Lastovo - angažman i neizvjesnost kulture na bogatim povijesnim temeljima

Lastovo pripada među otoke jadranskog juga koji podjednako intrigiraju svojom povješću, geografskim i društvenim posebnostima, kao i posebnošću lokacije na kojoj je smješten, jednog od najzanimljivijih dijelova jadranskog podmorja. Ostaci starokršćanske bazilike iz 6. stoljeća koja se nalazi u Ublima svjedoče o ranoj naseljenosti otoka koji je među najudaljenijim hrvatskim otocima, a danas ujedno i jednog od najmanje svjetlosno zagađenih mjesta na svijetu.

Ostatci starokršćanske bazilike sv. Petra iz 6. stoljeća, Ubli

Lastovo je za vrijeme bivše države bio vojna baza, a nakon Drugog svjetskog rata JNA je ondje izbušila stotine metara duge tunele. Bio je to posljednji otok u hrvatskom arhipelagu koji je napustila JNA, tek 1992. godine.

Obrambeni položaj, burna povijest i okolnosti vezane uz položaj te povezanost otoka odražavaju se na obrazovnu, sociološku i kulturološku sliku današnjeg Lastova. Kako stoji i na stranicama Turističke zajednice otoka, „Lastovo se nastojalo zatvoriti u sebe pa svojom izdvojenošću i introvertnošću predstavlja izniman primjer male uređene cjeline“. To je jedan od načina opisa samoodređenosti i atmosfere života na tom otoku koji svakog ljeta svojim prirodnim ljepotama posjetiteljima oduzima dah.

Ostavština i potencijal

Među najistaknutijim otočanima upravo su istaknuti glazbeni umjetnici čiji trag seže puno dalje od rodnog arhipelaga – Vinko Lesić i Ivan Dražinić.

mo. Dražinić

Velika ljubav koju je do kraja života gajio prema rodnome otoku ponukala je maestra Dražinića za života dovesti brojne glazbenike, muzicirati na Lastovu te organizirati glazbene programe, a danas jedini polukoncertni klavir na otoku upravo je njegov dar općini Lastova, koji se čuva u prostoru mjesne crkve.

Kratkim posjetom i uz nekoliko razgovora stječe se dojam kako, usred postojećih okolnosti na otoku (prvenstveno prostornih), ovaj instrument koji nosi ne samo simbolički značaj nego i kulturni potencijal, zbog neadekvatnog držanja, neodržavanja i – nekorištenja – s vremenom, ako se ništa ne promijeni, ima izgleda postati svojevrsnim mrtvim kapitalom.

Ta sintagma povlači za sobom i pitanje kapaciteta, odnosno ograničenih mogućnosti ispunjavanja obrazovnih (i kulturnih, o čemu će kasnije biti riječi) te uopće životnih uvjeta za potencijalne nove mještane ili pak nastavnički kadar koji bi ojačao postojeću obrazovnu osovinu, dakako, vrlo važnu pri nečijoj odluci o selidbi u novu sredinu.

Pragmatičan pogled i svijest o položaju obrazovanja i kulture u cjelokupnom kontekstu države, kao i specifična disperzija odgovornosti kada su u pitanju sredine poput ove (gdje je županija osnivač škole, a općina ima ograničene mogućnosti i proračun), podsjeća na to da se oskudijeva i drugim, primarnijim stvarima koje se odnose na uvjete rada i života škole i onih koji se bave obrazovanjem – od energetskih do prostornih, radnih pa i ljudskih resursa.

Upravo činjenica da puno toga nema jedna od sugovornica u nastanku ovog teksta, organizatorica glazbenih i kulturnih događanja na Lastovu te predsjednica Udruge za vidljivost otoka Lastovo Andreja Dodig, po profesiji arhitektica, vidi kao plodno tlo za rad.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli udruga LA!UVO!_LAstovo (@la.uvo)

Lastovo je u odnosu na druge otoke posebno utoliko što je još udaljenije (blizina npr. Sućuraja čini Hvar u tom smislu gotovo poluotokom, kao i u slučaju Korčule čija neposredna blizira s Pelješcom ga čini također pristupačnijim). Također, veći otoci imaju i srednje škole, pa time i prisutnost te važne mlade zajednice, dok se mladi te dobi na Lastovo vraćaju onim vikendima kada vrijeme i povezanost to dopuste.

