B's FUNstallation i Maja Rivić za Tomislava Gotovca
Lijepa posveta jazz fascinacijama
Tomislav Gotovac (1937. – 2010.) jedan je od ključnih hrvatskih umjetnika druge polovine dvadesetog stoljeća. Visoko cijenjen u umjetničkim krugovima diljem svijeta, njegovi se radovi nalaze u prestižnim međunarodnim zbirkama. Kod široke publike najpoznatiji je po svojim provokativnim akcijama i performansima zahvaljujući kojima je postao dio zagrebačke urbane i popularne ikonografije. Poznata je njegova opsesija prema filmu, no jednako važan impuls u njegovu životu i radu bio je jazz.
Od veljače je u Muzeju suvremene umjetnosti postavljena izložba Tomislav Gotovac a.k.a. Antonio G. Lauer: Uzlazno-silazna genealogija prema konceptu francuskog kustosa Pierrea Bal-Blanca u suradnji s Vesnom Meštrić iz Muzeja suvremene umjetnosti i Darkom Šimičićem iz Instituta Tomislav Gotovac. Izložba se oslanja na izložbu Gotovčevih radova iz 2021. godine, koja je održana u Nacionalnoj umjetničkoj galeriji u Tirani, s akcentom na takozvani Glenn Miller production.
Kako je jazz bio uvijek prisutan od naziva njegovih radova, do jazz muzike u njegovim filmovima ili muzike koje je znao puštati na izložbama, u performansima, ili pak kao nekakav neizostavni background, producent Odjela za programsko-izložbenu djelatnost MSU-a Branko Kostelnik organizirao je koncert zagrebačkog jazz sastava B’s FUNstallation u čast Toma Gotovca u utorak 7. svibnja u dvorani Gorgona MSU-a.
B’s FUNstallation čine glazbenici koji su se okupili 2012. godine oko trubača Zvonimira Bajevića, a za ovu priliku uz Bajevića na trubi i krilnici, Marija Bočića na tenor saksofonu i klarinetu, Davora Doležala na gitari, Luke Žužića na klavijaturama i trombonu, Zvonimira Šestaka na kontrabasu i Borka Rupene na bubnjevima, sastavu se pridružila i pjevačica Maja Rivić.
Program je dijelom bio posvećen skladbama iz filmova Tomislava Gotovca, a dijelom su uvrštene i neke kompozicije iz autorskog repertoara ovoga sastava.
Strastveni ovisnik o američkoj pop kulturi, filmovima, o swingu i bebopu Tomislav Gotovac obožavao je Louisa Armstronga, Mahaliju Jackson, Arethu Franklin, Sarah Vaughan, Bennyja Goodmana, Dizzyja Gillespieja, Dukea Ellingtona, ali vrhunac svega bio je Glenn Miller band kao predstavnik, kako je često govorio američke „kulturne okupacije“, koja se poslije Drugoga svjetskog rata odvijala kroz likovnu umjetnost, glazbu, teatar i naročito kroz američki film, koji je počeo dominirati u svijetu. Apsolutni idol bila mu je Billie Holiday, za koju je govorio da je bila njegov ženski dio duše i smatrao je jednom od najvećih američkih umjetnica.
Na tragu Gotovčevih jazz fascinacija u prvom dijelu koncerta upravo su izvedene skladbe koje je pjevala Billie Holiday i izvodili orkestri Dukea Ellingtona i Glenna Millera.
Koncert je započeo skladbom Glenna Millera Moonlight Serenade iz 1935. godine, zaštitnim znakom njegova orkestra, himnom „najveće generacije“, ali uz narativni dio Maje Rivić, koji nas je podsjetio na Chesterfield Radio Show, radijsku emisiju koju je Gotovac preko Voice of America znao slušati, ali i neizostavni klarinet, koji je ovoga puta svirao Mario Bočić.
