U društvu skladatelja: Ozren K. Glaser
Gost nove epizode podcasta „U društvu skladatelja” je Ozren K. Glaser, u svijetu poznat kao autor glazbe za oskarovski film The Reader (u Hrvatskoj prikazan pod nazivom Žena kojoj sam čitao).
Predstavljamo vam svestranog mladog čovjeka koji je istodobno skladatelj, producent, pjesnik i astronom s posebnim zanimanjem za istraživanje zvijezda i sunčanih pjega. Svoj je eventualni nedostatak pretvorio u svoju prednost: od djetinjstva pati od oštećenja sluha, ali u tišini nastaju najčudesniji zvukovi njegovih filmskih i kazališnih partitura.
Ozren K. Glaser je magistrirao komparativnu književnost, autor je glazbe za oskarovski film, piše poeziju i zanima se za zvjezdoznanstvo. Tema je previše, od čega krenuti u našem prvom podcastu? Počeli smo od kratice između imena. „Zavjetovao sam se da neću nikome reći, no ukoliko netko pogodi, potvrdit ću.”, kaže nam mladić tajanstvenog osmijeha. „Karlo!” – okušasmo sreću. „Krivo! Nije ime, već prezime stranog podrijetla”.
Uf, prepuštamo daljnje pogađanje nekom kvizašu, jer ovo je pitanje doista za visoki iznos na Milijunašu. Ali ono što nas odmah na prvu oduševljava kod ovog osebujnog Samoborca jest da on piše glazbu, složeno aranžiranu, orkestriranu i satkanu od tisuću boja, uz – ograničen opseg sluha.
Nije glazbeno obrazovan, nije išao ni u glazbenu školu ni na akademiju, jer se na svim glazbenim institucijama odmah na prijamnom testira sluh. Sve što zna naučio je sam ili od susjeda, nastavnika glazbe Marina Rimca, kod kojega je privatno pohađao satove gitare. U mladosti je svirao u crkvenom bendu i sve mu je to otvaralo vrata slušanju, najvažnijoj komponenti glazbenog samoobrazovanja.
„Sve sam naučio kroz simbiozu analitičkog i strastvenog slušanja minimalističke, klasične orkestralne i filmske glazbe”, priznaje Ozren koji život dijeli na ključne trenutke susreta s glazbom kroz filmove. Najranije što pamti bila je Disneyeva Fantazija koju je sa samo pet godina s roditeljima otišao gledati u kino, a druga kultni film Titanic iz 1997. u kojoj je prvi put ugledao Kate Winslet s kojom će kasnije raditi na spomenutom filmu The Reader (za koju će ona dobiti Oscara).
Odmah smo skoknuli u 2007. i godinu snimanja Readera, te nam je filmski prepričao peripetiju s glumicama i iznajmljenim berlinskim studiom Babelsberg zajedno s gotovo 1000 ljudi i gubicima od više milijuna Eura jer Nicole Kidman nije uspjela stići iz Australije zbog goleme oluje koja je usporila tamošnje snimanje filma Australia. Samo dan kasnije isti je studio zaposjela ekipa Quentina Tarantina za film Inglourious Bastards (u Hrvatskoj preveli kao Nemilosrdni gadovi).
Ukratko, Titanic je bio film koji ga je uvjerio da želi raditi takvu glazbu. „Premda sam ih se nagledao mnogih, ovdje mi se upalila lampica.”, kaže Ozren, obožavatelj rada Jamesa Hornera koji je za taj film dobio čak 2 Oscara, za glazbu i za pjesmu. „Bio je to prvi CD koji sam si kupio, toliko se izlizao od puštanja, da sam ubrzo morao kupiti novi, naučio sam svaku notu napamet, tu nema praznog hoda, iz toga sam naučio kakva orkestracija, koja boja instrumenta kako psihološki djeluje i kroz to sam razvio svoj skladateljski žar.”, otkriva Ozren koji je puno naučio i od Hansa Zimmera i njegove glazbe za Gladijatora, te Howarda Shorea i glazbe iz filmskih serijala Harry Potter i Gospodar prstenova.
Po karakteru je pak čisti melankolik, to najbolje dočarava njegova glazba i u karakteru je najsličniji Thomasu Newmanu koji je ipak na prvom mjestu u njegovoj imaginarnoj top ljestvici filmskih skladateljskih zvijezda. „Newman je najveći živući majstor melankolije i osjećam najveću zahvalnost prema njemu, svaka je njegova filmska partitura ostavila trag na mene, bio to Vrtlog života, Put do uništenja ili Iskupljenje u Shawshanku.”
Prisjetio se susreta s britanskim kazališnim i filmskim redateljem Stephenom Daldryjem u Motovunu 2003. gdje je u opuštenom ozračju bilo moguće prići mu i krenuti spontano u razgovor. Stvoreno je prijateljstvo koje je okrunjeno suradnjom na filmu The Reader za koji će glavna glumica dobiti Oskara, a pozitivnom doživljaju njezine interpretacije sigurno je kumovala i Glaserova milozvučna prateća glazba.
Ove će se godine godine u listopadu odviti jubilarno 10. izdanje Međunarodnog festivala filmske glazbe i zvuka koji Ozren K Glaser sa svojom obitelji organizira u Puli, na kojemu se najboljima dodjeljuje nagrada Kristalni bor (Chrystal Pine). „Nijedna manifestacija u Hrvatskoj još nikad nije okupila toliko Grammyjevaca, Emmyjevaca i Oskarovaca i na to sam jako ponosan, kao i na naše globalno širenje svijesti o važnosti filmske glazbe i zvuka. Networking i minglanje su najvažniji u shobizu, a mi tu dajemo prigodu i studentima i svima koje zanima filmska glazba.”, kaže njegov umjetnički direktor koji kao posebnost natjecateljske smotre ističe da se svatko može sam prijaviti, da u pojedinim kategorijama konkurira na stotine filmova iz cijeloga svijeta i da je u svijetu već prepoznat kao jedan od tek pet međunarodnih filmskih festivala u svijetu.
