My Buddy Moose - Into the Grey

My Buddy Moose je četveročlani bend iz Rijeke, a svoju glazbu definiraju kao spoj različitih žanrova pop glazbe, od rocka, indieja, punka do americane i countryja. Into the Grey njihov je peti album.

„Vječno se koprcamo u blatu vlastitih želja”, zakopan u zemlju tijekom mističnog obreda, vještici Gili kaže jedan od likova u romanu Želimira Periša Mladenka Kostonoga. Naravno, na Into the Grey nikako nismo u blatu jer slušamo lijepu i zabavnu glazbu, ali ove rečenice sam se sjetio jer slušajući ga svakako se koprcamo u mnoštvu različitih želja.

Želje benda da se izrazi u formi pop pjesme, želje samih pjesama da se prirodno razviju i naše želje da iz glazbe dobijemo ugodno i ispunjavajuće iskustvo. Puno toga My Buddy Mooseu ide na ruku: više nego solidna sviračka tehnika, široka i profinjena paleta žanrova iz kojih crpe inspiraciju i sposobnost da šarolike stilske ideje spajaju bez usiljenosti.

Međutim, usprkos svemu tome, album često zna skliznuti u prosječnost zbog posezanja za jednostavnim rješenjima, pogotovo u pjesmama laganog tempa i naglašenije atmosferičnosti. Izravnije, brže pjesme, koje se više oslanjaju na rifove puno bolje uspijevaju. “Sunblock Shuffle” sjajan je primjer toga, a također donosi i sjajan solo na saksofonu, jedan od boljih trenutaka na cijelom albumu. U ovoj skupini su i “His Smile”, s izvrsnom izvedbom ritam sekcije i “Fruit”, vrlo zaraznog referena, iako možda kiticu preduga. Bez obzira što je malo sporija od ostalih spomenutih pjesama, ovdje se može svrstati i “No Reason”.

Laganije stvari počinju vrlo solidnim ili čak odličnim uvodom, onda uz probleme izguraju kroz kiticu i refren, da bi se opet u zadnjoj trećini oslobodile i isporučile u pravilu zabavne jammove do kraja. Dosta je tih problema vezano uz vokalnu izvedbu. Pjevačka virtuoznost nije niti mora biti preduvjet za dobru pjesmu, pogotovo u žanru kao što je indie. Važnije je prenijeti ideju ili emociju, što se ovdje ne događa.

Stječe se dojam da se u trudu točnog pjevanja pogubila izražajnost i sposobnost da se prenese snažna emocija. Produkcijske zakrpe kao što su distorziranje ili uslojavanje to ponegdje pokrivaju, ali u pravilu nas vokal, melodijski prateći glavnu liniju pjesme, samo doprati do instrumentalnog sola bez nekih većih učinaka.

My Buddy Moose / foto: Petar Fabijan

To je posebno nezgodno u “Into the Grey” i “Too Many Answers”, koje kreću domišljatim i opuštenim uvodima koji su jako elegantan spoj americane i soft rocka, da bi ih refren u osnovi zaštopao i oduzeo im mogućnost da se početno iznesene ideje do kraja razviju. Slična stvar se događa i u pjesmi “Pondering the Crab’s Immortality” iako se u njoj vrlo zanimljiva početna uporaba orgulja na kraju zalijeće u nepotreban disonantan solo. Tekstovi su pristojni, ali nedovoljno snažni da pokriju ovako posloženu izvedbu pjesama. Često se suprotstavljaju zvučne, velike sintagme, ali umjesto do poetskog uvida, stižu samo do neke vrste malog retoričkog eksprimenta.

Album ima puno dobrih dijelova, prvenstveno sjajnih gitarističkih solaža te pokoju lijepu melodiju koja će vam ostati u glavi, nekolicinu rifova koji će vas malo podići. Glazba je ugodna, na momente i zabavna, ali ostaje dojam da je uz male promjene ovaj materijal mogao postići puno više. Naravno, što je više je stvar perspektive, odnosno želja. Moje želje ovdje nisu zadovoljene, bendove možda jesu, a biste se također trebalo malo zakoprcati u sivilu i saznati što je s vašima.

My Buddy Moose – Into the Grey

Singlovi: “No Reason”

Format: Digital, vinil

Izdavač: Mudri Brk i Izvanredni Diskograf