Ta skupina je manje-više nedostupna sadržajima koji se na otoku nude jer ih tijekom godine nema, a ljeti su angažirani honorarno u turističkom sektoru. Veliki dio toga što drugi otoci imaju Lastovo u tom smislu, dakle, nema. Sve to osjetno je i na planu kulture, a nadležnim institucijama može služiti kao signal za korak ka ili od jačeg angažmana za osiguravanje održivog i strateški smislenog plana osiguravanja uvjeta za rast i razvoj te, najvažnije, kontinuitet žile kucavice glazbe, kulture i umjetnosti koju otok baštini.

Tradicija glazbovanja na Lastovu

Govoreći o aktivnom bavljenju glazbom u obliku formiranja amaterskih ansambala, početkom prošloga stoljeća djelovalo je društvo Sokol koje je imalo Tamburaški zbor pod vodstvom Nikole Fantele.

Tamburaška sekcija Društva Sokol, 1910. godina, voditelj: don Nikola Fantela (Privatna fotografija)

Godine 1933. Talijani su izgradili lokalnu školu koja je i danas u funkciji, a ondje je pedesetih godina Dubrovčanin Baro Glavučić pokrenuo puhački orkestar.

Glazbena sekcija osnovne škole u školskoj godini 1959./60., voditelj: Baro Glavočić (Privatna fotografija)

Orkestar nakon njega nastavlja voditi Antun Karlović. Zahvaljujući kontinuitetu koji je formirao Karlović, takav je oblik skupnog muziciranja opstao do 2000-ih godina. Nakon toga, pribavljene su mandoline, gitare i drugi žičani instrumenti te se organizirao novi orkestar, ali Karlovićevim odlaskom u mirovinu zamire i ta aktivnost.

Puhački orkestar osnovne škole, školska godina 1987./88., Voditelj: Antun Karlović (Privatna fotografija)

U školi na Lastovu osamdesetih godina prošlog stoljeća bilo je osamdeset do stotinu djece, pa se moglo odabrati tko bi sudjelovao u izvannastavnim glazbenim aktivnostima poput glazbenih sastava. Uz školski ansambl, djelovao je i amaterski orkestar koji je svirao na sahranama te prilikom obilježavanja tadašnjih praznika, što se nastavilo do pred kraj osamdesetih.

Posjetitelji Lastova koji njeguju radoznalost i za kopneni dio otoka, imaju priliku posjetiti niz zanimljivih lokacija vezanih uz slojeve političke i društvene povijesti otoka, koji svjedoče vrlo zanimljivim periodima koji su utjecali i na fokus našeg bavljenja Lastovom u ovom tekstu. Tako saznajemo da su članovi vojske bivše države imali vrlo aktivne glazbene sastave kojima bi se pridružili i neki mlađi članovi lokalne zajednice. Osim u službi vojnih okupljanja, aktivno su sudjelovali u obilježavanjima različitih obljetnica, budnicama, izvođenju marševa i sl. Zanimljivo je kako je jedan od vojnika navodno čak i predavao glazbenu kulturu na Lastovu.

Danas je u lastovskoj školi četrdesetero djece. Nekolicina njih sudjeluje u pjevanju te u izvannastavnim okolnostima programa glazbenog studija, čija je praktična primjenjivost u suvremeno doba djeci najprivlačniji element. Angažman, entuzijazam i stručnost u pozadini poučavanja glazbe, uzevši u obzir druge okolnosti i kontekst, zgodan su povod i otvaranju pitanja područnog odsjeka glazbene škole na Lastovu.

Lastovski poklad

Uskoro započinje 542. lastovski poklad, zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske i središnji kulturni događaj na Lastovu, o kojemu je već pisano, snimano i govoreno puno.

Foto: TZ Lastovo

Na pokladu je uvijek bila jezgra okupljanja i zabavljanja Lastovaca. Pokladno razdoblje na Lastovu počinje na blagdan sv. Antuna, 17. siječnja, kada se održava prvo balo, a traje do početka Korizme, zaključno s Pretilim utorkom. Tijekom tog razdoblja organizirane su zabave po lastovskim kućama i salonima.

