01
velj
Digital

Otkazivanje Spotifyja

spotify, cancel, otkazivanje

Spotify Foto: sgcdesignco (Unsplash)

share

Je li došlo vrijeme da otkažemo (pretplatu na) Spotify? Ne, ne pozivam na ikakav digitalni protest, kao ni antistream revoluciju. Svejedno, posljednjih sam tjedana prilično revoltiran činjenicama o dominantnoj platformi za streaming pjesmama, a ne mišljenjima kulture otkazivanja pogonjene koncentriranim frustracijama i, nerijetko, jednoumljem koje stvarno mogu označiti kraj nečijega javnog bivanja.

Zamisao za ovaj tekst dogodila se prije nekoliko tjedana kad sam se kao milenijalac – da se poslužim jezikom klika društvenih mreža – po prvi puta susreo s problematičnim terminom Spotify-core. Riječ je o, mnogi će reći, žanru glazbe nastalom posljednjih godina s uzletom platformi za streaming i dominacije Spotifyja među nosačima zvuka. Nažalost (ili srećom), u međuvremenu su se pojavile nove kontroverze koje su mi osobno potvrdile da vlastiti glazbeni užitak plaćam nekoj drugoj platformi. Nekoj koja poštuje izvođača, autora, zdrave društvene prakse i, najvažnije, umjetnost glazbe više negoli lakomost glazbenoindustrijskih tehnokrata.

Odlučio sam otkazati svoju pretplatu na Spotify zbog:

  1. Hiperprodukcije glazbe za algoritme i tantijeme; Spotify-core
  2. Financijskog iskorištavanja glazbenika na platformi
  3. Preferencije društvenih kontroverzi zbog brojki nauštrb glazbe
Što je Spotify-core?

Krenimo otpočetka. Spotify-core. Pojam označava jedan od novih žanrova u glazbi karakterističan za distribucijsku platformu Spotifyja čiji se sadržaj neometano konzumira mjesečnom pretplatom. Već sam pisao kako na Spotify dnevno bude postavljeno preko četrdeset tisuća novih pjesama, a na ovoj j streaming platformi, najpopularnijoj u svijetu, pozicioniranje na vodeća mjesta na top ljestvicama, na raznolikim preporukama ili playlistama, histerična je utrka za izvođače koja nikad ne prestaje. 

Iako je slušateljima omogućio trenutačan pristup glazbi iz svih zakutaka svijeta, priče o čekanju fizičkih nosača zvuka ostavio za nostalgična prisjećanja starijih generacija u kojoj sam se i sȃm počeo zasad turistički šetati, njegova sveobuhvatnost ne omogućava nužno otkrivanje nove glazbe. 

Kako bi se istaknula među milijunima, glazba mora biti preslušavana. Što se češće preslušava, više se pozicionira na čuvenom algoritmu, a isti će algoritam samim time prepoznati obrasce slušanja svojih pretplatnika i generirati slične glazbene proizvode gene pojedinačnim pretplatnicima. Algoritam: riječ desetljeća. Uvjet i ključ digitalnog uspjeha. Ali računica je jednostavna i logična u ovako postavljenim okvirima: što se više vrtiš, veća je provizija od slušanja. A provizija je motivacija mladim imenima, kao i jedan od izvora zarade, posebice u vremenima nemogućnosti javnog nastupanja zbog pandemije. 

Godinama svjedočimo hiperprodukciji i skraćivanju trajanja pjesama u suvremenoj glazbenoj produkciji. Kraće pjesme lakše su i brže probavljive i mogu se brže ponovno zavrtjeti, ako je pojedincu užitak u zabavi i lakoprobavljivoj formi. Pjesme se stvaraju formulaično: obavezan je beat drop pri početku pjesme, a pojavljuju se hook i refren znatno brže negoli je to bilo u klasičnom formatu pjesme prosječna trajanja od tri i pol minute.

Godinama svjedočimo sličnoj produkciji svih onih žanrova koji podrazumijevaju elektroničku glazbu, od trapa, hip hopa, rapa, synthwavea, dream popa, popa do EDM-a. Secirajući forme najuspješnijih singlova određenog trenutka, producenti-radilice preko noći prilagođavaju zvuk trendovima. Tako smo bili preplavljeni tropskim zvucima “Shape of You” Eda Sheerana ili sinkopirane pucketavosti produkcije latino-pop i reggaeton uspješnice “Despacito”. 

