Drugi dan Sea Stara
Poruka za Baby Lasagnu: Marko, prestani se ispričavati, super si!
Makar je nastupio u ponoć i izveo svoj trenutno skroman repertoar u 40-ak minuta, Baby Lasagna ukrao je show finalne noći u Stelli Maris.
Narukvice su još uvijek na rukama. Ostaci tisuća posjetitelja Sea Star festivala razbacani su po beskrajnim uvalama nedaleko Umaga. Neki su na pivi, neki na ledenoj kavi, a neki samo vodu piju. Kratki kupanac u moru karta je za brz oporavak. Ekspresno resetiranje i simbolično pranje od svih grijeha proteklih večeri. U ležaljkama je spas, a suncobrani još uvijek nisu potrebni jer je u predsezoni termometar zaglavljen na ugodnih 25. Onaj jugo o kojem sam pisao jučer još uvijek miluje nam lica. Vikend u raju lagano je pred izdisajem. Plakao bih.
Zakon ljubavi i veselja
No dobro, premotajmo film nekih 12 sati unazad. Senidah stupa po pozornici i apsolutno vlada atmosferom. Prepoznatljiv stil pjevanja odjeknuo je istarskim poluotokom. More obožavatelja upijalo je svaki stih i uzvraćalo veliku ljubav svojoj slovenskoj majci koja pjeva na srpskom.
Jedinstvo naroda ovih krajeva posebno se ističe na Sea Staru. Među mladima nema glupih i bespotrebnih podjela na naše i njihove. Granice su samo simboličan i, usudio bih se reći, ograničen koncept. To je bitno samo onim starim i ogorčenim ljudima na vlasti. U plavoj laguni vlada zakon ljubavi i veselja. A taj zakon organizatori festivala cijene i poštuju povrh svega ostaloga i zato im upućujem, još jednom, svaku pohvalu. Na Sea Staru vlada atmosfera potpune opuštenosti i nema napornih prepreka. Za sve su se pobrinuli.
Vratimo se malo na Senidu. Svaka pohvala ide i njezinom bendu koji je svakom hitu udahnuo novi život i svjetlucavo i kričavo ruho. Bez njih Senidina priča ne bi bila potpuna.
Skoro pa dupla posjećenost na drugoj večeri Sea Stara bila je zamjetna u svakom smjeru i pred svakim stageom, a najviše u trenucima prije ponoći kad je ovogodišnji ponos nacije trebao izaći.
Čvrsto na zemlji
Ne mogu ni zamisliti kakav je samo osjećaj stupiti pred 20 tisuća ljudi na svom prvom velikom nastupu nakon što si u Malmou pokorio Europu. Svi uskliću tvoje ime u, ni manje ni više, nego rodnom gradu. Marko je vidno bio preplavljen osjećajima. A kako i ne bi kad je to, u suštini, samo jedan jako dobar i normalan lik koji zaslužuje svu hajku koja se oko njega stvara. Skromnost je vrlina.
No, ne bih sveo cijeli dojam samo na dobrotu i čvrsto stajanje na zemlji kojom Baby Lasagna vlada. Izvrstan je zabavljač. Za jednog introvertiranog momka koji samo voli svoje mačke, jako se dobro snašao u ulozi međunarodne rock zvijezde. Zamjeram mu samo što se, u nekoliko navrata, ispričavao za svoje pjesme.
“Oprostite, sljedećih par su dosadne pa onda opet ide zabavni dio koncerta.”
Nisi u pravu, Marko. Upravo te “dosadne” činile su najzanimljiviji i najautentičniji dio tvog kratkog repertoara. Bile su meso tvojeg nastupa. Rim tim tagi dim su svi ionako očekivali i, kad si konačno došao do nje, bila je spektakularna kao na televizorima one subote prije dva tjedna. Ali, ostalih pet-šest pjesama koje, na blesavo simpatičan način, nose ime “Baby Lasagna” u svom nazivu, odredit će ti uspješan nastavak karijere.
Audiovizualni spektakl
“Don’t hate yourself, but don’t love yourself too much” Markova je pjesma, koja će, uz “IG Boy”, postati sljedeća uspješnica. Poruku koju nosi naziv te pjesme on je magistrirao. Dvije navedene pjesme definitivno imaju potencijala za Billboard, iako su autoru ovog teksta uvjerljivo najgore što Baby Lasagna ima za ponuditi. “Demons and Mosquitoes” i slatka pop-punk balada kojoj ne znam naziv bile su ukusno osvježenje za uho u kratkom nastupu. Siguran sam da nam Marko sprema pravu bombu u vidu debitantskog albuma i tri rasprodane Šalate.
Nakon Baby Lasagne 20 metara visoki monitori prikazivali su samo jedno ime. John Newman. Engleski DJ potvrdio je potencijal Sea Stara kao blistavog festivalskog dragulja koji je, i nakon šest godina, još uvijek u usponu. Newman je klasična EDM hit mašina. Svaka stvar ona je koju si čuo na radiju u autu, u bircu ili na nepodnošljivoj glazbenoj podlozi u teretanama dok još nisi ubacio svoje sluške u uši.
Svaku takvu stvar do vrhunca je dovela izvrsna pirotehnička predstava. Rakete, vatreni mlazovi, konfeti i dimni topovi pumpali su hype do zvjezdanog neba iznad Umaga, a onda ga je rasparao fantastičan završni vatromet. Isti je obilježio i simboličan kraj vikenda u raju, a nama je bilo vrijeme za nešto tvrđu rejverijadu u Nautilus areni.
View this post on Instagram
Maestralno finale
Ondje je DJ Jock izvukao sve aseve iz rukava i priredio kompletan i kvalitetan set. Tisuće raširenih zjenica poput crnih su rupa uvlačile u sebe svu svjetlosnu materiju laserskog lightshowa. Ubio nas je u pojam i dokazao se kao jedan od najboljih elektronskih izvođača ovog Sea Star izdanja. Skidam kapu.
Ne treba nikako zanemariti ni neumorne DJ-e s manjeg Electric Waves stagea. Kad god bih prošao pored te male zabave, ne bih ostao razočaran. Posebice prve večeri. Shout out zagrebačkoj DJ-ici Kali Braun i curama s jegerovog šanka. Razvalile ste.
Svoju malu završnicu festivala odradili smo promatrajući lagunu sa Silent partija. Ljeskanje valova preslikavalo je šarena svjetla s pozornice. Na betonu pod našim nogama plesale su ljubičaste pjegice koje je odbijala masivna disko kugla. Plesale su umjesto nas. Nismo imali više snage. Sea Star konačno nas je oborio s nogu, a zadnje atome energije zamijenili smo poljupcima i zagrljajima. Da nisam ovoliko toga napisao, rekao bih da me Sea Star ostavio bez riječi. Vidimo se sljedeće godine, hvala na svemu!