Naši simfoničari u Berliozovu gradu

Prošlog tjedna, u četvrtak 29. kolovoza, Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije gostovao je na Festivalu Berlioz u pitoresknome srednjovjekovnom francuskom gradiću La Cote-Saint-Andréu, rodnom gradu Hectora Berlioza.

Gradić – smješten u okrugu Isère u regiji Auvergne-Rhône-Apes, između gradova Lyona i Grenoblea, između Alpa i rijeke Rone, na vrhu brežuljka koji nadvisuje polja kukuruza – ponosno čuva dvorac Luja XI. iz 13. stoljeća koji je tijekom 19. stoljeća bio preuređen u samostan. Berlioz kao veliki inovator 19. stoljeća, otac programne glazbe, autor, između ostaloga, Fantastične simfonije i opere Trojanci, iznimno je važan element francuskog i europskoga kulturnog identiteta u svijetu. Odrastao je u samom srcu grada, u obitelji gradskog liječnika, čija je imućna kuća danas njegov muzej i svojevrsno svetište u koje hodočaste svi ljubitelji i istraživači njegove glazbe.

Posljednjih trideset godina krajem kolovoza ondje ih privlače i vrhunski koncerti Festivala Berlioz, koji je s vremenom prerastao u velik i važan francuski nacionalni festival. U našim okvirima mogli bismo ga usporediti s Osorskim glazbenim večerima, koji tradicionalno u izdvojenome povijesnom gradiću kao programsku crvenu nit njeguju hrvatsku glazbu. No, festival je to puno većih dimenzija, i programskih i prostornih.

foto: Bruno Moussier / Festival Berlioz

Festival Berlioz ove je godine četrnaest dana  između 17. kolovoza i 1. rujna donio više od šezdeset događaja, prosječno oko pet dnevno, od čega se u središnjem, večernjem terminu izmjenjuju probrani svjetski orkestri i veliki operni ansambli, s golemim sastavima kakvima je u svojem stvaralaštvu Berlioz bio sklon. Na ulazu za publiku sve nas pozdravlja divovski drveni konj koji su građani La Cote-Saint-Andréa napravili 2019. za novu produkciju Berliozove opere Trojanci, kao scenografija koja se čuva ovako na otvorenom za neke buduće prilike i uljepšava prilaz dvorcu. Tu su i prava crkvena zvona na kojima se inače na tom festivalu jedino izvodi Fantastična simfonija, a svake večeri signalizira početak koncerta.

No dvorac nema dvoranu u kojoj bi bilo moguće smjestiti velike ansamble, zato je tik uz njega 2003. sagrađeno natkriveno gledalište s 1200 mjesta i podijem s modernom kupolom koja jednako dobro funkcionira vizualno (svjetlosni efekti prilagođavaju se karakteru glazbe, te osvjetljuju izvođače i njihove partiture) i akustički (perfektno se čuju sve dionice sve do posljednjeg reda na tribinama), te je spremna ugostiti ako treba i velike operne produkcije.

Od 2009. festival vodi Bruno Messina, trubač i etnomuzikolog, pisac i glazbeni menadžer, vrlo sposoban organizator „s vezama“ (prijatelj samog francuskog predsjednika Emmanuela Macrona), voditelj nekoliko glazbenih festivala po Francuskoj, između ostaloga i onoga posvećenoga još jednom francuskome sinu, Olivieru Messiaenu u Visokim Alpama koje su tom skladatelju 20. stoljeća bile nadahnuće za stvaranje (Festival Messiaen au Pays de la Meije).

foto: Bruno Moussier / Festival Berlioz

Veza Simfonijskog orkestra HRT-a s Brunom Messinom i Festivalom Berlioz jest, naravno, njegov šef-dirigent Pascal Rophé, Parižanin koji je u La Cote-Saint-Andréu već nekoliko puta nastupao s drugim orkestrima. Otkako je u rujnu 2022. preuzeo vodstvo našeg orkestra, simfoničari, ali i njihova publika očekuju da će svoj veliki ugled u vlastitoj domovini umjetnik iskoristiti za organizaciju nekog gostovanja ondje. Te su se želje i predviđanja sada i ispunile. Najprije je Messini pričao o novom orkestru čije je vodstvo preuzeo u Zagrebu, a zatim ga je i pozvao na sâm početak prošle koncertne sezone u Lisinskom, kada je dvije večeri zaredom dirigirao orkestralnim dijelovima opera Debussyja i Wagnera u programu Opere bez riječi.

foto: Bruno Moussier / Festival Berlioz

Koncerti su se Messine očito dojmili, kad je istoga trena dogovorio angažman našega orkestra na svojemu festivalu, zadavši mu  temu Iz Italije, odnosno izvedbu programske skladbe, velebne simfonijske pjesme pod tim imenom iz mladenačke faze Richarda Straussa. Italijom se Berlioz nadahnjivao, promatrajući kao dijete talijanske vrhove Alpa u daljini s prozora vlastite kuće. S druge je strane svoje kuće također mogao vidjeti i Švicarsku nadomak Ženeve, u kojoj već godinama živi argentinski pijanist Nelson Goerner, koji je bio odabran za središnjeg solista večeri u popularnoj Rahmanjinovljevoj Rapsodiji na Paganinijevu temu.

foto: Bruno Moussier / Festival Berlioz

Berlioza ovaj put nije trebalo uvrstiti u program, pa je maestro Rophé bio slobodan u uvodni dio večeri prvi puta u povijesti toga festivala smjestiti jedno hrvatsko djelo, predstaviti Berliozova nešto mlađega suvremenika Vatroslava Lisinskog, autora druge slavenske opere na svijetu. Tako je stvoren program koji je otvorila doista najbolja izvedba uvertire operi Porin u povijesti, koju su maestro Rophé i simfoničari izbrusili do zadnjeg detalja, a svaki glazbenik orkestra na rubu sjedalice ponosno „otprašio“ u svojemu maksimumu. Publika je sa zanimanjem pratila sve mijene raspoloženja u djelu, a spektakularne fanfare u završnici popratila je  burnim pljeskom i ovacijama.

foto: Bruno Moussier / Festival Berlioz

Jednako je oduševljenje u nastavku pratilo i Goernerove pijanističke bravure u spomenutoj Rapsodiji, dok je podulja Straussova simfonijska pjesma Iz Italije donijela rješenje napetosti u popularnim napolitanskim kanconama. Večer nije trebala dodatak jer je bila dovoljno tematski zaokružena i dobro je raspoloženje prenijela na neformalno druženje glazbenika s publikom u taverni dvorca gdje je odmah uslijedio opušteni koncert portugalskog tradicijskog ansambla Trad&Sons.

Bilo je lijepo na koncertu susresti i hrvatskoj publici i glazbenicima poznato lice francuskog violončelista Marca Coppeyja, nekadašnjeg umjetničkog voditelja Zagrebačkih solista, koji je istoga poslijepodneva u Église de la Côte-Saint-André održao koncert s djelima Fauréa i Chopina, a navečer došao podržati i pohvaliti svoje hrvatske kolege.

foto: Bruno Moussier / Festival Berlioz

Vjerujemo da je to tek početak jednog novog prijateljska francusko-hrvatskih glazbenika i da bi ova priča mogla imati nastavak, sudeći prema hvalospjevima glazbenih kritičara na nizu francuskih portala (diapasonmag.fr i ledauphine.com). Festival su u nedjelju, 1. rujna, zatvorili Londonski simfonijski orkestar i dirigent Sir Antonio Pappano velebnim Holstovim ciklusom Planeti.