Harmonika, gitara, mandolina, ali i lijerica (koju se ondje naziva lira) bili su među instrumentima koji čine identitet proslava lastovskog poklada. Upravo lira prati sve važne etape i događanja u sklopu lastovskog poklada i to je glavno vrijeme kada se taj instrument može čuti, nerijetko u pratnji plesu, primjerice za balo pod liru koji se, prema pravilima, mora balatnajmanje tri puta u razdoblju od Kandalore do Pretile nedjelje.

Oko 1960ih godina kritična skupina mladih donijela je i druge instrumente – električne gitare, klavijature, bubnjeve i sl. Počeo se formirati sastav koji bi svirao ljetne plesnjake, ali i za balo. Ti su se sastavi raspali oko početka devedesetih godina. Sada se za plesove pozivaju vanjski sastavi, oko čega su lokalci dakako kritični što na otoku nemaju vlastiti glazbeni sastav. Opuštanje kroz glazbu uvijek je bilo važno. Ti bi događaji okupljali i užu zajednicu, ali i sve otočane koji bi onda sudjelovali u tim sadržajima i zabavama.

Kada je riječ o lokalnoj zajednici, zanimljivo je znati kako su dosad zainteresirani lokalci dolazili u susret i priliku za bavljenje glazbom i umjetnošću. Što se pak publike tiče, pitanje je i koje su se metode kroz godine pokazale dobrima za njihovo postupno pridobivanje, s obzirom na često različit i raznolik svjetonazorski, obrazovni, politički, estetski i drugi stav kad je u pitanju umjetnost i ono što se percipira kao sadržaj za javnost.

„Oduvijek sam znao da se želim baviti glazbom i tražio sam sve načine da slušam, sviram, učim i upijam glazbu. Sjećam se da su u mome djetinjstvu gostovali Zagrebački solisti gostujući u crkvi sv. Antuna, mo. Dražinić je gostovao sa zborom Libertas, bili su tu zbor i limena glazba pa se 1980-ih imalo gdje uključiti, a bio je tu i lokalni bend,” govori Branko Nikolić, rođeni Lastovac koji je diplomirao teoriju glazbe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a danas radi kao profesor glazbene kulture u tamošnjoj školi te suradnik, voditelj i koordinator radionica iz područja glazbe.

Lastovo i glazbene inicijative danas

Povratkom na Lastovo stekao je bolji uvid u bilo mještana i njihov odnos prema aktivnostima koje oblikuju kulturni identitet otoka i formiraju najmlađe generacije. “Danas postoje ženska i muška klapa, mali zbor, a ako se njeguje tradicijska glazba i običaji, od 2000-ih i klape, bavljenje klasičnom pa i drugim vrstama glazbe strano je ovdašnjoj zajednici. Zato valja stvoriti svijest pa onda nekada u budućnosti i potrebu za tom vrstom sadržaja,“ zaključuje.

Više o današnjem glazbenom bilu na otoku saznajemo u detaljnijem razgovoru s Andrejom, prvenstveno kao voditeljicom neprofitne udruge LA!UVO! te programskom voditeljicom festivala Otok glazbe i Brankom, kao nastavnikom u kontinuiranom doticaju s otočkim školarcima, ali i glazbenikom te aranžerom.

Ne ostajući tek na tragu organiziranja ljetnoga festivala za posjetitelje otoka, Andreja Dodig je u suradnji s Brankom Nikolićem organizirala sedam glazbenih radionica pod nazivom Music Lab. Gostujući glazbenici i voditelji ciljano su dovođeni te su aktivnosti pomno planirane kako bi doprinijele konkretnim polaznicima. „Razlikujemo neke stvari i po vizualnim oblikovanjem u sklopu krovnog identiteta, na sve načine potičemo da bude jasan identitet kontinuiranog odvijanja, da se stvori navika nečega što je uobičajeno, poput navike da odete na kavu u omiljeni kafić,“ objašnjava Andreja svoj “korak dalje” u organizaciji.

„Sve ono oko čega se trudimo na radionicama zimi je upravo ono što vidimo najvažnijim za lokalnu zajednicu. Ponuđeno im je nešto što mogu upoznati, što im je uostalom i potrebno, bez obzira jesu li ljudi toga svjesni ili ne. Nastojimo ostvariti cilj da djeca percipiraju i iskuse kulturu kroz izravno bavljenje umjetnošću, pa tako i glazbom,“ pojašnjava Nikolić.

