Labuđi pjev Luka Paljetka

Slikovnica jednostavnog, ali simboličnog imena Luka Sorkočević nije tipična. Luko Paljetak u svome pretposljednjem djelu prikazuje Luku Sorkočevića ne kao samo skladatelja, ili samo diplomata, ili samo sina, ili samo oca, ili samo supruga, nego total njegove ličnosti i sve što ona sa sobom nosi

Slikovnica je predstavljena na Dubrovačkim ljetnim igrama

Disclaimer: unatoč riječi koja stoji iznad naslova, ovo neće biti recenzija. Jer kako se kritički postaviti prema pretposljednjem (posljednje je, inače, njegova prva knjiga poezije na kajkavskom narječju) djelu tako gigantske ličnosti kao što je to bio Luko Paljetak? Bio je pisac, pjesnik, prevoditelj, redatelj, dramaturg, povremeni libretist, pa čak i likovni umjetnik (a sigurno ima još toga što zaboravljam), nepresušno vrelo stvaralaštva u svim oblicima.

U njegovu popisu stvaralaštva, koji kao da se bezgranično širi u svim smjerovima, posebno mjesto zauzima dječja književnost – generacije i generacije onih najmlađih uživale su, uživaju i uživat će u njegovim brojnim knjigama za djecu, a naročito u onoj prvoj, svima poznatoj pod nazivom Miševi i mačke naglavačke, inače njegovu tek trećem izdanom djelu (nakon dvije knjige poezije ,,za odrasle“), stoga se čini nekako prikladnim da je jedno od njegovih posljednjih djela namijenjeno upravo onim najmlađima.

Čim rastvorite njene korice, boje Paljetkovih Ljubičastih kiša, jasno postaje kako slikovnica jednostavnog, ali simboličnog imena Luka Sorkočević nije tipična. Istini za volju, formatom se više radi o ilustriranoj pripovijetci negoli o klasičnoj slikovnici; ekspertne, barokno ukrašene ali opet suvremene ilustracije Igora Jurilja (koji se na koricama potpisao samo kao Yellow Yuri) nisu centralne, nego uvijek nekako slijede tekst, kao da su tu da vam olakšaju vizualizaciju svijeta u koji vas Paljetak uvlači.

A taj svijet je slojevit, živopisan, bajkovit, ali i tragičan. Simbolika imena slikovnice upravo je u tome što prikazuje Luku Sorkočevića ne kao samo skladatelja, ili samo diplomata, ili samo sina, ili samo oca, ili samo supruga, nego total njegove ličnosti i sve što ona sa sobom nosi. Slikovnica gotovo historiografski prati njegov život, od rođenja do smrti, za što se Paljetak služio poglavito muzikološkom literaturom, kao i Sorkočevićevim osobnim dnevnikom (u prijevodu Katje Radoš-Perković).

Slikovnicu su predstavili predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Dubrovniku Ivana Grkeš, pomoćnik umjetničke ravnateljice Dubrovačkih ljetnih igara za produkciju Marin Kaporelo, ilustrator Igor Jurilj i skladatelj Darko Matičević

Ta zaokružena slika Sorkočevića svakako je mitologizirana, ali ne i sterilizirana kako bi bila ,,za djecu“. Luko Paljetak je, možda i ponajbolje, znao kako djeca često puno lakše shvaćaju ,,odrasle“ stvari nego što mi ,,odrasli“ mislimo, pa tako ni u ovom djelu nije bježao od tuga, nedaća, tragedija, a koje su Sorkočevića pratile cijelog njegova života. U tom je životu svakako najveći fokus na glazbi, koja je prisutna i u većini Juriljevih ilustracija, skladno utkana u vizure Dubrovnika i drugih mjesta na kojima je boravio, uz svu ostalu ikonografiju i pregršt portreta samog Sorkočevića, od kojih jedan krasi i samu naslovnicu.

Uz pripovijedanje o njegovoj glazbenoj naobrazbi, njegovim poznanstvima s ličnostima kao što su Christoph Willibald Gluck, Franz Joseph Haydn i Pietro Metastasio, podjednak je prostor posvećen i njegovu obiteljskom životu, njegovu ocu, supruzi i djeci, kao i njegovim diplomatskim dužnostima koje su s njegovim skladateljskim radom često i kosile.

Kad bih morao izdvojiti koju možebitnu manu, to bi bio pregršt tehničkih termina iz svijeta glazbe kojima se Paljetak koristi kako bi bolje opisao njegovu glazbenu naobrazbu i proces stvaranja, a koji će jednom segmentu čitatelja vjerojatno biti suviše stran, kao i obilato spominjanje povijesnih ličnosti koje je možda moglo biti bolje kontekstualizirano, ali u tkivu su teksta svakako više tu kako bi se dodatno izgradio svijet naslovnog čovjeka, a manje kako bi se slikovnica pretvorila u neko šire historiografsko ili muzikološko djelo.

Usprkos ovim minijaturnim zamjerkama, Luka Sorkočević još je jedno vrijedno djelo u bibliografiji Luka Paljetka, i možda najbolji mogući labuđi pjev za jednog tako velikog književnika, iako ga nažalost ipak nije stigao vidjeti ukoričenog, u punom sjaju.