Tibor i Sanin Karamehmedović: „Sve to bez ljubavi nema baš puno smisla“

Ne puštaj ni glasa… i već je deset godina prošlo!

Jer, ima neki poseban način na koji ovaj bend osvaja srca publike, zbog kojeg i dandanas nose onaj čarobni žar u očima, iskren i bezbrižan – i bend i publika, kada se nižu uspješnice s četiri studijska albuma, a peti je, kako su nam otkrili Tibor i Sanin Karamehmedović, trenutno u nastajanju. Od “Terce na tišinu” pa do “Sve da ima neki način”, njihova glazbena karijera je itekako uzbudljiva i uspješna, a novi veliki izazov je pred njima – koncert na zagrebačkoj Šalati 29. lipnja 2024., koji je bio povod našeg razgovora.

Tibor i Sanin Karamehmedović (Silente)/Filip Bušić

„Koncert života na Šalati!”

„Pa zar nije? Kad smo krenuli s bendom, oduvijek smo htjeli svirati na Šalati. Uvijek se događa nešto na Šalati. Tako se sad i mi radujemo, to je veliki uspjeh za nas!” uzbuđeno otkriva nam Sanči. „Pazi, Šalata će u 6. mjesecu imati petnaest sjajnih koncerata. Queens of the Stone Age su zahtijevali ogroman stage, sound i light koji će sada biti na svim koncertima u tom razdoblju.

To je jednostavno najbolja stvar koju smo čuli! Tako da imamo za napraviti ne samo dobar koncert, već će to izgledati i zvučati tako dobro kako sami nikada ne bismo mogli napraviti. Izvadit’ ćemo neke pjesme iz naftalina koje nismo nikada svirali uživo ili nismo dugo svirali uživo. Bit će to poseban trenutak i za nas i za fanove. I jako dug koncert. Najduži koji smo ikada odsvirali!” dodaje Tibor.

Cijelo je desetljeće iza Lovca, a njima se čini, šale se, kao da je prošlo trideset. „Meni ti to ništa ne znači, prošlo je prebrzo, ali ne osjećam nikakvu razliku u sebi ili u bendu, barem u smislu motivacije, inspiracije i načina rada. Još bih deset godina volio zadržati tu neku srž na koju vrijeme ne utječe. Imuni smo na starenje, nadam se da smo naučili nešto, a da nismo previše sazreli. Ne bih volio da bend postane onaj koji zvuči zrelo. To mi je druga riječ za dosadno. Volio bih zadržati dozu nezrelosti!“ nasmijao se Sanči.

Tibor i Sanin Karamehmedović (Silente)/Filip Bušić

No, nove pjesme, posebice “Sve što treba znat o ženi” zvuče itekako zrelo, no, u pozitivnom smislu: „To je lijepo. Rijetke su takve pjesme. Možda nije najbolja pjesma, ali je…Takvih pjesama nema puno. Teško je napisati takvu pjesmu”, objašnjava nam Tibor. „To se treba jednostavno poklopiti. To se dogodilo na ‘Terci’ i sada. Nećemo u životu napisati puno takvih pjesama. Došla je u trenutku kada smo imali promjenu u bendu. Sve se tako brzo odigralo. Nešto smo bili nakon tog ljeta u panici, jer nitko nije imao ništa. ‘Brzo, Tibore, piši nešto, evo ti neki tekstovi, radi, piši!’ Napravio ih je on tada već četiri-pet. Ova pjesma nam je zvučala najspremnija.

Znali smo da je posebna pjesma, ali nas je bilo strah pustiti baladu, kada je bilo toliko puno očekivanja od nas. Puno se toga promijenilo, nova pjevačica treba opravdati očekivanja… Kod takvih pjesama je najbolja stvar da naprave kontru!” objašnjava Sanči te pojašnjava kako je upravo zbog te pjesme predstavljanje nove pjevačice Lare Viktorije Ilić proteklo izvrsno:

„Ta pjesma je sve spasila, bila je most. Sigurno nam ne bi bilo tako lako da nismo imali ovako dobru pjesmu. To je baš specifična pjesma za njen vokal, za tu boju glasa. Ljudi su ispod pjesme ostavljali baš puno komentara, tako da je imala ogroman reach zbog toga. Na neki način je to bila lagana tranzicija.“

