u povodu gostovanja u Ljubljani
Ibrahim Maalouf: „Glazbena industrija funkcionira na suprotnom polu svega onoga što umjetnost može biti”
Ibrahim Maalouf, glazbenik, skladatelj te jedan od trenutno najistaknutijih francuskih trubača, u sklopu trenutne velike turneje posjetio je Ljubljanu te održao energičan i dojmljiv koncert, privlačeći posjetitelje iz susjednih zemalja, ali i francusku publiku
Kao tinejdžer osvajao je najveća međunarodna natjecanja, što ga je potaklo da započne solističku karijeru u području klasične glazbe, a zatim je uronio i u područje improvizacije, što je kulminiralo osnivanjem Free Spirit Ensemble, klasičnog orkestra koji se bavi improvizacijom. Od 1999. godine veliki dio svog vremena posvetio je podučavanju trube i improvizacije na konzervatorijima. Između 2007. i 2021. Maalouf je producirao, skladao i aranžirao više od devetnaest albuma za sebe i za druge izvođače. Također, skladao je više simfonijskih djela te je oformio vlastitu izdavačku etiketu Mister Ibé.
U povodu svog 40. rođendana, 2020. godine objavio je album 40 Melodies, na kojem gostuju brojni glazbenici – Sting, Kronos Quartet, Marcus Miller, Jon Batiste, Alfredo Rodriguez, Richard Bona, Matthieu Chedid, Trilok Gurtu, Hüsnü Senlendirici, Arturo Sandoval i mnogi drugi. Kao i za svoj, tako je i za 40. rođendan ljubljanskog festivala Druga Godba priredio posebno glazbeno slavlje u našem susjedstvu, na ljubljanskim Križankama, gdje se predstavio zadovoljnoj mnogobrojnoj publici, a tim povodom porazgovarali smo o trenutnoj glazbeničkoj fazi, improvizaciji, utjecajima i uzorima te stavovima i motivaciji za rast u smjerovima kamo ga znatiželja i stvaralačka strast vode.
View this post on Instagram
Nedavno ste se vratili s američke turneje, odmah u europsku – jeste li još pod dojmovima ili ste se uspješno prebacili u novi glazbenički film?
Sve je prošlo odlično. Direktno s američke turneje smo zaista krenuli punom parom s europskim nastupima, počevši u Francuskoj. Taj je niz završio velikim koncertom s mojom suprugom, Hibom Tawaji, poznatom libanonskom pjevačicom koja je tom prilikom, 29. svibnja u Parizu, imala svoj najveći nastup karijere. Sad sam ponovno na turneji, natrag na ulici. Ne na ulici, srećom, ali na putu! Turneja će trajati čitavo ljeto.
Kako ste tematski oblikovali program koji izvodite na ovoj turneji?
Program koji izvodim je obično odabir glazbe koja uključuje improvizaciju pa i ples i pjevanje. Program ovog albuma je poput nekog velikog svadbenog slavlja. Sva glazba koju izvodimo bazira se na toj atmosferi u ovom slučaju.
Čula sam Vas kako vrlo angažirano govorite pohvalno o svojim kolegama glazbenicima, što je jako lijepo za čuti i vjerujem da stvara pozitivnu atmosferu u kolektivu, osobito u ovako brojnim sastavima…
Jedna od stvari koje doista volim jest dijeliti dobru glazbu s izvrsnim glazbenicima i kada imam priliku dijeliti pozornicu sa sjajnim glazbenicima koji su istovremeno sjajni ljudi. Glazbenici s kojima nastupam na ovoj turneji su stvarno odlični ljudi. Stvarno ih iskreno cijenim, to nije fake, stvarno ih volim i na pozornici očekujem dijeliti s njima sve trenutke i ono što nam glazba donosi.
Kakav je Vaš odnos prema glazbama ovog podneblja, koje uključuju trubu? Jeste li imali prilike surađivati s glazbenicima ovih područja, bilo da je jazz ili tradicijska glazba u pitanju?
