ŠPIC fest u Saxu: Maraton energije generacijskih bendova

Nora Kostelnik Pogačnik

Vruća svirka perspektivnih bendova u klubu Sax! / Foto: Adrijan Vujica Marković

U Klubu hrvatskih glazbenika Sax! održao se 5. listopada ŠPIC fest čije je (prvo) izdanje na stage dovelo četiri mlada benda iz Zagreba, Valpova i Siska – TereT, Smrdljive martine, Gradske bitange i Šarenu pojavu

Iz Supervala na ŠPIC: Domagoj Ivić (Gradske bitange)/ Foto: Milan Šabić

Dugo najavljivani novopečeni ŠPIC festival na stage kluba Sax! u Zagrebu okupio je TereT, Smrdljive martine, Gradske bitange i Šarenu pojavu. Kad sam čula da će program ŠPIC-a pokriti četiri benda, stvorila sam skepsu kako će izmorena publika pred kraj večeri izgubiti interes i kako će Šarena pojava koja je nastupila zadnja nepošteno izgubiti velik dio publike. Početak je festivala obećavao posve suprotno.

Izrazito mlada publika ŠPIC-a dokaz je kako se njegov lineup može osloviti sintagmom generacijskih bendova. Nakon par pokušaja publike da dozove prvi večerašnji bend – Gradske bitange, sa stagea se začulo: „Dobra večer, Zagrebe”, i ŠPIC fest je počeo u solidno popunjenom Sax!-u. Već se prvim rifovima Gradskih bitangi moglo zaključiti kako će ključna riječ predstojeće večeri biti “energija”. Osim energije, Bitange su u ovom sastavu, rekla bih, bend s najboljim balansom zvuka u odnosu instrumenata i vokala, čak i kad je u pitanju krik pjevača, što se naravno pripisuje i vokalnim sposobnostima frontmana Domagoja Ivića. Uz njega istaknula bih izrazitu preciznost i jačinu bubnjara Matka Varžića, no cijeli je sastav muzički kompetentan. Kako je bend spomenuo i u najavnoj reportaži ŠPIC-a, zagrebačka publika zna tekstove pjesama, čak i onih s budućeg albuma. Slušajući hitove “Grad“ i “Kao da“, prisjetila sam se prvog puta kad sam čula Bitange, na Supervalu 2022., i nije mi trebalo dugo da zaključim koliko su kao bend u protekle dvije godine sazrjeli, kako svirački tako i ponašanjem na sceni. Sada su daleko od srednjoškolskog benda, bend EKV-ovskog prizvuka u usponu prema vrhuncu. Zanimljivo je kako su na samome kraju odlučili premijerno izvesti dvije nove pjesme – “Prekrasan san“ i “Zov iz divljine“ kao bis, obje nostalgične i polaganije, uz oduševljenje publike. Novi će album, čini se, biti kombinacija prijašnjeg i novog zvuka.

Smrdljivi martini ljubimci su mlade zagrebačke publike i dosta je ljudi, čula sam, došlo ciljano na njihov gig. Zanimljivim crescendom Martini su nas uveli u žestinu svoje svirke te je brzo u publici krenuo i moshpit. Žestoki rifovi i buntovni tekstovi sve su više opustili publiku, pa je brzo došlo do totalnog ludila i crowdsurfinga podivljalih fanova, koji su doživjeli kulminaciju u pjesmi “El Samuel“. „Dobra večer gospođo i gospari, mi smo Smrdljivi martini”, u svojem ironično-konciznom stilu izjavio je Lovro Urlić, čiji bih stage presence i vokalne sposobnosti i večeras pohvalila, kao i zanimljive promjene tempa u pjesmama (osobito “Math Rock“ i “Napoleon“) kojima bend još više dobiva na snazi. Interesantna je i novina u izvedbi – česta izmjena vokala, koju dotada nisu toliko prakticirali. Nakon “Duhova“, pjesme Urlićevog prijašnjeg benda Control, “Danima moje mladosti“ publici zadaju završni udarac, a bisom “Slušam“ zaokružuju svoj energični nastup. Martini su na ŠPIC-u ostvarili svoje obećanje u najavi svirke – širili sreću, radost i dani njihove (i naše) mladost(i).