S druge strane, ovdje se paralelno pojavljuje i melankolični zvuk pop pjesama obilježen srednjim ili sporim tempom koji je postao zaštitni zvuk same platforme, a njemu se priključuju i hrvatski glazbenici prilagođeni potrebama algoritma. Jedan od njih je ujedno i među najuspješnijim domaćim glazbenicima na platformi, krčki kantautor Fran Vasilić. Pripadnik je TikTok generacije – platforme s koje je prenio svoje sljedbenike ove društvene mreže koja je po popularnosti premašila i sam Google. Međutim, TikTok poznat je po frenetično brzoj konzumaciji sadržaja gdje samo sadržaj koji je upečatljiv u svojim prvim sekundama ima potencijal za preživljavanje, odnosno, dobivanje interesa korisnika. 

Optimizacija glazbe za bezlične algoritme

Producenti u ovakvom okruženju, ali i kultura, preuzimaju mentalitet softverskih developera i programera, o čemu temeljito piše Jeremy Wade Morris u  znanstvenom članku Music Platforms and the Optimization of Culture (2020). On promatra kako optimizacija kulture i pretpostavljeni pritisci utječu ne samo na glazbu i glazbenike, nego i “proizvođače sadržaja svih vrsta koji su primorani trgovati sa svojim pozicijama u digitalnoj kulturi i na platformama kroz koje ona cirkulira”.

Brza probavljivost i brza konzumacija karakteristike su sadržaja nove generacije Z – rođene između 1997. i 2012. godine – čije se navike prenose na sve sfere djelovanja i interesa, pa tako i same platforme streaminga čiji su ujedno i najbrojniji korisnici. Shodno njihovim potrebama, pjesme posljednjih godina, posebice u hip hopu i njegovim podžanrovima poput trapa, podliježu kreativnim ekonomijama i skraćuju svoje trajanje, sadržaj formulaično pojednostavljuju, a lirsku formu banaliziraju potpisnim ponavljanjima. Dok pop postaje konfekcijski emo, hip hop postaje (nerazumljivi) trap sa sve rjeđim tematskim seciranjem društvenih problema, kontroverzi i kritike, čime se i odmiče od izvorne paradigme.

Banalizirani tekstovi često su meta starijih generacija, ali moramo prihvatiti i spoznaju kako se nalazimo u vremenu u kojem su adolescenti i mlade odrasle osobe od rođenja stasavale uz mobitele, internet i njegove mnogobrojne društvene mreže. Posljedično bombardirani teškim sadržajem iz višestrukih izvora na samom dlanu, kao i promjeni u samome globalnom duhu vremena posljednjih godina, mlađe generacije vidno odbacuju teške teme svojih predaka. Možemo li im zamjeriti? 

Podsjetimo i da smo u trenutku objave teksta u trećoj godini pandemije koronavirusa. Globalna pošast višestruko nas je zatvarala i izolirala, a kao posljedica u našem kontekstu, glazbu smo počeli slušati potpuno privatno i samostalno. Pretplate na servise streaminga filma i glazbe dosegle su rekordne visine, što je mlađim generacijama – ionako vičnijima digitalnim medijima –  označilo popunjavanje slobodnog vremena i stvaranje smisla od društvene izolacije. Stoga ne čudi obrat s pucketavih, dinamičnih i veselih pop pjesama na melankolične i umjerenije inačice žanra. 

Kao prvenstveno glazbena platforma, Spotify pritom dijeli značajke s TikTokom: brza, jednostavna i trenutačna konzumacija sadržaja koju algoritam prilagođava korisničkim potrebama gdje se sadržaj (pjesme) neprestano natječe za našu pozornost i interes. 

Potreba za pripadnošću, posebice u pandemijsko doba, univerzalna karakteristika, i to posebno među mlađom populacijom u formativnim godinama, u kontekstu vremena i industrije kakvi nama nisu bili poznati. Drugim riječima, sustav ponajprije replicira odabire, ali filtriranjem istih replicira sam sebe kroz svoje algoritme i, stoga, poput Escherovih ruku, oslikava samog sebe. 