Često sam nastupao s glazbenicima iz raznih dijelova Balkana, a neki od glazbenika s kojima trenutno nastupam specijalizirani su upravo u području tradicijske glazbe s tog područja. Dijelimo uistinu puno zajedničkog, kulture Bliskog istoka i različite kulture s područja Balkana vrlo su bliske.
Postoje li neki izazovi ili štogod na glazbenoj listi želja, čime se još niste bavili odnosno u čemu biste se htjeli okušati?
Ne znam, ne funkcioniram na taj način; jednostavno učinim nešto što mi se radi. Prije nešto godina tako sam htio komponirati za film i sada, nakon petnaest godina, to sve češće radim.
Osim muziciranja, bavite se pedagogijom, a poseban naglasak u glazbi stavljate na improvizaciju. Koji aspekti improvizacije Vas najviše zanimaju, što ističete u radu s drugima?
Ono što je zanimljivo kod improvizacije jest da je sve moguće. Moji prvi koraci prema skladanju i kreaciji, prema izgradnji vlastite glazbene arhitekture, ukorijenjeni su upravo u improvizaciji. Čak i društveno gledano, ljudski odnosi čine stvari jednostavnijima ako ste sposobni improvizirati jer se možete prilagoditi ljudima oko sebe i društvu. Tako da, kada je riječ o improvizaciji i načinu razmišljanja, u pitanju je puno više od samog muziciranja.
Okušali ste se u različitim vrstama izvedbenih situacija, surađivali s nizom glazbenika, ipak se neke Vaše osobine ističu neovisno o žanru ili vrsti glazbe, a jedna od njih je i sklonost melodiji te prepoznatljiva poetika koju primat melodije stvara. Je li to Vaš osobni afinitet ili ima pomalo utjecaja neposredne okoline, budući da ste oduvijek bili okruženi melodijskim instrumentima i pjevačima?
Volim sve u glazbi – ritam, efekte, zvukove, harmoniju, kontrapunkt, melizme, sve je to vrlo zanimljivo. No, melodija je ono što stvara sjećanja, souvenirs. Kada imate neku melodiju na umu, ona vraća sva sjećanja vezana uz nju. Mišljenja sam da je zanimljivo raditi s glazbom koja nema melodijski element, ali kada imate melodiju, nešto drugo postoji što je vrlo moćno.
Često imamo zajednička sjećanja kada pamtimo iste melodije, zato volim melodiju. Jednom kada imamo takvu melodiju koje se zajednički možemo prisjetiti, imamo zajedničku povijest, a kada dijelimo povijest, znači da pripadamo istome svijetu i to je za mene vrlo dirljivo. Zato mislim da je zanimljivo i važno da u svojim životima imamo takve melodije koje su poput razglednica ili fotografija.
Moramo dotaknuti i temu Vašeg instrumenta. U pitanju je truba s četiri ventila (koju je osmislio Vaš otac), pri čemu četvrti otvara i proširuje mogućnosti sviranja izvan temperiranog sustava. Je li se tko zanimao ili odvažio skladati nešto za Vas u prirodnoj ugodbi, osobito s obzirom na to da ste virtuoz na instrumentu te gotovo od rođenja okruženi glazbom nastalom u tom kontekstu?
Dugo sam pokušavao zainteresirati skladatelje da napišu nešto za mene i moj instrument, ali skladatelja koje bi to zanimalo nije bilo mnogo. Iz nekog su razloga bili uplašeni četvrttonova, nisu znali kako njima baratati, kako razviti nešto iz toga. Nisam više inzistirao. Ipak, neki su skladali zanimljive stvari, npr. američki skladatelj Anthony Plog, ali sveukupno je malo ljudi iz područja klasične glazbe koji su pokazali zanimanje skladati za taj instrument.
