Teret: dozirani spoj aranžmanske dorađenosti 70-ih i poletne žestine 80-ih

Mladi zagrebački bend Teret, osnovan 2022. godine, nedavno je ušao u JeboTon kolektiv i objavio debitantski album Ulice početkom ove godine

Debitantski album Tereta pravi je primjer fuzije ne samo različitih žanrova, koji se protežu od hard rocka, funka, synthpopa, soft pop rocka, nego i zvuka, produkcije, tekstova i generalnog pristupa

„Tko?/Što? Teret, nominativ… Teret je bend, u svakom slučaju, ali nama nije samo bend; to je zajednica, kao neka obitelj. Prerasli smo tu prvu fazu, družimo se i izvan proba, ovo su mi trenutno najbliži ljudi u životu. To je puno više od proba nedjeljom i od nastupa, ja fakat ne znam što bih drugo radio u životu da nema Tereta“, ne skrivajući emocije svoj doživljaj benda prepričava Fran Kovačević, frontman mladog zagrebačkog benda osnovanog 2022. godine, iza kojeg je nedavni ulazak u JeboTon kolektiv i debitantski album Ulice objavljen početkom godine.

Teret su, osim poetičnih sintagmi o zajednici ili njihovih internih fora, „prijatelji koji su se našli putem“: Fran Kovačević (vokal, gitara), Borna Brosig (gitara), Antonio Jakus (bas), Jan Shourgot (klavijature) i Luka Dučić (bubnjevi). Iako je Teret jedan od bendova koji su prvu veću priliku doživjeli na stageu zagrebačkog Vintage Industrial Bara na Supervalu, festivalu školskih bendova, dečki iz benda jednoglasno se slažu kako atribut srednjoškolski nosi pomalo negativan prizvuk.

Trude se biti i postati puno više od navedene sintagme, što im uskoro neće biti problem jer, ako išta, još samo dvojica od njih trebaju maturirati, a zatim se zauvijek pozdravljaju s omraženim atributom.

S Teretom se nalazim u Bacchus Jazz Baru gdje se, kako kažu, često nalaze i gdje nastaju mnoge njihove ideje koje na probama pokušavaju realizirati. Okupljaju se u gotovo punom sastavu i iako umorni od sinoćnjeg giga u Sax!-u, zatičem ih u poprilično radnoj atmosferi dok raspravljaju o novim idejama, planovima za nastupe, puštajući si prve snimke najnovijeg materijala nekih budućih pjesama. Atmosfera je od početka ugodna, prepuna (generacijskih, tu smo negdje) šala, dinamika benda primjećuje se u njihovim često za*ebantskim odgovorima, ali i pažljivom slušanju s uvažavanjem.

Na moje prvo pitanje, o početku djelovanja benda i samoj ideji oformljivanja, Teret zaključuje kako je sve skupa nastalo kao jedan miks međusobnih poznanstava i želje za sviranjem i stvaranjem.

„Oformili smo se puno prije Supervala. Bend nije nastao s ciljanom svrhom nastupa na tom festivalu, nego iz pojedinačnih interesa; svatko od nas htio je svirati u nekom bendu i baviti se glazbom, što je na kraju preraslo u priliku da nastupamo u Vintageu na Supervalu. Općenito volimo izlaziti u taj klub, a priliku da se svira na jednoj od najboljih pozornica u Zagrebu zaista će svatko iskoristiti“, navodi basist benda, Antonio.

Teret na koncertima skuplja sve veći broj poklonika

Ako se vratimo na početak priče, „Tko/Što je Teret?“, dakle što je Teretu teret u imenu, bend će (pri)kazati kako imaju posebnu filozofiju oko imena. Ono je svakako smišljeno s ironičnim odmakom jer, kako navodi Fran, kada dođu na probe i nastupe zapravo uopće nemaju tereta (u životu), no ako se i dogodi da jedni drugima postanu teret, pokušavaju to čim prije izgladiti. „Bend je, kao i svaki drugi ljudski odnos, poput osjećaja da smo si međusobno teret; to si odmah i kažemo, u nekim prijašnjim formacijama shvatili smo da i nije neka sreća kad se takvi problemi prešućuju“, ističe Fran.

