Razgovor s povodom: Eksperimentalna glazbena scena

U četvrtak, 16. svibnja, ususret zagrebačkoj premijernoj izvedbi materijala s recentno objavljenog prvijenca sastava Roj osa, Azbestni krovovi (koji doista zaslužuje svoj prostor i u tekstualnom formatu) u prostoru udruge Kontejner održan je razgovor o radu i funkcioniranju domaće eksperimentalne glazbene scene, čiji se dio sudionika okupio i u zajedničku organizaciju promocije albuma, ujedno i promociju kompilacije Zvučni zid, kao i promociju etikete čiji je album Azbestni krovovi treće izdanje, Kopaton Records.

Moderatorica razgovora bila je Melanija Pović Jagarinec, a u razgovoru su sudjelovali: Davorka Begović (KONTEJNER, Gibanja), Mirna Čupić (KSET/ZEZ), Vedran Peternel (Zvučni zid) i Alen Sinkauz (Kopaton Records, Roj Osa).

Programirati mimo žanra i konvencionalnih kriterija

Za uspjeh i kontinuitet projekata kao što su sastavi u kojima djeluje te festival Audioart, Sinkauz kao razloge i podlogu naveo je  drukčiji i neposredniji pristup organizaciji i produkciji u atmosferi kakvu omogućuje pulski Rojc.

Kao svojevrsni nastavak izdanja Zagreb Calling, kompilacija Zvučni zid uz petnaest izvođača predstavlja i deset klubova diljem zemlje koji podržavaju alternativnu scenu. Obje kompilacije nagrađene su Porinom u kategoriji Najbolji album s raznim izvođačima.

O tome kako nema objektivnih kriterija za uključivanje na takvu kompilaciju govorio je Vedran Peternel, osvrćući se na pitanja koja često dobiva vezano uz Zvučni zid i vanjske potrebe za nekim mjerljivim okvirima koji pak u ovom slučaju nisu relevantni. Smisleni presjek, dramaturgiju i kontinuitet kroz različitost istaknuo je kao nešto što čini identitet projekta.

Nadžanrovski sastavi istaknuli su sugovornici kao pojavu koja čini većinu relevantne scene na međunarodnoj sceni: “Svijet je otvoreno mjesto, glazba je otvorena, svi to rade”, zaključuje Sinkauz.

Praćenje i otkrivanje suvremenih muzičkih zbivanja kao generalnu smjernicu Gibanja istaknula je Davorka Begović: “Nastojim predstaviti nova strujanja, ponuditi drukčije načine slušanja te razmišljam o tijeku i unutarnjoj logici pojedinog dana. To je slika vremena u kojem živimo. Već je 20. stoljeće pokazalo da živimo u eklektičnom vremenu, u kojemu supostoji puno različitih glazbi, jednako zanimljive, intrigantne i vrijedne, pa ako kreiram festival suvremene glazbe moram to predstaviti, onda na taj način to dobije svoju raznolikost i izričaj. Sve ima zvukovno-istraživačku karakteristiku, dosljednost i iskrenost, to im je možda jedino zajedničko.”

Foto: Lana Nežmah / @fotokset

Eksperimentalna tradicija – kontradikcija ili potvrđena vrijednost

O pitanju novoga u programu te inzistiranju na inovativnosti, složili su se kako to nije ključni aspekt nekoga rada koji bi ga svrstao ili držao dalje od odabira. “Ne mislim da neka glazba ili instalacija nastala prije 10 godina ne zaslužuje biti u programu, dapače”, rekla je Davorka Begović, dok se Alen Sinkauz prisjetio kako su u sklopu programa festivala u galeriji predstavili instalaciju originalno s Venecijanskog biennala iz 1973. te da je bila sjajna, kao i njezina recepcija.

Davorka Begović nadovezala se na temu: “Postoji i neka baština umjetnička eksperimentalne glazbe za koju opet samo mi brinemo, takav je primjer bio prošlogodišnji koncert Jake Bergera koji je izveo Treatise Corneliusa Cardewa.”

Iskusnijim koleg(ic)ama pridružila se ovom prilikom u ime ZEZ-a Mirna Čupić. “Prilika za susret naših i stranih glazbenika nešto je što mi je drago da možemo pružiti našim suradnicima. To je nešto što svi radimo s guštom i drago mi je da smo se ovdje svi povezali”, istaknula je.

Nove snage

Dakako, ni ovaj razgovor nije prošao bez spominjanja području gotovo imanentnih problematika, prepreka, ali i općeg zamora koji su istaknuli neki od sugovornika. Ipak, pozitivnu atmosferu i optimizam zadržala je najmlađa sudionica, s informacijama i željama za umrežavanje i ideje drugdje te s drugima.

ZEZ je prebacio festivalski program na jesen jer je izgubio svoj inicijalni izvedbeni prostor, KSET, pa će se odviti u različitim prostorima i drago im je što ih je to povezalo, a ostvarili su povezivanje i s Ljubljanom i Budimpeštom, a za tu je potencijalnu suradnju Mirna Čupić zaključila: „ako ih nagovorimo, bit ćemo jako ponosni“. I mi ćemo.