rane godine i novi uzlet
058 - Early Years
Early Years novi je album splitskog country benda 058
Kad se rodiš usrid Splita odma’ si na vrhu svita. Po čemu? Po svemu! – pjevao je Luka Nižetić. Bilo da je riječ o TBF-ovskom hip hopu, Tominom waitsovskom timbru, Oliverovom neponovljivom vokalu, Gibinom pop-rocku, Dinovom funku ili – pazi sad! – countryju. Jer i drugi album splitske družine 058 predvođene Brankom Mamutom ispovijeda njihovu već znanu vjernost countryju, „izvanvremenom“ žanru koji je uvijek bio i uronjen u prošlost i vraški suvremen.
Uvodna „ABC“ je stoga prava glazbena podloga za ulazak u kakav vremešni „kaubojac“ s dominantnom usnom harmonikom uz koju nije teško zamisliti sliku kakvog uspavanog gradića u pustarama Teksasa ili Arizone. No već slijedeća „All The Love You Got“ seli u prostor rasnog country rock fusiona zgodno okađenog reggaeom i vokalom kakav bi pristajao i uz zadnje snimke Johnnyja Casha. „Apart Within Myself“ s odličnom Anom Opačak – koja se odlično snalazi u još jednom žanru s glasom na tragu zvonkosti Emmylou Harris ili, ako baš hoćete, Patsy Cline – savršeno liježe uz lijeno kotrljanje banda s (tek) diskretnim naglascima gitare. Mamut i družba su očito prepoznali da je forte broja – osim melodije – Anin vokal. Instrumental „The Cello Song“ – još jedan broj idealan za soundtrack kakvog westerna – donosi melankoličnu atmosferu sličnu istoimenom broju Nicka Drakea, naravno s country štihom naglašenim brzacem u drugom dijelu broja s „vožnjom“ usne harmonike.
Takvog je tempa i živahna „Changes“ s dijalogom Ane i usne harmonike te još jednom zaraznom „osunčanom“ melodijom dok „Fiestu“ – i ona je pogonjena usnom harmonikom – vrijedi usporediti s Cooderovim stilizacijama ili čak svirkom Charlieja McCoya s Area Code 615 u njihovim bluegrass temama. Što je – naravno – kompliment. Singl „Hope Lies In Miracle“ (kao i nježna „Inspiration“) sjajna je zarazna tema s Aninim dvoglasom te dionicom koja u izvedbu uključuje i jazzerske elemente, a „Hour“ – još jedan čisti zgoditak. I to tipičan komad „pustinjske“ americane s usnom harmonikom morriconeovskog timbra i oporim muškim cashovskim vokalom.
„Lesson“ je odlično skrojena baš za Anin vokal poduprt samo nježnim prebiranjem akustične gitare u uvodu (kao i u odličnoj baladi „Promise“). Naravno, prije nego li se uključi cijeli band u zanimljivom raspletu začinjenom nenametljivim gitarskim solom. „The New Walls“ (s Anom koja zvuči i kao countryjem inficirana Kate Bush) ubrzava predstavivši country-pop broj radiofoničnog potencijala. Njen vokal je jednako bljesnuo i u akustičnoj „Role“, ovog puta kao da je Nancy Sinatra, ali bez podrške partnera Leeja Hazelwooda.
Sedmominutna „Symphony by 058“ očekivano je ambiciozan broj pokazujući sviračku kompetentnost banda i njegovih instrumentalista sa solima lišenim prenemaganja i ego tripa. „The Puppet Show“ (i „Barrel Of The Gun“) seli opet u bluegrass stilizacije bendova poput country-rocka Nitty Gritty Dirt Banda no uz ženski vokal. „Time“ s gitarskim jecajima i muškim vokalom te gitarskim solom je zgodan kontrapunkt Aninim izvedbama, a „View In The Morning“ vješto naslonjena skladba na „laid back“ poetiku J.J. Calea. „Long Hand Of The Law“ nimalo neočekivano skače u prostor „outlaw countryja“ jednog Davida Allana Colea kojem se, uzgred rečeno, 058 približio i u „Barrel Of The Gun“. „Turning The Tide“ kao brzac s vodećom usnom harmonikom iznova efektno Anu „druži“ uz pozadinske vokale. Zaključna „Promise“ pak u orkestralnoj verziji dobiva novi uzlet. Na pamet mi pada jednako uspješna selidba broja u raskošnu orkestraciju poput one davnašnje Costella s Parsonsovom „I’m Your Toy“ i podrškom Royal Philharmonic Orchestra.
Branko Mamut i njegovi 058, koji se očitio dobro snalaze u svim odsječcima countryja, u Ani Opačak su našli savršenu partnericu. Riječ je o „win win“ situaciji u kojoj su obje strane profitirale, a album s čak 21 skladbom uzvisile do najviše ocjene.