Tibor i Sanin Karamehmedović (Silente)/Filip Bušić

„Ključno je da osoba koja pjeva ipak vjeruje u to i osjeća bar dio te glazbe“

Prisjetili su se kako je izgledao proces odabira nove pjevačice: „Bilo je desetak ljudi na audiciji koju smo planirali dva tjedna. Toliko ranije smo se javili ljudima za koje se nama činilo da nam odgovaraju glavom – da bismo mogli biti prijatelji, da mogu pričati s nama i da bismo mogli napraviti nekakvu umjetnost koja bi bila jednostavno vrijedna tog truda i znoja. Puno se vremena i truda potroši da bi se napravila pjesma. A nemaš ti baš puno od toga: ako se koncert dogodi, to je super, a sve ostalo je gnjavaža više-manje prije nego što dođu pare.

Kako bih nekome ponudio nešto, ne zbog para, ali nešto otprilike? Nemam pjesmu, pjesmu ću napisati tek kad se upoznamo – to nije atraktivno, zar ne? Nema čak ni gaža, jer ne znamo što će biti. Što ako se ne slažemo? Tako da je audicija bila više-manje čudna po tom pitanju, ali sve su bile sjajne.

Tibor Karamehmedović (Silente)/Filip Bušić

Lara je imala neku prednost koja nije nužno pjevačka, nego jednostavno je meni bilo toliko lijepo čuti iz zvučnika taj glas i odmah sam se zapitao: tko je to? Falšala je, nije znala tekst, smijala se usred, bilo joj je neugodno, rekla je ‘Imam ispit sutra, nisam uopće vježbala’. Sve je to blesavo, ali je bilo tako lijepo i imao sam osjećaj da se s time može napraviti puno.

Jer smo i mi slični, mi se dandanas ne nalazimo s nekim planom. Ovo možda sutra sve završi. Toliko je neopipljiv ovaj posao da sve to bez ljubavi nema baš puno smisla. Lara se tu uklopila nevjerojatno dobro, prihvatila je gažu bez da je išta znala i rekla puno. Svidjeli smo joj se na toj audiciji, a nismo joj ponudili ništa. Rekli smo da idemo u studio, ona je rekla: ‘Super, nisam nikada bila tamo.’ Rekli smo da ćemo imati koncert, ona je rekla: ‘Super, nisam nikada imala koncert.’

Sve joj je bilo novo, a ta njena nova energija mi je bila strašno zabavna. Kada smo ona i ja sami vježbali tu pjesmu, vratila me u period kada nisam imao ni brige ni misli o tome kako će nešto zvučati. Bilo je zabavno raditi. Ta pjesma je dva mjeseca stajala kod mene, a kada sam je upoznao, za pet dana je bila gotova. Ključno je da osoba koja pjeva ipak vjeruje u to i osjeća bar dio te glazbe. Tako da je Lara u pjesmama sjajno uletila. Koncerte obavlja prekrasno, publika ju je prihvatila, a upravo te stvari ne možeš garantirati. Možda se očekivalo od nas da uzmemo nekog profesionalnog, tko ima iskustva i tko će se znati puno bolje nositi sa svime ovim, ali mi ne znamo tako raditi, mi ne znamo tako živjeti. Jer nismo takvi ljudi, nismo spremni na sve izazove… Zašto da tražimo od nekoga da bude takav, kada ni mi nismo takvi? Ne bismo se dobro osjećali”, objašnjava Tibor.

Sanin Karamehmedović (Silente)/Filip Bušić

Emocija koju je Lara donijela u pjesme uistinu je snažna i upečatljiva: „Ona je neiskusna, ali to neiskustvo nosi određenu ljepotu u sebi. Nije opterećena. Nije da brine o previše stvari, da kalkulira. Moram priznati da joj zavidim na tome!” oduševljeno će Sanči. „To neiskustvo je nešto najljepše što ona ima!” ubacio se Tibor.

Peti studijski album, govore, djelomično je već snimljen, no zbog mnogobrojnih gaži zakazanih za ljeto, snimanje će nastaviti na jesen. Ovaj album bit će posebniji od prethodnih time što publika već ima priliku saznati sve stihove u Saninovoj zbirci poezije Terca na tišinu:

„Knjiga ide fenomenalno, radi tribine, fanovi kupuju, lijepo zaokružuje tu priču. Ima dvadeset starih pjesama koje su uglazbljene i dvadeset novih koje još nisu. Ide bolje nego majice! Divno je da ljudi smatraju nešto takvo vrijednim njihovog vremena. Samo što možda ne znaju koliku moć imaju u rukama da vide te pjesme prije nego što nešto nastane od njih. Tako će možda vidjeti koliko je lak moj posao, a koliko je težak.

