Doomscrolling: SEZ@MMV

Serious Ensemble Zagreb (SEZ) okuplja svježe diplomirane umjetnike koji žele izvoditi suvremena djela. Ove subote na Music-Mission-Vission (MMV) u KNAP-u predstavili su totalni koncert kao interaktivni društveni događaj koji, povezujući suvremenu umjetnost sa svakodnevicom, briše granicu između publike i izvođača.

Foto: Matej Grgić/MMV

who hurt you?

Tipkanje, slanje poruka, pričanje i snimanje tijekom izvedbe – sve se to potiče. Besplatna promocija mladih umjetnika uvijek je dobrodošla. Ionako unutar hrvatskih okvira nemaju pretjerano perspektivnu karijeru – pogotovo ne ovi što skladaju i izvode tu neku glazbu.

Sličnim riječima večer su otvorili glumac Andrija Nazlić i skladatelj Juraj Marko Žerovnik. Skladatelj je robotskim tonom ponavljao sarkastične opaske glumca, što je dalo naslutiti dodatni sloj ironije. Ipak, uvod me blago prepao. Nisam bila spremna provesti sat i pol u još jednoj izvedbi gdje se „sprdamo sami sa sobom“ – jer, jadni mladi i jadna suvremena umjetnost.

Foto: Matej Grgić/MMV

Autoironija? Ili produžetak istog narativa koji pokušava komentirati? Slijedi li meme slojevitog meta jezika ili 9GAG format poslan putem Vibera?

Kako je uvodni govor zamijenio video, moje početno negodovanje polako se topilo. Na platnu su se počele nizati slike: gegajuće bebe s roditeljima, rijeke automobila koje gmižu kroz gradsko sivilo i predatori koji komadaju plijen – sve uz pratnju Josipe Lisac i njezine O jednoj mladosti. Sad mi je jasnije gdje smo. Iako je tema i dalje ista, tek sad je izgovorena jezikom onih koji je stvaraju.

Format mračnog, apsurdnog humora, iscjepkanih kaotičnih referenci samopodcjenjivačkog tona puno mi je opipljiviji i smješniji. Pa tako, u skladu s programskom idejom, ovaj izvještaj predlaže čitanje koncerta kroz iskustvo doomscrollanja: kad bezumno prelaziš prstom po ekranu, listaš video za videom, površno upijaš more informacija, tutorijala, oku ugodnih interijera, loših vijesti, katastrofe i drame… osjećaš se sve praznije, ali ne možeš stati.

Foto: Matej Grgić/MMV

autoscroll bez pauze i pljeska

▶️Helena Skljarov: Just Conductor

👁️ [artsy video: Dora Remenar dirigira ispred crnog zida. Njezini pokreti, nalik slikanju, postaju referenca za elektronički dio skladbe – iako dirigira u tišini, pokreti se pretvaraju u zvuk. Kist skladateljice, na videu postavljenom preko prvog, prati konture dirigentice. Pojavljuju se i razni valovi, linije, ikone i bljeskovi svjetla koji odgovaraju javljanjima određenih grupacija instrumenata.]

Foto: Matej Grgić/MMV

💬 Najbolje kod ove skladbe jest što, iako je multimedijalna, djeluje kao proživljena, organska cjelina. Sve te raznolike elemente spajaju izvođači koji, iako prate upute uživo, zvuče potpuno prirodno i uigrano.

👁️ Prije iduće točke, glumac se vraća, ovaj put kao francuski psihijatar. Ohrabruje dirigenticu da nastavi unatoč krizi dirigiranja u prazno. Ubrzo im se pridružuje i Irma Dragičević u ulozi ludog soprana.

Foto: Matej Grgić/MMV

▶️ Dora Remenar: Magic Mushrooms

👁️ [Psihijatar se ovaj put bavi pjevačicom. Naime, došla mu je u ordinaciju jer je depresivna. On joj, umjesto razgovora, prepisuje lijekove. Tijekom terapije, pjevačica priznaje da je jela čarobne gljive.]

💬Agilan glas i dinamična gluma Irme Dragičević uvjerljivo dočaravaju faze ludila: nemir, euforiju i konačni delirij. Iako se skladba fokusira na protagoniste kao nusprodukt društva koje sreću traži u prolaznim zadovoljstvima, njihov nastup – hladni, pomaknuti psihijatar i ludi sopran – djeluje više kao uvrnuti portret institucija i društvenih struktura koje su ih iznevjerile nego kao slika njih samih.

