od dječaka do vojka
Vojko V u Tvornici: Dočekali smo Vojkov osmijeh!
Nakon (duge) dvije godine, Vojko V je u subotu, 14. prosinca, u Tvornici kulture pokazao zašto je bio i ostao jedno od najvećih hip hop imena domaće scene.
Koncertna večer započela je malo prije 21:30, kada je publiku zagrijao Žuvi s pjesmama poput “Brdo kokaina” i “Jebački”. Njegov nastup bio je točka u kojoj se Tvornica napunila do kraja te je dodatno zagrijao publiku i nekolicinu okorjelih obožavatelja koji su skakali u ritmu s njim. Upravo je to i bila svojevrsna najava onog što je Vojko pripremio za nastup u Tvornici gdje se pojavio oko 22 sata.
Na ovaj koncert bi se moglo gledati kao na presjek Vojkove karijere jer su on i DJ Vrh bili spremni na sve, od pjesama s Dječacima i Kišom Metaka pa sve do samostalnih albuma “Vojko” i “Dvojko“. Hitovi njegove samostalne karijere što su “Kako to”, „Ela“, „Rođendan“, “Bach”, “Pasta Italiana”, „Zovi čovika“ i “Cilit Beng” orili su se Tvornicom kulture, ali publiku je oduševio nekim od najpopularnijih pjesama Dječaka – “Lovrinac”, “Punjene paprike“ i „Narodna“.
Ovom iznimno energičnom koncertu, gostovanja su dala gotovo euforičnu notu sveukupnoj atmosferi. Jedan od gostiju koji je repao s njim na stageu bio je Kid Rađa, nekadašnji član Dječaka od najranijih dana. „Malo buke za Rađu, čovik nije 10 godina nastupa!“, bila je najava njihovog zajedničkog hita “Med“ s drugog albuma Dječaka.
Ubrzo nakon Rađe, uslijedio je još jedan throwback na Dječake, kada se Vojku na stageu pridružio Zondo. Nakon zajedničkog „Aftera u zatvoru“, Vojko nije skidao osmijeh s lica niti mu je bilo lako pustiti Zonija koji je svojim nastupom podsjetio na dane u kojima su bili „nikom slični, najjači“.
Zaredala su se gostovanja, a publika je s velikim entuzijazmom dočekala Pekija koji je s Vojkom dva puta izveo „Gangu i Reru“, a da se pitalo publiku, vjerojatno bi i treći put. Zahvaljujući uzavreloj atmosferi i zavidnoj količini pirotehnike, Tvornica je gotovo izgorjela. Na to nije ostao imun ni Žuvi koji je s Vojkom odrepao „Namazan u Kocki“, iako je već bila izvedena.
Nevjerojatna količina buke, freestyleovi, natjecanje u sklekovima na pozornici dok Vojko repa „Popaja“, publika koja zatvara koncert dok istovremeno pleše i pjeva s Vojkom i Vrhom te Vrh koji sjedi na Žuvijevom vratu, samo su neki od vrhunaca večeri. Jasno je da se takav koncert i nije mogao drugačije zatvoriti nego s hrpom obožavatelja na pozornici koji su se ondje stvorili u svega nekoliko trenutaka nakon Vojkovog poziva.
Uz pokoji ponovljeni hit popraćen vatrometom i publikom na pozornici, jedan od najupečatljivijih trenutaka večeri koji je prošao ispod rada je bio spominjanje legendarnog Papija, gotovo pa mitskog lika iz dana Dječaka, koji je uspješno nastavio kriti svoj identitet u backstageu, kao što to čini već duže od desetljeća.
I dalje ne znamo tko se krije iza lika Papija, a možda i bolje, jer je dojmovima trebalo vremena za slijeganje. Večer je završila jednim ne tako učestalim prizorom – Vojkovim osmijehom, kojeg je i više nego zadovoljan publika ispratila u stilu. Jedno je neupitno – Vojko je pokazao da su njegovi stihovi, glazba, osobnost i scenski nastup na itekako visokoj razini, pogotovo kada je riječ o priređivanju koncerta za pamćenje.