Priče iza 10 velikih pjesama Vatre i Ivana Dečaka

25. svibnja na zagrebačkoj Šalati Vatra će velikim koncertom proslaviti svoj 25. rođendan

“Ustrajnost je poželjna”, recept je za četvrt stoljeća dugovječnosti, kako je to u nedavnom intervjuu opisao Ivan Dečak. Od svirki u malim klubovima i glasovitih “10 tisuća sati” proba, Vatra se do danas razvila u jedan od koncertno najaktivnijih domaćih bendova, sa svakim novim singlom u vrhu radijskih lista emitiranja. Koncertom na Šalati obilježit će velik i važan jubilej kojeg, između ostalog, slave zahvaljujući i nizu hitova koje Dečak nepogrešivo centrira u šesnaesterac moderne pop glazbe.

Od pjesama sa samih početaka karijere do suradnji s Massimom, autor Ivan Dečak otkriva priče i inspiraciju iza najvećih hitova…

Slatke suze, gorka ljubav

Pjesma je nastala iz refrena kojeg sam napisao za jednu od pjesama Livija Morosina kojem se taj refren učinio previše hitoidan. Ta njegova pjesma je, usput rečeno, jedna od ljepših pjesama koje sam čuo, a još uvijek nije ugledala svjetlo dana. Livio je na kraju htio da bude bez refrena. Meni se pak ta slika i melodija “slatke suze, gorka ljubav” neprestano motala po glavi te sam na kraju odlučio refren pretočiti u pjesmu.

Tango

Jao, ma premalo je papira i interneta da opišem splet okolnosti koje su u konačnici dovele do ove pjesme. Uvjeren sam da se ona odlučila sama napisati, a mene je, na moju veliku sreću, odabrala kao medij. Naime, to je prva pjesma koju sam skladao na klaviru i prvi put da sam uopće sjeo za klavir nakon što sam završio osnovnu glazbenu školu nekih dvadesetak godina ranije. Sintesajzeru na kojem sam napisao melodiju nije radilo pola tipki, ali sve se nekako urotilo da “Tango” preživi porođajne muke i ugleda svjetlo dana.

Tremolo

Pjesma je nastala na akustičnoj gitari koju sam, po dovršetku, odlučio maknuti iz aranžmana. Na probama sam lupao palicama po drvenom naslonu stare školske stolice koju smo imali u našoj prostoriji, a kasnije sam stolicu zamijenio bubnjem, odnosno tomom kojeg i danas sviram na koncertima.
U jednom sam trenutku pjesmu zamislio kao duet, a jedinog kojeg sam čuo u kolaboraciji bio je Urban. Negdje smo se sreli i ja sam mu dao demo na CD-u. Nije se javljao tjednima, možda i mjesecima, već sam ga bio prekrižio i onda me nazvao jedne nedjelje oko 6 ujutro: “Pjevat ću pjesmu, tražio sam i najmanji razlog da odbijem suradnju, ali jebi ga, nisam ga pronašao”. Imao je samo jedan uvjet, da pjevamo istovremeno na jedan mikrofon što je, pokazat će se u studiju, bila fenomenalna ideja. Jedan smo drugoga gledali u oči pjevajući pjesmu na desetak centimetara razmaka.

Sva naša ljeta

Svakoga ljeta zadam si zadatak da za vrijeme boravka u našoj ljetnoj bazi na otoku Krku napišem makar jednu pjesmu. Do sada sam tamo započeo “Tremolo”, “Vidi kako se smiješ”, “Slatke suze gorka ljubav” te spomenutu “Sva naša ljeta”. Oda je to djetinjstvu kojem se, kako starimo, u mislima vraćamo sve češće, barem je tako kod mene. Pjesma je to po kojoj ime nosi i naš best of koji je izašao na vinilu, a na čijem je ovitku fotografija moje kćerke Dite, upravo na jednoj od naših omiljenih, skrivenih plaža na Krku.

