Lei: oživljavanje prvijenca u Palachu

Iz riječkog glazbenog inkubatora dolazi Lei, bend koji albumom Oživljavanje otkriva čvrsti, energični rock’n’roll s dušom

Lei djeluje od 2020. godine, a sada je objavio prvijenac / Foto: Filip Kovačević

Nedavno je riječki bend Lei, kojeg čine Mauro Budak (vokal i gitara), Denis Šerer (bubnjevi) i Ivan Banović (bas gitara), predstavio svoj debitantski album Oživljavanje. Bend osnovan 2020. godine sada, četiri godine kasnije, donosi album s jedanaest kompozicija, od kojih su neke već bile poznate publici, dok ih je većina premijerno predstavljena objavom albuma.

Album su promovirali 27. prosinca u klubu Palach. Koncertnu večer otvorila je Letargija, punk-rock trio iz Stubičkih toplica koji je ovom prilikom predstavio materijale sa svog prvog EP-a Psovka. Već kad su nastupili Lei, prostor kluba znatno se popunio, a dečki su stvarno napravili sjajnu atmosferu, animirajući publiku koja je lakoćom dovršavala njihove stihove i bodrila bend prije svake nove pjesme.

Bila je to ugodna i prijateljska večer u kojoj su Lei nizale pjesme s debitantskog albuma, pozivajući također neke od svojih prijatelja i kolega na pozornicu, tako da su s njima nastupili Linda Uran na pjesmama “Djevojka s istoka“ i “Sebi“, Domagoj Fišek na pjesmi “On“, te Igor Musulin na “Grešniku“ od Majki. Oživljavanje nije samo odraz glazbene dosljednosti Lei, već i simbol riječkog rocka koji kuca i diše kroz ovakve večeri.

Lei njeguje žestoki garažni rock / Foto: Filip Kovačević

Oživljavanjem Lei monokromno prezentira postulate svoga zvuka, koji bi se dao okarakterizirati kao punokrvni i garažni rock, na tragu Majki, ili ako bismo istaknuli neku noviju referencu, Ministranata, jer moglo bi se reći da tu ima štošta zajedničkog s u smislu tekstualnih kvaliteta i čvrste osovine bubnja, basa i gitare.

Gitare, vokale i cjelokupnu produkciju albuma potpisuje Zlatko Štefančić, bubanj je sniman u studiju Palach kod Mirana, dok je za back vokale zaslužna Linda Uran. Završni mix i mastering također potpisuje Zlatko Štefančić, dok su za vizualni identitet albuma zaslužne fotografije Petra Fabijana i dizajn Mladena Stipanovića.

Album otvara “Modra“, stvar predstavljena još u 2020. godini, u kojoj Lei stihovima jasno predstavlja lajtmotiv albuma: „početak i kraj mojeg si obzora, za tebe vezan sam, ali ipak slobodan“. Tematski, moglo bi se reći da se na albumu mogu prepoznati neke univerzalne teme poput ljubavi ili slobode, no ono što ujedinjuje sve pjesme jest osjećaj stalne borbe – bilo s vlastitim granicama, bilo s vanjskim svijetom koji često ne pristaje na promjene. Na albumu proteže se osjećaj neprekidnog pokreta, kao da svaka pjesma traži odgovor na pitanje gdje pripadamo i kamo idemo.

Nakon “Modre“ album se nastavlja uz “13“ i “Prljavu ljubav“, koje oslanjajući se na provjereno rock’n’roll rifovlje. Album u cjelini otkriva Lei kao bend koji je odan klasičnom rock zvuku, s odmacima na vrlo poznate, utemeljene terene, pokatkad i ziheraške. Pjesme se pretaču jedna u drugu, što albumu daje dojam monolitne cjeline, na trenutke žrtvujući raznolikost u zvuku.

Prvijenac Leia reminiscira na Majke i na Ministrante / Foto: Filip Kovačević

Iako povremeno ostavljaju dojam formulaičnosti, jasno je kako Lei nisu pokušavali izmisliti nešto novo, već su ponudili iskren i vrijedan materijal, zaokružujući ga u trideset i pet minuta osobne ispovijesti. Kao na svakom rock albumu, tu se morala naći i jedna blues stvar, koja se jednostavno zove “Blues“, a s druge strane tu su i neke stvari koje furaju prljavu, gotovo pankersku nabrijanost i brzinu, poput primjerice “Nišana“.

No svakako nerijetki su ti trenuci u kojima Lei donosi svježe i zanimljive glazbeno-lirske momente, poput pjesme “Djevojka s istoka“ koja, kada već spominjemo Ministrante, podsjeća pomalo na onakav twist kakav su Ministranti napravili s “Indijom“. Fino se slažu stihovi i slojevi gitarističkih i mekanih bas dionica s back vokalima, dok se pletu stihovi poput „zatvori oči, zaboravi mi ime…“

U tom smislu, jednu posebnu energiju također donosi “Sebi“, koja počinje s akustičnom gitarom, gradirajući prema punom, bendovskom zvuku. Upravo ta gradacija kojoj je pridružena lirika specifičnog senzibiliteta najjači pokazuje se kao najjači adut Oživljavanja i vrlo potentan primjer onoga što Lei može donijeti u budućnosti.

U Palachu je Lei kreirao sjajnu atmosferu / Foto: Filip Kovačević

Kao što su poručili pri samoj objavi albuma, „ne želite i ne da vam se čitati našu biografiju, ne zanima vas koliko dugo smo snimali Oživljavanje…“, Lei jasno daje na znanje kako album Oživljavanje nije tu da objašnjava, opravdava ili servira gotove odgovore – pjesme ne traže da znate njihove priče, već da ih sami osjetite.

Sami za sebe Lei stoga vole poručiti da su u tom smislu punokrvni riječki bend, a njihova nepokolebljivost i srčanost daje se iščitati iz stihova koji sami postuliraju energiju i sirovost rock ‘n’ rolla kao njihov osnovni pokretač. Posljednjom pjesmom na albumu, “Jedini“, Lei zaključuju stihovima: „kad shvatim ovaj put, napokon ću nestati i vidim sad, ja osjećam“, pružajući epilog koji odražava refleksivan ton čitavog izdanja.