Ovaj mladi bend, iako je tek odnedavno na sceni, već ima novu postavu i mnogo se promijenio kada je riječ o postavi, zvuku i težnjama. „Shvatili smo da je, čak i ako zvučimo loše, bitno da smo u tome zajedno jer smo frendovi“, dodaje Fran. „Zaista se promijenilo to kako zvučimo i u kojem smjeru dalje želimo ići.“

Tako je i njihov debitantski album, Ulice, pravi primjer fuzije ne samo različitih žanrova, koji se protežu od hard rocka, funka, synthpopa, soft pop rocka, nego i zvuka, produkcije, tekstova i generalnog pristupa što bi, kako i sami navode, u drugom albumu koji već lagano pripremaju trebali definirati i sublimirati u žanr kojem trenutno teže – funk rock experiment. Ulice su („…prazne, ulice su lijepe…“, kako kažu stihovi naslovne pjesme) žestina i  beskompromisnost koja opravdava male nespretnosti prvog albuma jednog mladog benda.

U samo 37 minuta glazbenog materijala može se čuti zaista raznolik tekstualni i zvučni spektar koji Teret pokriva u svom debitantskom albumu pa su tako pjesme Ulica sačinjene od kritičkih tekstova (prema društvu i ljudima), ljubavnih s prizvukom ironije (“S. S. X. “) do onih s fantastičnim elementima (“Vampiri”), nerijetko prožetih slobodama u izražavanju (psovke, erotika) i visokom razinom spontaniteta.

Na albumu Ulice mogu se čuti utjecaji nekih od najvećih bendova domaće i strane scene, kao što su Talking Headsi, Haustor, Led Zeppelin itd

Teret spretno i uspješno izbjegava zamku „istih pjesama“ u koju mladi (a znamo, i oni stariji) bendovi često upadnu. Imaju žešće, polaganije, pankerskije pa i indie pjesme s primjesama funka (u načinu pjevanja i gitarističkim dionicama). Ulicama Teret dotiče mnoge žanrove, ali ni u jednom ne ostaje stopostotno. Prve dvije pjesme (“Barikade” i “S. S. X.”) uvertira su nekom žestokom albumu u koji ipak u potpunosti ne ulazimo, nego slušamo novovalni ex-yu utjecaj (prvenstveno Haustor s rundekovskim šaptom i recitativnošću razrađenom dramaturgijom pjesme) u pjesmi “Vampiri”. Otad, zapravo, kreću pjesme koje bi nam pale na pamet kad netko spomene bend Teret i u tom bi se smjeru trebali dalje razvijati, prema doziranom spoju poletne žestine 80-ih i instrumentalno-aranžmanske dorađenosti dekade prije te.

Na albumu je prisutna i nerijetka nerazumljivost teksta, pripisana specifičnom načinu pjevanja i općenitoj zvučnoj slici koja povremeno podsjeća na prljave snimke bendova iz 80-ih na našim prostorima. Pjesme “Točno u čas” (pt. 1 i 2) mogu se svesti na oličenje cijelog albuma po svojoj kontrastnosti u stilu, a i konceptu pjesme jer je druga samo instrumentalna. Bonus trackovima na kraju albuma Teret se poigrava kao da su neki iskusni i dugogodišnji bend te se u njima pojavljuje i prateći vokal Tare Šolić. U Ulicama mogu se čuti utjecaji nekih od najvećih bendova domaće i strane scene, kao što su Talking Heads, Haustor, Led Zeppelin itd., redovito prožeti poletnim zvukom klavijatura koje otvaraju neka posve nova čitanja same zvučne slike.