Nama se nikud ne žuri

Premda je nastala kao šok izazvan preranim odlaskom našeg novinara i glazbenog kritičara Ante Perkovića, NNNŽ, kako ju potpisujemo na live set listama, zapravo je oda životu. Još veću težinu dobila je kada nam se u njoj pridružio Max. Nazvao me nakon snimanja i prokomentirao nešto u stilu: “Hej, mukica, ne igraj se tako s tim riječima, opasno je to o čemu pjevamo”.

Saturn

Budući da moja životna partnerica i ja nikada nismo odlučili skupiti sve one papire i potvrde za stupanje u brak, odlučio sam joj pokloniti zaručnički prsten, ali ne onakav kakvog bi nabavio svaki normalni lik. Ja sam taj prsten odlučio skovati riječima i uobličiti u pjesmu. Saturn je dakle zaručnički prsten (smijeh).

Javi se kad stigneš

Volim u svojim pjesmama koristiti slike, pojmove i krilatice koje su tu oko nas. Svi ih tu i tamo koristimo, a ja ih pokušavam naglasiti i staviti u prvi plan. Meni je tu rečenicu najčešće izgovarala moja baka. Čak i kada smo živjeli relativno blizu, ona bi svaki put pri odlasku izgovarala nešto u tom smislu. Kad sam kasnije preselio u Zagreb, a moja putovanja zbog koncertnih aktivnosti postala učestalija, nisam joj niti govorio kamo sve putujem jer bih joj u suprotnom svaki dan trebao javljati gdje sam to stigao. Naravno, ova pjesma progovara o odnosu između dvoje (ne)zaljubljenih ljudi koji se brinu jedno o drugome čak i kada njihovoj vezi dođe kraj.

Mali krug velikih ljudi

To je pjesma inspirirana mojim stvarnim malim krugom velikih ljudi. Po prirodi sam lako zaljubljiv u ljude, odmah im otvorim svoje srce i prigrlim ih bez predrasuda u svoj život. S godinama sam shvatio da ljudi nerijetko iskorištavaju te moje osobine i da se moram okružiti pravim prijateljima, onima koji su tu za tebe, kao i ti za njih, u dobru i u zlu – “Mali krug” je posveta njima! Što se tehničkog segmenta tiče, da bi pjesma došla do slušatelja u ovom obliku, bilo je potrebno da neki članovi benda kažu kako to i nije baš neka pjesma, a onda je trebalo i izgovoriti naslov pjesme Maxu i sve ostalo je povijest.

Putujemo i kad stojimo

Tijekom korone događale su se i neke dobre stvari. Onemogućeni odlascima na koncerte, Aljoša Šerić, Nenad Borgudan i ja odlučili smo raditi nešto zajedno, eksperimentirati i ne dozvoliti ludilu tog vremena da pobjedi. Svaki tjedan bi se tako sastajali i donosili poneki fragment kojeg bi potom ugrađivali u novu pjesmu. Jednom prilikom pozvali smo i Maxa na to naše druženje, pustili mu “Putujemo i kad stojimo” i turili mu mikrofon u ruke. Kad je prvi put zapjevao tu pjesmu, vidjela se iskrena reakcija na svim našim licima koja je govorila: “Čovječe, to je to!”.

Zamisli

Prilikom preuzimanja nagrade za pjesmu “Mali krug velikih ljudi” koju mi je uručila supruga Rajka Dujmića, gospođa Snježana Dujmić izrazila je želju da mi pošalje neke nezavršene Rajkove materijale. Preslušavajući ih, dojmila me snimka na kojoj Rajko na samom početku snimke izgovori “hej, zamisli” i onda nastavi džemati na klaviru i pjevušiti u frestyle maniri. Ja sam zapravo od njegove kratke rečenice krenuo pisati pjesmu o životu, svojevrsni hommage Rajku Dujmiću. Pjesma je trebala zatvoriti naš posljednji album, no shvatio sam da jednostavno nemam dovoljno godina i životnog iskustva da je otpjevam. Nazvao sam Maxa, poslao mu je i, pokazalo se, nažalost, da je to bila naša posljednja suradnja. Ostao sam mu dužan dovršiti album, a on meni gostovanje na Šalati, hej zamisli?!

Ulaznice za koncert Vatre na Šalati dostupne su na linku.