Kultura kao nužnost

Osnovni cilj aktivnosti koje danas provode na Lastovu Andreja objašnjava univerzalnim shvaćanjem da ljudi nigdje ne mogu živjeti bez kulturnih sadržaja, kao nužnosti za kvalitetan život, pa tako i na otoku. „Teško je reći za što su djeca talentirana, zainteresirana i što ih pokreće ukoliko nemaju pristup i priliku upoznati neke sadržaje, stoga je radioničarski dio programa tim važniji. Upravo je taj dio najveća posebnost otoka.”

Za izazove tvrdi da su su isti kao i bilo gdje drugdje u današnje vrijeme kada je riječ o bavljenju kulturnom. Ipak, u većim centrima stvori se kritična masa i publika za različite sadržaje. Na Lastovu mora postojati dobra mjera kada je u pitanju odabir programa i profil onoga što se dovodi na otok, naglašava.

„Ponekad i ja pretjerujem u očekivanjima da bih htjela više ljudi da dođe. Kad dođe tridesetak ljudi u travnju na jazz koncert, to je odličan omjer je od prijavljenih sedamsto stanovnika stalnih otprilike četiristo. Ponekad pod teretom želite odustati, ali drag moment radionice ili sudjelovanje odličnih voditelja stvara uzbuđenje da će se možda netko zainteresirati za sviranje instrumenta, balet, film, fotografiju itd., nakon što sudjeluju u nekoj od radionica. Nekad nešto prevagne, ali uglavnom – borba, borba!”

Promišljanje mjesta, osluškivanje ljudi, življenje umjetnosti

Postoji li u tom pogledu velika diskrepacija između Lastova ljeti i u ostatku godine, je li ju moguće (i potrebno) premostiti?

Upravo razlika između zime i ljeta je najzanimljivija udruzi. Početak rada udruge bio je nastavak organiziranja festivala Lastovo otok glazbe, kao treći organizator ljetnog festivala, ali su gradili vansezonske programe koji se odvijaju kroz cijelu godinu. Teže je smjestiti sve sudionike (ljeti su popunjeni, a zini nisu ni na raspolaganju), nahraniti ih (jer su restorani zatvoreni, teško je dobiti publiku. Moguće je i potrebno premostiti diskrepanciju između ljeta i ostatka godine. Kulturni sadržaj nužan je i bitan za razvoj zajednice.

Često znam reći da iskorištavam datosti, taj otok koji je svima poseban, drag i privlačan za posjetiti – gotovo nitko ne odbija u tom smislu poziv za doći održati radionicu ili drugi program. Tu činjenicu se treba iskoristiti i to i radimo. Ovdje je mali broj publike lokalno, čak i ljeti. Nisu u pitanju kvantitativne mogućnosti napretka, stoga su i brojčana praćenja projektnih prijava gotovo neprimjenjiva u slučaju Lastova. Ključan je kvalitativan element – kvalitetni programi, vrlo postepeno pridobivanje publike, učiniti da je uobičajeno da već od lipnja bude po tri koncerta različite glazbe, niz radionica i ostalih sadržaja.

Osim u domeni prioriteta natječaja (o kojima većina kulturnih projekata u RH ovisi), koliko se teme otočke nenaseljenosti, geografske izoliranosti i nedostatka lokalnog entuzijazma nameću same kao nešto čime je neminovno baviti se želi li se ići dalje s opstankom i razvojem aktivnosti?

Delikatno je na koji se način baviti tim temama. Lastovo je u deficitu s raznolikim kulturnim sadržajem da je ovdje, osim suvremenim pitanjima i sadržajima, potrebno zadovoljiti i potrebe za osnovnim kulturnim sadržajem. Postoji i velika mogućnost da bi se lakše stalo na žulj kada bi se išlo naglo nametnuti neke teme. Trudimo se uvesti nove i neočekivane prostore, što ide sporo jer se infrastrukturu nema ni ondje gdje je očekivano imati potporu i uvjete, a kamoli negdje u prostorima koji nisu prvi izbor.