Foto: Matej Grgić/MMV

▶️ Jude Duane: Numb

👁️ [Pod prigušenim svjetlima, klavirist Viktor Čižić prati sopranisticu koja stihovima I am numb istražuje osjećaj od rezigniranog i smirenijeg do frustracijom nabijenog tona.]

💬Skladba ne nudi puno, ali upravo joj to ide u korist – kratka, dvominutna misao s nepovezanim glazbenim materijalom bez cilja i emocijom pjevačice čije fraze kulminiraju bez razrješenja. Uspješno drži slušatelja u stisnutim okvirima osjećaja tuposti.

Foto: Matej Grgić/MMV

▶️ Tamara Laverman: The Ravaged Earth

👁️[Jedina rasvjeta je snop koji obasjava harmonikašicu Martinu Jembrišak koja zajedno s elektronikom stvara sumoran zvučni pejzaž. Na crnom platnu nižu se stihovi pjesme Petera Readinga, ”The Mining Town”.]

💬3D iskustvo videa koji pokazuju razarajući utjecaj čovjeka na prirodu. Poput audiovizualnog oproštajnog pisma, bijela slova riječi broken, ravaged izmjenjuju se s  krupnim kadrovima raspucale, ozlijeđene Zemlje.

Foto: Matej Grgić/MMV

▶️Juraj Marko Žerovnik: Walk

👁️[Izmjenjuju se, rastavljaju i sastavljaju blokovi koji se melodijom ili ritmom referiraju na pop pjesme ili hitove klasike. Npr., tijekom prijelaza u iduću skladbu, izvođači nogama lupaju ritam pjesme ”We Will Rock You”]

💬Bez obzira na količinu intertekstualnih umetaka, ne zvuči shizofreno, već kao jako dobro dizajniran pokvareni jukebox.

Foto: Matej Grgić/MMV

▶️ Krešimir Klarić: Pet balkanskih meditacija

👁️[Pet glazbenih minijatura. Uvod u svaku jest video skladatelja koji u uglađenom izdanju, crnom sakou i naočalama sjedi u knjižnici Muzičke akademije. U pozadini su razna notna izdanja. Bachova partitura čak je i naličjem okrenuta kameri. Staloženim tonom i umjerenim tempom, skladatelj čita tekstove cajki generiranih AI tehnologijom.]

Foto: Matej Grgić/MMV

💬 Meme s pomalo boomerskim prizvukom. Od svih skladbi večeri, pet minijatura imaju najviše glazbenog, pažljivo razrađenog materijala. U nekim momentima jasnije se čuje tekst, primjerice, kad oštri potezi gudala imitiraju škripanje guma ili režanje motora luksuznog automobila. Ipak, bez prethodnih uputa, teško bih povezala o čemu se radi. Skladateljev uzvišeni ton dok pomalo podrugljivo čita „umjetne“ cajke, bio bi uvjerljiviji da je riječ o autoironiji. No, s obzirom na to da se dio publike smijao zajedno sa skladateljem, možda je to samo dio meta jezika, čiju svrhu, iskreno, baš i ne razumijem. 

Foto: Matej Grgić/MMV

▶️ Bracha Bdil:  Psycho-Puzzle, Memory, Crippled

👁️[Na pozornicu se, ponovno u ulozi ludog soprana, vraća Irma Dragičević i, uz pratnju klavirista, portretira tri različita psihotično anksioznih stanja.]

💬Baš mi se sviđa kako Irma Dragičević glumi i kako tu fragmentarnost rastresene ljudske psihe prenosi u rascjepkane, aritmične fraze, nagle skokove u dinamici i generalnu emociju izvedbe. Upravo time podcrtava ideju skladateljice: kako pretočiti negativna psihička stanja u nešto lijepo.

Foto: Matej Grgić/MMV

▶️ Nina Perović: Flood

👁️[Pod zagasitom plavom rasvjetom, izvođači, kao u vlakiću, hodaju u krugovima.]

💬 Vizualno zanimljiva skladba koja na inovativan način pretače nemir nezadovoljstva kroz svaki element. Repetitivnost pokreta i glazbenog materijala oslikava trenutak tik pred pucanjem – potisnuta bujica koja žudi za promjenom.

Foto: Matej Grgić/MMV

_______

Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.Serious