Teret često održava tzv. stvaralačke probe, na koje svatko dolazi s nekom idejom, koja je u većini slučajeva prvotno glazbena pa se na nju dodaju tekstualni fragmenti dok ne nastane pjesma. „Često je to neki riff ili bass line na koji slažemo dalje. U zadnje dvije situacije krenuli smo od manjih dijelova dionice basa i onda smo napravili neki verse koji smo dalje razradili u kompletni tekst. Kolektivno radimo, svi sudjelujemo u tome. Uvijek napravimo barem dio glazbe pa na to radimo tekst. A što se tiče aranžmana, meni je jako drago da smo bend u kojem ne moramo raspisivati aranžmane jedni drugima, dosta je tu improvizacije i funkcioniranja po sluhu. Svatko radi svoj aranžman, ali znamo raditi i aranžmane za instrumente koje ne sviramo“, stvaranje pjesama opisuje Fran.

Očekivano, s obzirom na različite glazbene ukuse, članovi Tereta ne mogu se dogovoriti što odgovoriti na moje pitanje koji bi im bili domaći i strani uzori pa po drugi put nastaje manja rasprava, nakon koje odlučuju pojedinačno reći svoj stav o toj tematici. „Tu je sad stvar u tome što sam već spomenuo da svi imamo različit glazbeni ukus. Ja nikad nisam primijetio na probama da ciljamo zvučati kao, ne znam, Azra ili kao David Bowie ili kao Queen… Ideje su svakako inspirirane mnogim izvođačima, ali nemamo ništa konkretno“, govori Antonio. Često su, zapravo, uspoređivani s novovalnom ex-yu scenom, prvenstveno s Haustorom, ne samo po zvuku već i po scenskom nastupu, što im dosta znači, s obzirom na to da im je Darko Rundek, ne samo glazbeno nego i kao cjelokupna pojava, velik uzor.

Na koncertima Tereta vrištanje je neizostavno

Klavijaturist Jan navodi kako se u njihovim pjesmama čuju i određene faze kolektivnog slušanja određenih izvođača (npr. da su na početku imali Led Zeppelin fazu), ali i kako unutar jedne pjesme svatko od njih odabire neki uzor ovisno o tome što svira. „Mislim da je i bitna stvar da svatko od nas ima neki uzor specifično za svoj instrument. Ja bih osobno volio istražiti zvuk klavijatura i aranžmane, a za to mi je trenutačni uzor Klema iz Porta. Tako da možda ne postoji neki kolektivni uzor, nego uzor za svaku osobu. Trenutačno, u novoj pjesmi ‘Jedina’, imamo dvije klavijature i tu je utjecaj Porto Morta, sa sintesajzerima i beatovima…“

Teret je, u svom kratkom djelovanju, uspio nastupiti u mnogim zagrebačkim klubovima, ali i klubovima izvan Zagreba pa tako od 2022. broje nastupe u Spunku, gdje im je bio i prvi nastup, Hard Placeu, Sax!-u, Hali, Melinu, Pogonu Jedinstvu ispred Močvare, Vintage Industrial Baru, Malom pogonu Tvornice Kulture te u pulskom klubu Kotač, šibenskom Azimutu, samoborskom Bunkeru i klubu Skwhat u Sisku.

Trenutačno su im u planu nastupi u Zagrebu, a dogovaraju i nastup u kinu Šiška u Ljubljani, no maturantskom je dijelu benda i dosta gusto s pripremama za mature te upise na fakultete pa planiraju malo smiriti česta nastupanja, a i posvetiti se novom materijalu potencijalnog drugog albuma.