Zvijezda vodilja za koncept cijelogodišnjeg programa jest to, ali to ide na gotovo subverzivan način, postepeno i promišljeno. Lastovo kao malena zajednica toliko udaljena od drugih dijelova ima puno drugih, većih problema, koje je za očekivati. U programskoj idejnoj misiji onoga što želimo raditi, to je svakako jedna od stvari koje su, možda više u podtekstu, prisutne.

„Nema od tega ništa“

Jesu li s vremenom specifičnosti otoka (pitanje publike, broja i zainteresiranosti mlađih lokalaca voljnih za uključivanje i/ili praćenje, odnos prema onome što se stvara i događa na njihovom otoku itd.) postale većim teretom ili izazovom?
Rekla bih oboje. Čitav rad u kulturi kroz iskustvo neprofitne udruge i osobno, kao nekoga tko je vezan uz Lastovo, ali nije originalno s otoka svjedoči tome. Puno toga nema i nedostupno je bez odlaska u DU, ST itd., pa je to istodobno izazov. Najizazovnije je kako dobiti povjerenje da ljudi uopće dođu prvi puta nešto pogledati ili poslušati pa onda kritizirati. Lokalna poštapalica kaže „Nema od tega ništa“ – taj stav nije samo lastovski, ali je ondje možda najintenzivniji.

B: Lastovci su više skloni tradicijskoj kulturi i tradicionalnijim formama. Zamjetno puno podržavaju svaki sadržaj koji rade i izvode lokalni akteri – klape, folklor, predstave, nego li nešto drugo gostujuće. Pojedinačna gostovanja za rezidencije i koncerte ne predstavljaju toliki izazov koliko bi to bilo u slučaju ansambala ili orkestara. Ljeti će najrazličitiji sadržaji imati veliku posjećenost, dok zimi nema nigdje nikoga.

Da se domaće stanovništvo pita, vjerojatno ne bi bilo poželjno ili potrebno raditi suvremenije programe te su se formati rezidencija i radionica u mirnijem dijelu godine ispostavili kao uspješniji formati. Ukoliko bi se radio kakav vrlo usko specijaliziran program, za njega bi se ciljano trebalo vezati i publiku. Velika skepsa je oko ideje da se pokuša lokalno stanovništvo pridobiti za različitije programe te na taj način postupno formirati publiku.

A: U kulturi se dobivaju vrlo mala sredstva, što je zajedničko svim sredinama. Tu je dodatak putovanja koje istodobno donosi dobro, ali i bude zahtjevno. Tu je i ulog, neplaćeni rad kroz godinu da bi se organiziralo desetak do petnaestak programa (mimo festivala), pa ste naravno tužni kada izostane povjerenje i dolazak ljudi, čak i onih na koje biste računali. Naravno, princip svakodnevice svugdje je isti u smislu da se ljudima naprosto ponekad ne da. Ljudi se žale da se ništa ne događa, a onda ne dođu. Ipak je izazov jer želite stvoriti tu naviku, kontinuitet, da se lokalno stanovništvo navikne da se to događa.

Perspektive, izazovi i obzori

A: Infrastrukturno, dakako, imamo prepreka jer nemamo sve na otoku. Svaka od udruga je pribavila dio opreme pa imamo određeni sklop koji koristimo, ali prepreka je i nezainteresiranost za rad u kulturi. To je rijetko kome privlačno, osobito u usporedbi s time koliko netko može zaraditi bavljenjem turizmom, bez obzirom na to što sezona ovdje nešto kraće traje, što kultura nikako ne može priskrbiti. S obzirom na to koliko se danas stavlja značaj na kulturu općenito, a i koliko netko može živjeti dobro radeći u tom sektoru, nije ni čudo da je nedostatak ljudi velik problem.

Nisam imala negativna iskustva vezano uz svoj rad, nitko nas ne sprečava u pogledu djelovanja u lokalnoj zajednici. Naši programi financijski dobivaju potporu koju je moguće dobiti u danim okolnostima. Uvijek se misli da bi moglo biti bolje, naravno.

Blage, vidljive i široko razumljive promjene ponekad su jednine dobrodošle u manjim sredinama, iako je možda ono što je potrebno zapravo manji ali tektonski zahvat koji bi dugoročno omogućio uvjete za rad, rast i (samo)razvoj u području kulture koji je dobar za otok, ali i za kvalitetno odvijanje programa koji se ondje organiziraju i razvijaju. Je li to slučaj i na Lastovu? Postoje li “mrtvi kapitali” u tom smislu, mjesta i prostori u koje se neovoljno promišljeno ili nedovoljno stručn i dobro ulaže kako bi ostvarila svoj i potencijal onih koji bi ga koristili?

