključivo našim interesima.
Prijateljska atmosfera kakva je bila na radionici bila je prisutna i u organizaciji festivala (hvala Katji, Martinu, Jaši i Aljažu!) te među izvođačima koje sam susreo. Od nastupa bih izdvojio Nica kao odličan primjer minimalnog pristupa i izražavanja emocija unutar elektronike te Deenu s jako dinamičnim i odlično produciranim live actom koji na svjež način miješa tradicionalne arapske s klupskim elementima.
I za kraj, tonota i zao prilažu svoju „nepristranu“ recenziju Sonice.