Uslijedila je Good Morning Heartache, skladba Irene Higginbotham, Ervina Drakea i Dana Fishera napisana za Billie Holiday, koja ju je snimila 1946. godine. Dvadeset i šest godina kasnije, pjesmu je otpjevala R&B/soul pjevačica Diana Ross u biografskom filmu Lady Sings the Blues u kojem je i glumila Billie Holliday na opće razočaranje jazz publike i još veće zgražanje samog Gotovca.
Ovom je prilikom Maja Rivić svojim baršunastim glasom i izvedbom uspjela biti sasvim na tragu sentimentalne, tople i bolne emocije najveće Billie Holiday.
Uslijedila je još jedna skladba iz repertoara Billie Holiday, poznata Lover, Come Back to Me, u kojoj su se svojim solima izdvojili Mario Bočić i Davor Doležal.
U sljedećoj skladbi, The Creole Love Call, jazz standardu Dukea Ellingtona iz 1927., Maja je uz svoje vokalize unisono pjevala s Lukom Žužićem na trombonu, a svoje su umijeće u solima pokazali i Bajević i Bočić.
Veliko iznenađenje koncerta bila je skladba iz big band ere, It’s Been a Long, Long Time Ago, najpoznatije u izvedbi orkestra Harryja Jamesa, no večerašnja izvedba oslanjala se na aranžman i manje poznatu izvedbu mladog Franka Sinatre iz 1942. godine.
Koncert posvećen Tomislavu Gotovcu nije mogao proći bez punokrvne swing skladbe American Patrol iz 1942. godine, klasičnog primjera stila big banda Glenna Millera iz kasnog razdoblja, koji je spajao tehničku preciznost s emocionalnom jasnoćom i živim temperamentom.
Da sastav B’s FUNstallation može odsvirati baš sve stilove znali smo i prije, većina njih uostalom stasala je uz HGM Jazz Orkestar Zagreb i Jazz orkestar HRT-a, no svojom posvetom Gotovcu pokazali su sasvim jasno svoju širinu mogućnosti i ništa manje važne aranžerske sposobnosti Luke Žužića i ostalih članova.
U drugom dijelu koncerta pokazali su svoj forte. Naime, na red su došle autorske skladbe, odnosno izbor najboljih skladbi članova sastava ponajviše s njihova posljednjeg albuma Hold On iz 2022. godine. S jednom skladbom, Observer, predstavila se i Maja Rivić, od koje već neko vrijeme s nestrpljenjem čekamo cijeli autorski album.
Nakon domaćoj publici već poznate skladbe Luke Žužića Buy The Ticket Take a Ride uslijedila je Majina Observer, u kojoj je pažnju možda najviše privukao iščašeni solo Davora Doležala na gitari. Sljedeća je bila Doležalova Awakening, s raskošno lijepom melodijom koja dugo ostaje u uhu, uz topli ton krilnice i mekanu mrežu, koju su ritmički pleli Borko Rupena i Zvonimir Šestak.
Šamanskim zvukom i pozivom iz daljine, kao neka potraga za izgubljenim herojima krenuo je Lament For Friends, skladba Zvonimira Bajevića napisana kao posveta prijateljima Juliju Njikošu i Mladenu Barakoviću, koji više nisu s nama, uz dirljiv podatak da je Zvonimir Šestak na koncertu svirao Barakovićev kontrabas.
Nakon toga finale, skladba Candide Marija Bočića, himnična uzvišena skladba koja voltaireovski svojim frekvencijama nosi, priziva i daje nadu koja nedostaje. Za bis je odsvirana naslovna skladba Blue Line s istoimenog albuma. Bio je to pomno složen program, koji je podsjetio i na ciklus kolaža Tomislava Gotovca, koji je on pedantno i estetski vrlo lijepo slagao u nekakve vrlo zanimljive kompozicije, a nazvao ih je My Jazz. Večer je bila lijepa posveta jazz fascinacijama, a izložba je otvorena do 19. svibnja.