Edo Maajka u Rogozu: apsolutni mic drop

Sve te face pojma nemaju, kakvu igru s tobom igraju. Svi ti ljudi tebe gledaju, svaki potez budno čekaju, stihovi su iz pjesme ”Znaš me”, koju potpisuje Edo Maajka.

Upravo je s tom numerom započeo svoj prošlotjedni nastup na početku koncertne sezone na Sceni Rogoz u Varaždinu.

I mora se priznati, rasprodan prostor Rogoza budno je pratio i čekao svaki potez Maajke, koji se na pozornici nalazio s DJ-om Oli Doboli te u par početnih minuta raspalio rafalnu paljbu riječima – što u pjesmama, što u pauzi između njih. Bio je to i povratak repera u Varaždin nakon više od pet godina, a malo je reći da su obožavatelji samo željno iščekivali nastup. Prostor se počeo puniti već sat vremena od početka koncerta, bilo je tu ljudi raznovrsnih godišta, makar je vidljivo da Edo spada pod nešto stariju gardu.

Prije koncerta družio se s publikom, popio piće, razgovarao i fotografirao se. Nije mogao znati da će dva sata kasnije promijeniti dvije majice natopljene znojem i svih 250 ljudi prizvati na svoju stranu. Poznato je da je Maajka ujedno i svojevrsni propovjednik pa mišljenje ne ostaje zakopano duboko u njemu već govori što misli. „Ništa nije savršeno i savršeno ne postoji, zajebi društvene mreže, sve će se to pokazati lažnim“, kazao je prije nego što je započeo ”Sve prolazi” te izazvao prvi jači odaziv publike. Pjesma napravljena u suradnji sa Sašom Antićem datira iz sada već daleke 2008. godine, ali daleko od toga da je izgubila na vrijednosti. Očito za nju vrijeme još nije prošlo.

Edo Maajka u Rogozu / Filip Kušter

Sa ”Štrajka mozga” dobili smo ”Ratata/Moj DJ” sa sjajnim flowom i grooveom koji udara kroz svih pet minuta pjesme. Na trenutke se čini kao da Edo plovi u freestyle, ali ubrzo se vrati i obraća se publici gdje traži još uvijek malo buke. Iako smo bili u još prvom dijelu koncerta, u Rogozu je već postalo poprilično vruće, skidale su se majice, a onaj repertoar koji šira publika najbolje poznaje tek je počinjao.

Organi (ne)reda

Edo se često voli obratiti i organima reda pa nije bilo sumnje što će se pjevati kada je počela ”Trpaj”. Refrenski je to bio do onda najjači dio koncerta te bi tako i ostalo da odmah iza nisu krenule ”Prikaze”. Automatski smo se sjećanjima vratili u 2001. godinu te nezaboravan spot od kojeg vam se moglo dogoditi da kao klinci niste mogli spavati. Edi i DJ-u se na pozornici pridružuju plesačice i jedan plesač iz Universe Dance Crewa, koji energetski dižu nastup na jednu drugu razinu, a poticaji iz publike ne prestaju dolaziti. Mora se priznati da, iako trenutno ne nastupa s bendom, plesačice na pojedinim pjesmama itekako imaju smisla, a ako ćemo biti precizniji, pogotovo se to odnosi na ”Bombu” i ”Panika”, na kojoj Edo posve prepušta stage plesačima u solo točki posljednjih pola minute.

Edo Maajka u Rogozu / Filip Kušter

Sada smo već ušli u zrelu fazu nastupa pa ubrzo DJ Oli Doboli kreće pjesmom ”Svaki čovjek”. Reper u minimalističkom izdanju uspijeva nadomjestiti i dio koji pripada Dini Šaranu te se ubrzo šaltamo na ”Saletovu osvetu”, jednu od svačijih favorita ako ste imalo zagrizli za rap na ovim prostorima u posljednjih dvadeset godina. Prvo mislite kako publika pamti prva četiri stiha, a kada Edo krene u rešetanje svi ste vi budale, svi ste jebene budale!, kao da se ništa ne mijenja. Vrlo je vjerojatno da je većina u Rogozu znala 90 posto cijelu pjesmu napamet.

Album No sikiriki posebna je priča za Maajku. Osim što mu je to drugi album, ove godine ujedno obilježava dvadeset godina od tog Menartovog izdanja. Bio je to tada savršeni nastavak na prvijenac ”Slušaj mater”, koji ga je zacementirao na vrhu rap, ali i regionalne glazbene scene. Osim što je Edo na njemu nabrojio gotovo dvadeset pjesama, i iz današnje perspektive čini se da taj album nema lošeg trenutka. Štoviše, No sikiriki faza na varaždinskom je koncertu bila popraćena bolje nego neke pjesme s debitantskog albuma.

Najmanje dvije

”Sevdah o rodama”, ”Pržiii”, ”Svudi san bija” i ”Mater vam jebem” prošle su kao tsunami, dok se na posljednju anti-sistemsku nadovezala još jedna takva, ”Jebo vladu”. Moglo bi se reći da Edo ima najmanje dvije jebačke pjesme. Da ne bi bilo razočaranih i povrijeđenih, premda je Maajka predobar lik da bi tako ostalo, za kraj je tu bila ”No sikiriki”. Dobro, ne baš kraj jer je reper na bisu publici na odabir ponudio jednu od tri pjesme – na cjeniku su se pronašle ”Mahir i Alma”, ”Slušaj mater” i ”No pasaran”. Za grlatih dvije stotine i pedeset nije bilo sumnje: „Sviraj sve!“ derali su se iz petnih žila.

Edo Maajka u Rogozu / Filip Kušter

Vidio je Edo da se tu nitko ne zajebava pa je djelomično uslišio želje publike ”Mahirom” i ”Slušaj mater” nakon koje je samo trebao (s)pustiti mikrofon na pod – što je i učinio. Mic drop bio je početak ovacija i pokušaj izlaska s pozornice za Edu Maajku, DJ-a i plesače koji su se neko vrijeme probijali kroz ljude. Edo kao da je pomirio old school, boom bap s nekim novijim, aktualnim strujanjima u repu. Svira li sâm, s bendom ili kao potporu ima plesačice, za njega je nebitno. Mikrofon je njegov alat, oružje kojim može razoružati svakoga tko mu se nađe na putu. Ujedno je bio i još uvijek jest protestni reper, nezasitnog flowa, teških priča ispričanih kroz jedan specifični diskurs. Danas kod nas u rapu sve je manje zamjeranja, o protestima da ne pričamo. Može se diskutirati da je repanje o socijalnim temama postalo zastarjelo. Svi su naizgled postali zadovoljni trenutnim stanjem u društvu i svojim životom, ali činjenica je da Edina rulja još uvijek osjeća stihove napisane prije više od dvadeset godina – Maajka je teška kategorija naše scene i dalje od toga nema.