Bijelo dugme - Bitanga i princeza

Bojan Mušćet

Bitanga i princeza je četvrti studijski album Bijelog dugmeta

Prvi domaći album s potpuno novim miksom dočarava zvučnu sliku primjerenu današnjim tehnološkim uvjetima te željama autora i izvođača. Primjer albuma Bitanga i princeza grupe Bijelo dugme možda će otvoriti zahvate i na nekim drugim izdanjima kojima je od prvog dana nužna zvučna rekonstrukcija, kao što je prvijenac Azre

Fotografija s unutarnje strane gatefolda krasila je i ovitak singla “Bitanga i princeza”

S reizdanjem ponajboljega studijskog albuma Bijelog dugmeta, diskografska praksa u Hrvatskoj podignuta je na višu razinu. Dosad su albumi poglavito na vinilima sadržavali originalni mix ili su remasterirani, odnosno temeljito očišćeni, uz zvuk koji je prilagođen današnjim reprodukcijskim uređajima. No, dosad nije bilo kategorije “new mix” kojom se s originalnog mastera preuzima sadržaj i zvučno ga preoblikuje, prema želji izvođača, vještini ton-majstora i trenutačnih tehnoloških mogućnosti. Bitanga i princeza objavljena je 1979., a nakon 45 godina studijske su se okolnosti itekako promijenile.

Zahtjevnog se posla primio Goran Martinac koji je pomno proučio 24-kanalni master. Vrlo dobro odsviran i produciran originalni album (producent je bio Neil Harrison, poznat po radu s Cockney Rebelom i Lulu, a ton-majstori Nick Glennie-Smith i Rade Ercegovac) Martinčevim je zahvatima dobio posve novu dimenziju. Ritmički definiraniji, zvukovno prošireniji album, s precizno uobličenim vokalnim rasponima Željka Bebeka, Bitanga i princeza dobila je novu dimenziju. Dodatno, uz stereo verzije mikseva, napravljena je Dolby Atmos verzija za digitalne servise kao i hibridni Super Audio CD s HiRes Stereo verzijom, te 5.1 surround mixom koji je u londonskome Abbey Road studiju masterirao Simon Gibson, a implementiran je na CD verziju reizdanja.

Tako je, zapravo, svaki format dobio ponešto drukčiji mix, no svakako je onaj vinilni upravo onaj koji možemo titulirati kamenom međašem hrvatske i exYu diskografije. U ovome elektroničko-rudarskom radu vraćen je nekad cenzurirani dio stiha iz pjesme “Ala je glupo zaboraviti njen broj” – …a koji mi je moj?. Grupa je napravila kompromis pa je u doba originalnog snimanja u skladbi “Sve će to mila moja prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš” stih A Hrist je bio kopile i jad zamijenjen stihom A on je bio kopile i jad. U obnovljenoj verziji odustalo se od vraćanja na originalne stihovne postavke.

Bijelo dugme

No zato je vraćen originalni omot Dragana S. Stefanovića s fotografijom udarca ženske noge u muško međunožje. U tadašnjem Jugotonu smatrali su da je to rješenje preprovokativno pa je album originalno izdan s blijedim rješenjem Ivana Ivezića koji prikazuje žensko lice. Unutar gatefolda objavljeni su stihovi i fotografija neke mladalačke sobe i omotima dotad objavljenih vinila Bijelog dugmeta. U novoj verziji nalazi se fotografija koja resi singl “Bitanga i princeza/Dede bona sjeti se, de tako ti svega (live)”.

Tako je Bijelo dugme dobilo još jedan premium proizvod koji dolično rekonstruira jedan dio njihove karijere. Štoviše, izdanje može biti zanimljivo i inozemnim kolekcionarima, s obzirom da se na ovom albumu nalaze izvorne verzije skladbi koje je Goran Bregović kasnije prepravljao i prearanžirao. Na primjer, skladba iz filma Arizona Dream “In the Death Car” koju izvodi Iggy Pop svoje korijenje ima upravo u pjesmi “Na zadnjem sjedištu moga auta”. Bitanga i princeza na vinilu u novom mixu uistinu je reprezentativan diskografski projekt, koji će, nadam se otvoriti vrata i nekim drugim izdanjima.

Osobito se to odnosi na albume koji sadržajem umnogome nadilaze subjektivne i objektivne tehnološke teškoće koje su se pojavile za vrijeme rada na originalnim izdanjima. Uvjeren sam da će se mnogi složiti kako je nastupni album Azre prvi kandidat za novu zvučnu ekspertizu Gorana Martinca.