Drugi i treći dan 13. izdanja RockLive festivala
Maratonsko partijanje uz najbolje bendove
Trinaesto izdanje RockLivea opravdalo je sva očekivanja
Na drugi dan festivala stigla sam nešto prije 19 sati. Bendovi su još imali posljednje tonske probe. Kamp je bio prepun ljudi. Svaka ekipa imala je svoju playlistu pa se moglo čuti sve – od Iron Maidena do Šarene pojave.
Slow Cured je mladi bend koji već sada pod svojim imenom ima impresivan popis koncerata i festivala na kojima su nastupali, pa mi je drago što se i RockLive našao na istome. Nisam ih imala priliku slušati prije, no po ovome što sam čula pred dečkima je svijetla glazbena budućnost.
Nakon njih, svojom su nas pojavom na pozornici blagoslovili Ministranti, bend predvođen Draženom Baljakom (gitarist Leta 3), a koji su izvodili pjesme s albuma prvijenca Rock je mrtav. Nastup ovog benda pratila sam usput i bauljajući festivalom, razgovarajući s ljudima i upoznavajući nove. Jedna od čari festivala je ta što svake godine sretnem nekoga koga nisam dugo vidjela, a vjerujem da je tako za mnoge druge posjetitelje. Postoje ljudi koje sam upoznala na prijašnjim izdanjima i viđam ih samo u vrijeme održavanja festivala, pa mi je uvijek drago popričati “gdje si, kaj si” makar samo na kratko.
Idući na pozornici bio je Ivan Grobenski. Žanrovski totalna suprotnost prijašnja dva benda. Ali neka, treba. Dobro mi je došlo malo promjene. Groba i njegova ekipa odradili su odličan posao, uz pjesme s novog albuma KINK čuli smo i one s Apocalipsticka i ponovno su dokazali kako Koprivnica ima izuzetne glazbenike.
Nakon Grobenskog, uslijedilo je nekoliko sati žestoke energije. Prostor ispred pozornice ispunio se irokezama i ludim punk kombinacijama. Antitodor je zagrmio, a publika podivljala. Ljubav između ovog benda i Koprivnice traje godinama, a to se je itekako moglo osjetiti. Dečki su napravili žestoku atmosferu, koju je Six Pack samo nastavio. Nastavila sam i ja sa svojim socijaliziranjem i odlascima na šank.
Headlineri večeri, Zabranjeno pušenje, svoj su set otvorili hitovima koje je publika u glas pjevala. Bend koji postoji četrdeset godina opravdao je svoju dugovječnost odličnim koncertom i pokazao da je daleko od umirovljenja.
Za Svemirka znam već nekoliko godina i zvijezde se nikako nisu posložile da odem na njihov koncert. Sada napokon mogu reći da sam bila i da sam stvarno uživala, a mislim da su uživali i svi ostali. Barem se meni tako činilo.
Drugi dan festivala mi je završio “ranije” nego što sam planirala, ali kao što sam napisala u uvodu, izgleda da je višednevno partijanje uzelo zamah i trebalo je reći “dosta”. Čula sam da je na after partyju uz Patera Papulu bilo genijalno. Al’ onda opet, kad na after partyju nije? Dok su Gundić i Groba za pultom ispod kojeg kriju litre i litre rakije, ne može biti loše.
Dan treći.
Nakon što sam prespavala veći dio dana, odšetala sam do kampusa oko 17 sati da uhvatim mali dio sajma supkultura koji se održavao svakog dana. S ledenom kavom i kikirikijem, sjela sam u šator u nadi da u glavi rekonstruiram sva događanja od proteklog dana. Sudeći po prijašnje napisanim redovima, mislim da sam u tome djelomično uspjela. Odlučila sam (a u neku ruku i obećala) da ću posljednji dan RockLivea provesti trijezna. Na šanku su me čudno gledali dok sam naručila vodu, ali nisam se dala obeshrabriti. Usput, jedan veliki shout out ekipi koja je tamo radila. Stvarno treba izdržati sva tri dana od šest popodne do šest ujutro. Svaka vam čast!
Čast da otvore treći dan RockLivea pripala je Gradskim bitangama, alternativcima iz Valpova. Dečki iza sebe imaju nekoliko singlova, a u planu im je do kraja ljeta izbaciti album. Dosta dobro.
Dosta dobri bili su i susjedi iz Križevaca kids from the sky. Ovaj je simpatičan dvojac baš zračio posebnom energijom koju su uspješno prenijeli na publiku, uključujući i mene kojoj je energije najviše trebalo. Pogotovo jer sam znala da me nakon njih čeka koncert Šize. O njihovom sam koncertu već pisala, tako da jedino mogu opet reći isto – ovo im je bio najbolji nastup. A to kažem za svaki njihov nastup. Bilo mi je jako drago ponovno vidjeti istu onu ekipu s koncerta od prije par mjeseci. Uspjela sam nabrojiti i 20-ak ljudi sa Šizinim majicama, što samo dodatno potvrđuje da su miljenici domaće publike. Zasluženo.
Zagrebački punkeri Šank!? bili su idući na redu. Palile su se baklje, pogalo se, ljudi su letjeli na sve strane, vijorile su se zastave. Odlično odrađen koncert koji je poslužio kao još bolji uvod u koncert legendarnih Partibrejkersa koji su u više od sat vremena protutnjali kroz bogatu diskografiju. Treći dan obilježio je i odličan nastup PIPSCHIPS&VIDEOCLIPSa. Razdragana publika uživala je u svakoj pjesmi i plesala pod dirigentskom palicom kralja Zapruđa i Utrina. Veliko finale 13. izdanja Rocklive-a bio je pak nastup Vojka V, a noć se (a vjerojatno i dio nedjeljnog prijepodneva) nastavila uz after party.
Na kraju, da rezimiram: Iza mene su tri najluđa dana u godini koja su mi dokazala da svakodnevno, maratonsko partijanje nije za mene. Hoću li sve to ponoviti i iduće godine? Najvjerojatnije hoću.
To je prije svega festival koji ima posebno mjesto u mome srcu i srcu svih Koprivničanaca, barem onih koji na festival dolaze već godinama, a vjerujem i onih koji su možda bili samo jednom. RockLive iz godine u godinu raste, možda ne prostorno, ali ima taj jedan poseban karakter koji organizatori marljivo grade i to se svakim novim izdanjem vidi. Karakter, naravno, davaju i posjetitelji, bendovi, te svi koji na bilo koji način sudjeluju u stvaranju jedne takve uspješne glazbene priče. Živio RockLive!