U svijetu jazza, jednom kada sam krenuo skladati, prestao sam tražiti od drugih da skladaju za mene, počeo sam to sam činiti. Nisam više trebao nekog drugoga da bih si priuštio repertoar. Pripremam svoj osamnaesti album i nemam više osjećaj da trebam tražiti od drugih da pišu glazbu za mene, skladam sve sam za svoje instrumente.
Je li se veza s tradicijskom glazbom promijenila s vremenom, upotrebljavate li makame u svojoj glazbi na drukčiji način?
Tradicija makama tako je jaka da, sve i kada se u praksi korištenja nešto promijeni, uvijek ostaje temeljena na istim inflekcijama. Struktura je gotovo uvijek jednaka.
Vjerujem da privlačite različite ljude među ljubitelje svoga rada, s obzirom na širok raspon interesa i onoga što radite u području klasične, tradicijske, međužanrovske glazbe i jazza u svim njegovim pojavnostima. Što biste rekli – tko je Vaša publika i kakva je ona?
Moja je publika odraz društva – izgleda i zvuči baš kao i društvo u kojemu živimo. Sve generacije, kulture, sve vrste slušatelja, nema neke posebne zajednice. Na koncerte dolaze čitave obitelji, ljubitelji jazza, arapske glazbe ili popa, sve vrste ljudi. Uzbudljivo je imati takvu publiku i smatram da je to pokazatelj kako ta glazba komunicira različitim ljudima, svima.
Došla je i do Quincyja Jonesa, s kojim ste se 2017. godine upoznali. Čini se da je to bio početni impuls za nove stvari. Svaki susret i suradnja dovodi ideje na neku novu razinu, je li to slučaj i za Vas? Koje su bile posljedice susreta s Quincyjem?
Quincy je pokrenuo nešto u meni, ali je istodobno pomogao da me oni ljudi koji me ne poznaju počnu bolje razumijevati. Kada netko poput Quincyja obrati pozornost na vas i kaže o vama dobre stvari, drugi obraćaju pozornost na ono što radite. Naravno, 2017. godine kada se zainteresirao za ono što radim te mi je njegov tim ponudio mogućnost da radimo skupa, puno ljudi u svijetu zapitalo se: „Tko je ovaj tip?!“ Svakako je to utjecalo na moju karijeru i glazbu te pojačalo zanimanje za mene.
Godine 2022. Ibrahim Maalouf postao je prvi libanonski glazbenik nominiran za nagradu Grammy za svoj album Queen of Sheba.
Quincy je bio trubač, ima vrlo zanimljiv život s puno raznolikih suradnji, s naprednim pogledom na glazbu. Sviranje na njegovim obljetnicama, muziciranje s njim i njegovim krugom otvorilo mi je oči na druga područja za koja se inače ne bih zanimao. Oduvijek me zanimao film, a kako je Quincy pisao sjajnu glazbu za film, to mi je još više proširilo taj spektar interesa.
Quincy je svakako jedan od onih glazbenika i umjetnika s vrlo širokim poimanjem glazbe i onoga što ona ima potencijal postati. Čini mi se kako idejno težite prema tom istraživački, ali i u konkretnom smislu. S kojim ste se izazovima susreli na tom putu? Kada su nastupile poteškoće, možete li što savjetovati drugima koji također „izlaze iz okvira“?
Teškoće su nastupile davno. Dolazim iz područja klasične glazbe i arapske tradicijske glazbe. Te kulture su obično stavljane u „kutije“ – klasika je za klasičare, a arapska glazba za Arape. Kada ne gledate na kulturu i glazbu na taj način, ne vidite zašto ljudi reagiraju tako da odvajaju stvari. Ja ne odvajam kulturu, vidim glazbu doista kao univerzalnu i uvijek sam htio da ljudi vide stvari na isti način.