Odlično je da se puno toga može održavati vani, s obzirom na klimu, ali nemamo adekvatnih zatvorenih prostora. Interesa za promjene u tom pogledu nema. Zadnjih godina nemamo ni dozvolu za izvođenje klasične glazbe u crkvi, osim ako je u pitanju program usko sakralnog karaktera. Svi znamo da je uobičajeno u manjim sredinama klasičnu glazbu plasirati u prostorima crkava i sl.

B: Osjetno nedostaje imati taj prostor na raspolaganju za klasične izvedbe na način na koji se to radi u većini mjesta u zemlji. Od instrumenata na raspolaganju za muziciranje, u crkvi se prvo pojavio harmonij, a zatim i orgulje. Ondje djeluje ženski zbor koji čini većinom stalno i iskusno članstvo, a zamjetno je sve manje zainteresiranih za pjevanje u crkvenom zboru. Ipak, tijekom godine se upravo u liturgijskom pjevanju mogu čuti neki napjevi koji se možda ne bi čuli na drugim mjestima, pa je taj konzervacijski element u glazbenom smislu istodobno i dragocjen.

A: Prostore bi se moglo prenamijeniti i kvalitetno preurediti, ali je za to potrebna financijska snaga. To nije nemoguće, ali shvaćam da to nikome nije prioritet.

B: Nema ljudstva, interesa, ali čini se ni političke volje za poboljšanje uvjeta u kojima se i trenutni programi odvijaju, kao ni za osiguravanje infrastrukture za potencijalne buduće edukativne, umjetničke i druge aktivnosti. Radi se na tome da se može osigurati uvjete za dolaske gostujućih kolega, suradničkih umjetničkih stručnjaka itd, ali to je teško s obzirom na uvjete.

A: Automatski to postaje izazov i od nekih se stvari mora odustati. Primjerice, ne možemo biti sudionici natječajnog projekta AJMO! jer se on fokusira na razdoblje izvan sezone, što je odlično, ali od studenog do ožujka mi jednostavno nemamo adekvatan prostor gdje bismo mogli organizirati koncerte u tom razdoblju. Kad bismo to imali, bili bismo definitivno jedni od prijavitelja i mislim da bi bilo važno održati takvo kontinuirano organiziranje sadržaja.

Mi, organizacije i mjesni kulturno-umjetnički kolektivi nemamo potencijal i kapacitete „potegnuti“ kvalitetno uređenje nekog prostora. Ne mora biti u pitanju multimedijalni centar, ali prostor okupljanja i izvan nekog konkretnog organiziranog sadržaja, produženi dnevni boravak za mlade i druge željne sadržaja i druženja, bio bi potreban i važan za zajednicu. To je dosta složeni dio pitanja, još dugoročnija stvar od pitanja razvoja publike.

S obzirom na tradiciju, potrebe, kapacitete, ideje i potencijal na Lastovu, koje su moguće perspektive za nastavak i razvoj postojećih programa na Lastovu, grananje novih ili diversifikaciju ovisno o potrebama itd., što je za to potrebno?

Nama mladi odlaze već u srednjoj školi u Split u srednju školu (ili u Dubrovnik), zatim kreće fakultetsko obrazovanje, a česti scenarij je zatim zapošljavanje izvan otoka jer Lastovo ne pruža puno mogućnosti zapošljavanja. Naravno, život se razvija, kreće osnivanje obitelji i život negdje drugdje, pa taj odljev koji kreće već u dobi od četrnaest godina velik je problem.

One koji ostaju na otoku teško je zainteresirati za neki angažman, pridobivanje za bavljenje organizacijom ili osmišljanjem sadržaja u kulturi i umjetnosti. Problemi na otocima su brojni, a oni koji se odnose na pitanje kulture na red dolaze negdje u drugoj polovici popisa problematika, možda i pred kraj. Koliko je to lastovsko pitanje, toliko je i općenito.

_______

Pročitajte i ostale tekstove iz serijala glazbeni ekosustavi.

Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.