Povodom Oliverovog rođendana te dvadeset godina od smrti Zdenka Runjića, na splitskom će Adventu, 7. prosinca točno u podne, na Pjaci biti održan svojevrsni hommage Zdenku Runjiću i Oliveru Dragojeviću

Pišući prije gotovo tridesetak godina opsežnu bilješku za box s pet CD-a na kojima su bile zbrojene skladbe autorsko-izvođačkog dream teama Runjić – Dragojević zapisao sam da skladatelji popularne glazbe imaju iznimnu privilegiju, možda kaznu, da sami svojim skladbama ispisuju svoj portret u javnosti. Ako je to doista točno tada je Runjić (koji je preminuo 27. listopada 2004.) skicu svojeg budućeg glazbenog portreta sam naznačio još 1963. skladbom  „Čovjek od soli“ i – pokazalo se proročkim – stihovima „more i sol me prate“. 

Konačno, tu svoju sudbinsku povezanost s morem, Dalmacijom, glazbenim naslijeđem Mediterana (i u Domenicu Modugnu, zbog kojega se latio skladanja, ali i u anonimnim pučkim skladateljima izvorne dalmatinske pjesmarice), pretočio je u barem četrdesetak antologijskih brojeva hrvatske popularne glazbe te još mnogo više uspjelih šlagera i dalmatinskih šansona. Postajući i sam – poput Miljenka Smoje ili Olivera – metafora Dalmacije. Premda zapamćen prvenstveno kao „songwriter“ Dalmacije najuže povezan s uspjesima Olivera, ali i drugih velikih imena domaće scene poput Tereze i Meri Cetinić te uzletom Gorana Karana devedesetih, Runjić je bio uspješan i kao skladatelj opće pop-prakse. Posebice u prvoj fazi karijere kada su njegove „Vrbe“ u izvedbi one-hit-wondera Stevana Zarića pobijedile na utjecajnom omladinskom festivalu Subotica’63. Ili kad je „Oluja“ u sjajnoj izvedbi Josipe Lisac i grupe Mladi levi bila pravi hit sa Opatije’70., a „Potraži me u predgrađu“ s opatijskog festivala 1964. osigurala komadić vječnosti pjevaču Ladi Leskovaru.

Sve lipo ča je bilo…

Ipak, kada bih iz goleme Zdenkove diskografije morao odabrati album koji bi – možda čak više od kasnijih višetomnih boxova i kompilacija – zrcalio esenciju njegove glazbe, izbor bi bezrezervno pao na „Poetu“: album kojega je, dakako, otpjevao Oliver Dragojević. Objavljen 1978. on je pravi zvučni spomenik Zdenkovom i Oliverovom kreativnom i komercijalnom uspjehu. Ne bez razloga jer najuspješniji skladateljsko-pjevački dvojac u povijesti glazbe ovih prostora, iste je godine na splitskom Festivalu trijumfirao u sve tri festivalske kategorije: „Poeta“ je naime uzeo Prvu nagradu publike, „Oprosti mi pape“ je proglašena najboljom u „Večeri šansona“, dok je himnička „Cvit Mediterana“ bila pobjednik u izboru za pjesmu posvećenu predstojećim Mediteranskim igrama u Splitu.

Album „Poeta“ je bio i do danas ostao izniman zbroj hitova i antologijskih standarda. Naime, osim splitskofestivalskih uspješnica – naslovne teme, „Zelene grane s tugom žuta voća“ (sa sjajno uglazbljenim stihovima Tina Ujevića), „Oprosti mi pape“ – te drugih festivalskih zgoditaka („Zbogom ostaj ljubavi“, „Majko da li znaš“  i fascinantne emocionalne „Molitve za Magdalenu“) na albumu se našla i antololgijska tema iz filma „Roko i Cicibela“, „Ča je život vengo fantažija“, s izvanvremenim tekstom Momčila Popadića.

Premda su slijedili mnogi kasniji uspjesi, nastavak plodne suradnje s Oliverom, neki od najkomercijalnijih brojeva – poput „Žutog lišća ljubavi“ – a u devedesetima i uspješna uloga glazbenog poduzetnika s utjecajnim festivalom Melodije hrvatskog Jadrana, „Poeta“ je bio Runjićev kreativni vrhunac uz godina suradnje sa sjajnim Oliverom. Točnije, remek djelo hrvatske popularne ili, kako se tada zvala, zabavne glazbe.