Jer, malo koja pjesma tamo izgleda kao klasična uglazbljena pjesma. Recimo, možda tamo nema klasičnog refrena, ali možda možeš naslutiti što je refren, što ne. Nekada ni ja ne znam i u zadnji se tren odlučim zamijeniti… Zanimljiv je i turbulentan taj dio gdje fanovi mogu pročitati tekst prije nego što se uglazbi, to nikada nisu do sada imali priliku“, kaže Tibor.

Tibor i Sanin Karamehmedović (Silente)/Filip Bušić

„Nikada nisam svjedočio nečemu pa to napisao. To je sve falsificiran kontekst, ali osjećaj i problem su pravi.”

Malo je onih koji se nisu do sada susreli sa Sančijevim stihovima, a još manje onih koje ti stihovi nisu dotaknuli pravo u dušu. Njegovo viđenje muško-ženskih odnosa glavna je tematska okosnica koju kasnije Tibor uglazbi: „Svi se suočavamo s istim problemima i onda ja u toj pjesmi krenem pisati o tom problemu. Svi ljudi u pjesmi su izmišljeni. Prostor koji se događa i sve… Nikada nisam svjedočio nečemu pa to napisao. To je sve falsificiran kontekst, ali osjećaj i problem su pravi. Negdje sam ga vidio ili sam ga sam osjetio. Od toga se krene, a sve ostalo je izmišljeno”, objašnjava Sanči.

„To je sve zanat – pokušaji i pogreške. Neopisivo je koliko smo puta i on i ja probali spojiti nespojivo. Milijun pjesama, ne želim ti pokazati kakve su to pjesme bile. Ne sudiš čovjeka po njegovim najlošijim uradcima. Daješ mu prostora da napravi bilo što, jednom mora dobro ispasti. Kada ispadne genijalno, kažeš mu ‘bravo’, a ostalo zaboraviš pa ćeš imati dobre pjesme”, nadovezao se Tibor.

Tibor, Sanči i Maja/Filip Bušić

Na njihovom velikom koncertu na Šalati pridružit će im se srednjoškolski bend Slow Cured, inače sudionik uspješnog projekta Superval. „Bili smo na tri njihova koncerta i na svakom su bili sjajni. Imaju svoju publiku, pogotovo u Zagrebu. To je srednja škola, teško je procijeniti što oni slušaju, kako dolaze do glazbe, čitaju li išta od portala, gledaju li YouTube… Enigma jedna velika. Imaju neki svoj đir.

Pitali su nas mogu li svirati s nama, a mi smo pitali njih jesu li oni spremni za Šalatu. Rekli su da jesu. Sviđa mi se kada je netko tako lud u glavu i kaže da je spreman za to i da ih boli briga. Što god da nudimo. To će zvučati dobro. Prepast će se sigurno“, nasmijao se Tibor.

„Slali su nam neke snimke, nešto zapamtiš, a nešto ne, ali otišli smo na koncert. Svirali su u Melinu. Lik je stagediveao. Publika je znala sve tekstove, ovog benda koji nema objavljene pjesme. Mislio sam da to više ne postoji. Vidjeti to je nešto najljepše na svijetu, jako je bitno. Prepun klub, lik je potpuno gospodar svog nastupa. Nisam mogao vjerovati. Lik je veća faca od nas, kako ne bi mogli svirati prije nas?!” prisjeća se Sanči.

Tibor i Sanin Karamehmedović (Silente)/Filip Bušić

Je li Arena sljedeća? Nastala je kratka tišina. „Treba još korak po korak…“ oprezno će Tibor s osmijehom na licu: „Za nas je Šalata već arena. Nismo mi navikli, ovo je veliki koncert već sada. Ne samo zbog broja ljudi, nego velika je to odgovornost. Lijepo je to ime, puno je koncerata održano tamo, lijepo je biti među tom ekipom. Sve je to jedan veliki korak za nas.“

Nakon Šalate kreću na teren, na ljetnom su rasporedu svirke po raznim krajevima regije, a onda studio i rad na novom albumu koji se već sada s velikim nestrpljenjem iščekuje.