Kada suočite svoju perspektivu s onima drugih, možete ostati u šoku kada vas izoliraju i vide drukčije od onoga kako se sami vidite. Izolirani ste na način da gotovo nemate što raditi. Quincy za to nije mario, samo se usredotočio na glazbu i njegova perspektiva bila je beskompromisna. To mi je bilo od velike pomoći. Bio sam u kasnim tridesetima i trebao sam taj potisak. U toj dobi može vas deprimirati manjak perspektive i otvorenosti. Mislim da sam ga upoznao u pravo vrijeme.
Privatna fotografija (FB)
Današnji se sustav unutar kojega glazbenici djeluju uvelike oslanja na komercijalnost tzv. glazbene industrije, posebno s obzirom na digitalne servise, ali i medije koji su često tvrdoglavi pa i tradicionalni u svojim odabirima – kako gledate na taj dio priče i realnosti u kojoj morate funkcionirati?
Industrija je industrija, takvi ljudi ne misle o umjetnosti nego o novcu i kada nešto funkcionira, žele to ponoviti. Za mene je potpuno suprotno. Vidim se kao istraživača i nakon što nešto pronađem, tražim nove stvari. Glazbena je industrija upravo suprotna: jednom kad nešto funkcionira, želi to ponavljati dok god se prodaje. To uopće nije umjetnost.
Kad sam počeo raditi kao glazbenik, izvodio sam svoju glazbu diskografima i producentima koji bi mi govorili da im se sviđa, ali da to neće upaliti jer nije jazz, pop, nije nešto što već poznajemo, za što postoji jasna publika i za što postoji interes. „Mučit ćete se s time, a mi vas u tome ne želimo pratiti.“ Glazbena industrija funkcionira na suprotnom polu svega onoga što umjetnost može biti.
Kao profesionalni glazbenik, pedagog, istraživač, ali i otac, kako zamišljate napredno glazbeno obrazovanje? Što nedostaje u današnjem društvu, u odnosu na položaj koji u njemu ima kultura i umjetnost te kako biste željeli da Vaša djeca uče o glazbi?
Za mene je glazba univerzalno komunikacijsko sredstvo. Što prije krenete učiti glazbu i saznajete o njoj u ranoj dobi, prije vam postaje prirodno njome se baviti. Mislim da trebamo implementirati glazbu u svaki sloj našeg društva kako bi ljudi čuli gdje sve glazba može biti rješenjem za raznolike poteškoće i situacije u životu. Svoju djecu poučavam da je glazba rješenje za poteškoće i ima moć liječiti od brojnih stvari u životu te kao takva treba biti u središtu našeg društva.
View this post on Instagram
To isto društvo ipak je pod utjecajem glazbenika i drugih poznatih ličnosti. Uglavnom oni nemaju problem s tim položajem i moći utjecaja kada su u pitanju reklamne kampanje, poticanje na kupnju ili odlazak nekamo, ali kada su u pitanju važnije stvari koje sežu onkraj pop scene – nepravde, ratovi, okoliš i slične teme – rijetki progovaraju. Zašto je to tako i kakav stav Vi zauzimate?
Za mene je to teško pitanje. Inače se ne bavim ničim vezanim uz politiku, ali ponekad kao ljudsko biće ne mogu ne reagirati. Imam troje djece, porijeklom sam s Bliskog istoka i govorim arapski. Kada vidim rođake, braću i sestre koji pate, umiru pod ruševinama te kako ih na najužasniji način ubijaju, ne mogu ništa ne reći, pretvarajući se da sam samo glazbenik i nemam ništa za reći. To jednostavno nije moguće. Tu prelazim svoju granicu i izgovaram osnovne stvari, kako bi i drugi osjećali da ih mogu reći.
To nema veze s mojom glazbom, samo sa mnom, Ibrahimom. Nema to veze s glazbeničkim ili scenskim djelovanjem, to sam samo ja – otac, sin, susjed, koji mora nešto reći, inače ću nositi vrlo, vrlo tešku krivnju cijeli život. Kao ljudsko biće moram nešto reći.
View this post on Instagram