Lovro Urlić (Smrdljivi martini) / Foto: Milan Šabić

TereT je, čini se po reakcijama publike, bio najiščekivaniji bend ove večeri, vjerojatno i zbog dvostruke uloge dvojice članova benda, ujedno i organizatora ŠPIC-a. Nažalost, Sax! se s vremenom počeo prazniti zbog vrućine u dvorani, pa su mnogi komentirali kako teška srca napuštaju event, dok su ih pravi fanovi posprdno ispraćali pogledom. Motivom “dolaze dolaze dolaze” iz pjesme “Vampiri“ TereT se penje na stage uz ovacije publike te nas nakon intra časti prštećom “Olujom”, za ovu prigodu ubrzanog tempa, uz prepoznatljivo Franovo sviranje gitare gudalom. TereT se razbacuje dugim instrumentalima unatoč kojima ne gube žestinu i britkost izričaja, iako nas isprva malo zavaraju da bi se to ipak moglo dogoditi. „Pozdrav ekipa, mi smo TereT, a ovaj koncert je Samo tvoj”, rekao je frontman Fran Kovačević i najavio istoimenu pjesmu ex yu prizvuka koja će biti na sljedećem albumu. Nakon omanjih tehničkih poteškoća, bend nastavlja s iznenađenjem – indie medleyjem pjesama “Granice“, “Točno u čas pt. 2“ i premijerno izvedenom “Kao zmaj“, za koju se vidi da je nova jer se pjevač na početku intonativno nije najbolje snašao, što je srećom brzo ispravio i pokazao nam svoje iznimne vokalne sposobnosti, kao i odličnu komunikaciju s publikom. Drugo je iznenađenje bila i nova gošća i back vokal Hana Čanak, koja se pridružuje na novoj pjesmi “Stranci“ i nezasitnom hitu “Vampiri“. Nažalost, njen se vokal izrazito slabo čuo, a pjevačici svakako treba još neko vrijeme da se stopi s ovim bendom, iako je ugodno iznenadila i pokazala svoj potencijal na zadnjoj pjesmi bisa, “Ulice se gase“, koja je zanimljiva kombinacija muškog i ženskog vokala. Nove pjesme TereTa zasada puno obećavaju za nadolazeći album.

TereT: Dobar provod unatoč vrućini u klubu (Fran Kovačević, Borna Brosig i Antonio Jakus)/ Foto: Milan Šabić

Nažalost, moja se skepsa s početka ostvarila i Šarena pojava ostaje bez pola publike koja, očito, nije mogla izdržati energični maraton novopečenog festivala. Unatoč tome, i ovaj bend pršti od energije prožete zrelošću nešto starijeg sastava, a pojačanje brass sekcije zvuka sličnog Kawasaki 3p-u preostaloj publici ne da da bude umorna i od prve pjesme “Ravnoteža“ uvodi ju u outro cijele večeri te usmjerava prema cilju uskoro istrčanog maratona. Šarena pojava jedini je od ova četiri benda koji gledam prvi put i baš me zanimalo kakav će dojam ostaviti. Provokativni, glasni, bez fige u džepu, Šarena pojava bend je zanimljivog scenskog nastupa, ponekad pretjeranih upadica između pjesama i seta dobrih covera od kojih je najdojmljiviji bio “Dosta! Dosta! Dosta!“ grupe Boye. Predstavili su i novu pjesmu “N. O. J.“, a pjesmom “Mrtvi Sisak“ dali su svoj kritički stav statusu koji zauzima grad iz kojeg dolaze. Hitom “Princ“ dovode publiku u završnu ekstazu i fotofiniš ŠPIC-a.

ŠPIC fest, iako energijom i trajanjem zahtjevan događaj, jedno je od brojnih novih izdanja alternativne glazbene scene koje mlade bendove naše generacije gura prema daljnjem etabliranju na sceni i pariranju starijim kolegama iz bendova prijašnjih dekada, stoga se nadam kako će ovakvi eventi nicati sve češće i napokon mladim i alternativnim izvođačima maknuti etiketu manjinskih, neslušanijih i zapostavljenih na našoj glazbenoj sceni.