Preminuo je Silvio Foretić

Preminuo je skladatelj Silvio Foretić (Split, 1940. – Köln, 2024.)

Danas nas je u 84. godini života napustio enfant terrible hrvatske suvremene glazbe, Silvio Foretić. Jedinstveni umjetnik čiji su znatiželja, hrabrost i talent pomicali granice i širili vidike ostalima. Bio je od onih rijetkih čija je cjelovitost umjetničke osobnosti neizbježno izazivala snažne reakcije, što mu je uvijek i bio cilj – angažiranom umjetnošću dotaknuti ljude, publiku. Nije „igrao po pravilima“, volio je provocirati, istraživati i stvarati i činio je to na visokoj umjetničkoj razini koja je uvijek iznova izazivala divljenje. Britkog humora, tople naravi i omiljen sugovornik, svojim je odlaskom ostavio beskrajnu prazninu. No, ostavio je i dubok trag, njegov stvaralački rad ostaje kao putokaz prema originalnim stremljenjima.

Rođen u Splitu u obitelji opernog tenora, Foretić je djetinjstvo i mladost proveo u Sarajevu i Osijeku. Za vrijeme studija radio je kao novinar, orkestralni glazbenik, baletni i operni korepetitor, operetni dirigent te kao pijanist i kućni skladatelj u satiričkom kazalištu Jazavac (danas Kerempuh). Diplomirao je kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1965., studirajući u vrijeme početaka Muzičkog biennala Zagreb, koji je 1961. utemeljio njegov profesor Milko Kelemen.

Godine 1963. utemeljio je s Jankom Jezovšekom Ansambl za suvremenu glazbu s kojim do 1967. priređuje provokativne koncerte s ciljem suprotstavljanja konvencionalizmu i institucionalizmu u glazbi.

“Odričući formi svog pojavljivanja svaku vezu s konvencionalnim, uplićući u sredstva svog djelovanja prostore daleko šire od pukog vremena koncertne reprodukcije, AzSG htio je naglasiti nevažnost bilo kakve hijerarhije elemenata u svojoj akciji, što mu je i omogućilo intimno kritički odnos prema nikada sasvim jasnim i unaprijed postavljenim ciljevima.” – Akademik Nikša Gligo, iz monografije o desetogodišnjici Foretićeva Ansambla za suvremenu glazbu

Studij je nastavio kod vodećih avangardnih skladatelja na Visokoj školi za glazbu u Kölnu – kompoziciju kod Bernda Aloisa Zimmermanna i elektroničku glazbu kod Herberta Eimerta. Polazio je tečajeve kod Karlheinza Stockhausena te bio suradnik i asistent Mauricija Kagela, poznatog autora instrumentalnog teatra, sudjelujući u izvedbama njegovih djela. Od 1974. do 2006. godine predavao je na Visokoj školi Folkwang u Essenu i Duisburgu. Tamo je 1982. utemeljio ansambl fin de siècle – fin de millénaire, s kojim je u 12 godina priredio pedesetak koncerata suvremene glazbe.

Bio je jedan je od utemeljitelja i dugogodišnji predsjednik Hrvatske kulturne zajednice Colonia croatica u Kölnu. Nekoliko godina bio je član predsjedništva Kölnskog društva za Novu glazbu. Bio je umjetnički voditelj Glazbene tribine u Opatiji.

Godine 2021. dobio je nagradu Porin za životno djelo.

Foretić je među prvima u Hrvatskoj 1960-ih prihvatio avangardne glazbene izričaje. Primjenjivao je najrazličitija glazbena sredstva i tehnike 20. stoljeća, koristeći se i tradicionalnim elementima, a nerijetko i trivijalnim, spajajući ih prema vlastitom nahođenju i potrebi u svojem glazbenom djelu.

– „Kakve su prema vašem mišljenju perspektive naše muzičke garde a kakve pak avangarde?“
– „Ako naša oficijelna avangarda nastavi s manje-više konformističkim i prokušanim „smjelostima“, a garda nastavi tu i tamo plašljivo hvatati korak s tom takozvanom avangardom, naći će se uskoro i jedni i drugi u zajedničkom avanu pod istim tučkom…“

– iz razgovora sa Silviom Foretićem, Studio, 25. lipnja 1966.

Osobito sklon vizualnoj akciji, stvarao je specifični oblik instrumentalnog teatra, nerijetko i sam sudjelujući u realizacijama vlastitih skladbi kao pijanist, pjevač ili dirigent te je vrlo osoban i snažan trag ostavio u glazbeno-scenskom području uopće, svojoj inačici muzičkog teatra, od projekata ostvarenih unutar AzSG-a koji je pokrenuo s Janko Jezovšekom, preko njegovih traktata o Korčuli, mono-opere, a kasnije i njegova Maršala kojim je još jednom uspio podići prašinu, jakom 4. epizodom Soap Opere te scenskih elemenata naizgled (tek) komorne glazbe…

Velik je doprinos svojim umjetničkim radom Foretić dao i brojnim festivalskim programima Muzičkog biennala Zagreb, Cantus Ansamblu te Glazbenoj tribini, čiji je bio i umjetnički voditelj.

Njegovi se opusi najčešće temelje na vlastitim tekstovima u kojima je izražavao ironičko-kritički stav prema anomalijama suvremenog glazbenog života ili se zaokupljao aktualnim općeljudskim pitanjima poput ekoloških katastrofa i ratova.

„Njegova kompleksna umjetnička fizionomija u kojoj se skladatelj nadopunjuje svestranim izvođačem i tekstopiscem razjašnjuje odnos između brige i veselja na jasno prepoznatljiv način: Veselje je doista reakcija na brigu, ali kao svjesno suprotstavljanje. Otuda u veselju, u humoru kojim odiše Foretićeva glazba, kiseli okus stvarnosti kojoj se angažirano ruga.”, zapisao je o njemu njegov prijatelj, akademik Nikša Gligo, prije dvadesetak godina.

Malo koji skladatelj uživao je istodobno poštovanje i simpatije gotovo svakoga s čijim bi se putovima njegovi susretali. Ljubitelj glazbe i svih njezinih pojavnosti, izazova i uloga koje mu je za života omogućila, intelektualac i umjetnik, pažljiv te beskrajno duhovit i šarmantan, Silvio Foretić nikada nije gubio svježinu zanimanja živi dio kulture, ono što se događa i stvara te izvodi. Osim što je po svome pohođenju koncerata bio nesvakidašnja pojava među kolegama skladateljima, uz svoju je suprugu, muzikologinju Zdenku Kapko Foretić, bio vjeran i aktivan slušatelj na brojnim koncertima, a često i onaj s najkretivnijim, istovremeno glazbenicima korisnim komentarima.

Napustio nas je sjajan suradnik, umjetnik i čovjek, skladatelj koji za sobom ostavlja bogatstvo kreacije, duha, otpora, humora, aktivizma, snažne poetike i velikog talenta utkanog u brojna djela koja formiraju vrijedan opus, čiji otisak ne ostaje tek kao znak vremena u naletima „vjetrova s drugih planeta“, nego kao trajna vrijednost kojom, ako usred običajne tromosti ne uspijeva zadužiti, onda svakako obogaćuje i časti našu glazbenu povijest i kulturu.