Većina je nastupa Tereta bila i suradnja s kolegama iz mladih bendova alternativne scene diljem Hrvatske, a od kompletne scene koju dosta prate najviše ističu bend Aracataca iz Šibenika, o kome je podrobnije izvijestio Antonio: „Bend koji stvarno iskače, a recimo nije bio na Supervalu, ali smo s njima imali nekoliko gigova je Aracataca. To su glazbenici koji su ne samo talentirani, već i glazbenici koji instrument, kao i sam koncept benda shvaćaju ozbiljno. Izdali su dva singla koja zvuče fenomenalno i mislim da bi, ako nastave upornošću koju imaju zasad, mogli doseći neke veće scene. Inače, festival Superval je definitivno dao priliku mnogim bendovima iz cijele Hrvatske koji možda ne bi imali priliku svirati u Vintageu. Istaknuo bih i bend s kojim smo svirali zadnju gažu u Sax!-u, Gradske bitange iz Valpova, koji su odličan bend, ali za koji možda ne bismo čuli da se nismo upoznali na Supervalu. A Superval + daje priliku i bendovima izvan Hrvatske. Tako da, + za Superval i Superval +!“

Teret dogovara nastup u kinu Šiška u Ljubljani

Dvije su posebnosti Teretovih gigova, od kojih je jedna sigurni, a druga potencijalni lajtmotiv za buduće nastupe. Naime, često posežu za izvođenjem covera velikih bendova (Beatlesi, Talking Headsi, Haustor…) na bisu, što pripisuju osobnom guštu pri sviranju tih pjesama, ali i, budimo iskreni, (za)sadašnjem nedostatku materijala s obzirom na to da je iza njih tek prvi album.

Ti su coveri pravi, kako kažu, pravi evergreeni, a ne neke sporedne pjesme polupoznatih izvođača. „Mi te obrade sviramo od početka benda i s vremenom smo znali na probama dodati neke nove. Te obrade su bile više tu da publiku dodatno hypeamo. Sad raspravljamo hoćemo li nastaviti s tim ili ne, ali nam je fora to iskoristiti za bis“, opisuje Jan, dok Fran progovara o drugom lajtmotivu Tereta, njegovom sviranju gitare gudalom, koje, kako izokrenuto i ironično opisuje, „nikad nitko nije napravio“. „Ja sam se toga, naime, samoinicijativno sjetio. I nikada nisam čuo za bend Led Zeppelin i za gitarista Jimmyja Pagea. Onda su mi počeli govoriti da on svira kao ja, morao sam ga poslušati i rekao sam: ‘Kaj ovaj lik radi, kompletno je izmasakrirao moje djelovanje u Oluji‘… Morat ćemo neku tužbu za autorska prava!“ govori Fran kroz smijeh.

Navode i kako su Ulice snimane kompletno DIY te kako im je puno lakše otkad su u JeboTon kolektivu, jer im to omogućava i više prostora za sviranje i snimanje, a oni su, dakako, spremni uložiti sve što za to treba. „Vjerujemo da će drugi album biti nekako elegantniji i da će se čuti napredak. Sad se želimo poboljšati u zvuku. Na prvom albumu ima i nekih dosta starih pjesama. Na to sada pazimo, zato nismo singl ‘Spasi me’ stavljali na album jer je dosta prošlo otkad je nastala, idemo tom nekom logikom. Na albumu smo mnogo materijala kratili, a uživo znamo sve te pjesme dobrano razvući. Svojevrsno odricanje od nepotrebnog za opći boljitak albuma. Prvi album trebao je zadovoljiti potrebu da ljudi nauče pjesme i da bude upečatljiv, a u drugom albumu ciljamo na naše osobno zadovoljstvo“, o daljnjim nastojanjima govori Fran.

Ono što je, očito, posebnost JeboTona i njihovog odnosa prema najnovijim bendovima jest činjenica da su i sad već dugogodišnji članovi kolektiva nekad isto bili na njihovom mjestu, pokušavajući se probiti na (alternativnoj) sceni, na kojoj tada nije bilo takvog kolektiva. „Oni nisu imali JeboTon tada, nego su ga morali stvoriti. U tom smislu je nama lakše. Kao da im je cilj pomagati mladi bendovima novih generacija. Predaju nam baklju. Za 20 godina ćemo mi pomagati nekim novim bendovima“, opisuje Luka. „Mnogo toga nas čeka, a mi ne znamo što, nego idemo with the flow, spontano, i mislim da je u tome čar!“ zaključuje Luka.