Žan Jakopač (Šo!Mazgoon): „Zvuk se najljepše osjeća udomljen na magnetofonskoj traci“

Posljednjim singlom “Maške” Šo!Mazgoon je najavio novi album koji će se jednostavno zvati Albun i izaći će do kraja godine

Albun je šarolik i obiluje živom svirkom, kaže Žan Jakopač

Šo!Mazgoon je znan kao začetnik otočkog vala, iza sebe ima četiri studijska albuma i brojne kompilacije te jedan studijski album pod umjetničkim imenom Žan i Mazguni. Posljednjim singlom “Maške” najavili su da će do kraja godina izaći i novi album koji će se jednostavno zvati Albun. Videospot za singl “Maške” snimljen je u Zagrebu i na otoku Braču, a redatelj je Tomislav Pović. Vrijeme je godišnjih odmora i pripremila sam se na to da razgovor sa Žanom Jakopačem vjerojatno neće biti moguć uživo, ali zbog života u prirodi gdje nema signala dogovorili smo se da ćemo ovaj intervju napraviti preko WhatsAppa kad se, kako kaže, spusti u Postira na kavu! Sasvim prigodno!

U spotu koji prati novu pjesmu “Maške” sve se događa unatrag. Kao netko koga nazivaju začetnikom otočkog vala, gledajući unatrag, kako gledate na prihvaćenost izvođača otočkog vala? Puno toga ne razumijem, ali uhvatila sam da u novoj pjesmi spominjete trenutno najpoznatijeg i jednog od posljednjih predstavnika otočkog vala, Valentinota Boškovića.

Otoški vol je uvik dobro prihvaćen. Jer je tepal. Šteta je da su se neki bendovi ugasili, ali autori još djeluju. Ima i novih autora i bendova, a i projekata.

Odakle se pojavio impuls za stvaranjem nove pjesme i novog albuma uopće nakon toliko godina pauze? Što se događalo u međuvremenu?

Istina je da je bila poduža diskografska pauza, s obzirom na ludovanja po svijetu, ali impuls pisanja se nije gasio.

Kada ste govorili o nastanku megahita “Na Palagruzu”, objašnjavali ste kakav su utjecaj izvršili Paul Simon i afrička glazba. Čime ste inspirirani dvadeset godina kasnije? Što možete reći o zvuku novog albuma koji će biti objavljen do kraja godine?

Na zvuku je pomno rađeno za što zasluge ima producent Bojan Kotzmuth. Stilski, Albun je šarolik i obiluje živom svirkom.

Albun ne samo da će biti objavljen digitalno, već i na ploči. CD-ovi se sve više ostavljaju, a ploče dolaze kao zadnji trzaj prestiža umjetnicima koji još uvijek vole opipati svoju umjetnost. Kakav odnos imate prema digitalijama i uopće evoluciji zvuka?

Digitalija nudi obilje alata korisnih produkciji. Na kraju odluku donosi uho. Zvuk sam po sebi sumnjam da je evoluirao, ali uho jest. Tehnologije postoje da se koriste. Ljudi i dandanas posjeduju vrhunske mašine za snimanje zvuka koji se, izgleda, najljepše osjeća udomljen na magnetofonskoj traci.

Tko se nalazi u posljednjoj postavi Šo!Mazgoona?

Trenutačno okosnicu čine Dudo (bas gitara) i Alojzije (bubanj), a ostali članovi su slobodni baviti se Šo!Mazgoonom kad god imaju vremena.

Vjerojatno ste o tome već govorili na svojim početcima koji su možda zabilježeni u nekim televizijskim i novinskim arhivima, no možete li za internet generacije ispričati priču iza imena?

 Ma to je obična igra riječi proizašla iz ljubavi prema magarcima i konjima pa se, eto, i na papiru ukazao mazgun iz te iste ljubavi.

 Svojim ste radom definitivno uspjeli proširiti glas o otočkom dijalektu, ali i načinu života na otocima. Po čemu se iskustvo rada na ovom albumu razlikuje od onih prethodnih?

Ne mnogo. To bi se više ticalo sadržaja u tekstovima. Najava i ostvarenje povratka na škoj, o čemu govori i prvi singl “Maške”.

Koji je bio najdojmljiviji događaj koji pamtite sa Šo!Mazgoonima?

Taj bend je uvijek intenzivno iskustvo u svim svojim varijantama, ali istaknuo bih akciju otoče volin(m) te na Biševu koje je netom bilo opožareno. Seljani su brodom po mareti (more 6) doplovili s Dugog Otoka i donili zasadit masline.

Kipar po struci, nastavnik likovnog u svakodnevnom životu. Okušali ste se kao voditelj televizijske emisije, ali i u sinkronizaciji crtića. Postoje li neki izazovi ili štogod na listi želja, čime se još niste bavili, odnosno u čemu biste se htjeli okušati? Je li glazba još jedna sporedna stvar koja se aktivira kad se osjeti potreba ili je ipak češće prisutna u vašem životu?

Moj posao je komunikacija pa je nebitno davati prednost bilo kojem mediju izražavanja.

Koliko usputne suradnje s glazbenicima poput Darka Rundeka, Jure Novoselića i ostalima imaju utjecaja na vlastitu kreativnost i muziciranje?

Ogromne. Važno je iz svega učiti i nesebično dijeliti saznanja.

Rock, reggae, funk, afrička i meksička glazba, pop s klapskom potporom u posljednjem singlu. Čujem puno glazbenih stilova na prethodnim albumima Šo!Mazgoona. Cijeli jedan glazbeni mash-up. Međužanrovska glazba je zahvalna za povećanje dosega. Što biste rekli – tko je vaša publika i kakva je ona?

Prvo smo mi iz benda publika. Ukoliko se muzičari dobro zabavljaju i slušači, a bogami i plesači, to se osjeti. Tako da se može reći da je naša publika tankoćutna i otvorena.

Nedavno je u intervjuu za naš portal Filip Novosel skrenuo pozornost na to koliko je smanjenje broja sati glazbene kulture kroz dvadeset godina utjecalo na interes mladih generacija. Vjerujem da to nije jedini čimbenik, ali zanima me kakvo je vaše iskustvo na terenu? Kao umjetnik i pedagog u obrazovnom sustavu, što možete reći o zainteresiranosti mladih za umjetnost u školi?

Sve počinje u obitelji. Obitelj skoro da i ne postoji. Održava se umjetno. Dogovorno-interesno. Djeca su u institucijama koje ih uzgajaju za svoje interese. Neka djeca brzo shvate da je ipak bolje misliti svojom glavom jer razumiju da su već uvelike opremljeni za ovaj svijet koji ih nastoji ukalupiti i skrenuti im pozornost.