Moj problem: vrćenje u krug sve dok ti netko ne pošalje ili preporuči nešto novo. Tjedni noviteti i otkrića lijepa su zamisao, ali i dalje su previše ograničeni znakovitim algoritmom. 

U hrvatskom slučaju dodatan faktor demotivacije za Spotify je i činjenica da ne možemo strukturirano i transparentno pratiti kotiranje vlastitih glazbenika, o čemu je pisala kolegica Trstenjak: “Spotify je uvjerljivo postao najpopularniji na ovom području, s najvećim brojem korisnika, no još uvijek nas nije prepoznao kao potencijalno tržište za formiranje lokalne Top 100 liste slušanosti koja bi, baš kao što je i na Deezeru, naveliko pomogla dodatnoj promociji djela lokalnih glazbenika”.

Autorske i izvođačke naknade: milostinja ili mizerija?

Nedavno sam pisao o izvođačkim i autorskim naknadama servisa streaming servisa poput Spotifyja. Autori i izvođači ubiru neusporedivo manje prihoda negoli je to bio slučaj u prethodnom stoljeću kod fizičkih nosača zvuka: gramofonska ploča, CD, kazeta, DVD ili VHS. Danas je za jedan dolar iliti nešto više od šest kuna potrebno pojedino djelo preslušati 421 put. Pritom navodimo potpunu naknadu za idealan slučaj gdje se postoci ne dijele na sve uključene dionike u konačnu glazbenom proizvodu.

spotify, cancel, otkazivanje

Tantijemi / Foto: Matt Moloney (Unsplash)

 U protekloj, 2021. godini trinaest tisuća izvođača zaradilo je svega više od pedeset tisuća američkih dolara, što je beznačajno u usporedbi s tantijemima koje bi dobili od prodaje glazbe na fizičkim formatima.

Stoga ne čudi da mnogi prelaze na opciju NFT-ja kako bi preuzeli kontrolu nad svojim sve reduciranijim prihodima od glazbe. S druge strane, postoje i neumorni altruisti koji će iskoristiti Spotify za promicanje hrvatske glazbe, poput diskografa i promotora Mirka Burazera. Međutim –  kako piše javno na društvenim mrežama – iako je domaće glazbenike koje promovira u inozemstvu uspio učiniti vidljivima, i to putem utjecajnih playlista, kad ih preslušava, koristi se Tidalom zbog većih naknada prema izvođačima. 

Napuštanje servisa: otkazivanje ili zamjena?

Najsvježija je kontroverza platforme Spotify satkana oko slavnog voditelja podcasta i UFC komentatora Joea Rogana i kanadske folk rock legende Neila Younga. U ringu su se našli poradi Roganova stava prema pandemiji koronavirusa, koji je razjario Younga kao pobornika cijepljenja svjesnog snažne prisutnosti i utjecaja Rogana na internetu, pa tako i Spotifyju kao okrilju njegove audio emisije. Možemo reći da je Rogan nokautirao Younga uz pomoć samog CEO-a Spotifyja, Daniela Eka, koji je odbio popustiti zahtjevu za cenzurom Rogana. 

spotify, otkazivanje, cancel

Neil Young

U znak podrške Youngu, svoju su glazbu povukli Joni Mitchell i gitarist Nils Lofgren, sve zvijezde starijih generacija. Međutim, indikativno je za navedene glazbenike da povlače svoju glazbu kao pripadnici starije generacije manje slušanosti negoli jedan od najvećih uloga platforme – međugeneracijski popularni Joe Rogan. 

Naposljetku, ne treba ni zaboraviti investiciju CEO-a Spotifyja Daniela Eka tešku stotinu milijuna eura, a namijenjenu razvoju umjetne inteligencije u naoružanju. Young nije bio jedan od glazbenika koji su se pobunili protiv uloga, unatoč svojoj pacifističko-aktivističkoj političkoj prošlosti. Osobno mi je veći razlog za micanje s platforme koja naše pare ne usmjerava prema onima kojima su direktno namijenjene. Drugim riječima, izlike o plaćanjima developera (prosječna godišnja zarada je oko milijun kuna). 

Povlačenje s platforme motivirano društvenim prijeporima također je odraz duha vremena i nesretne paradigme kulture otkazivanja, eng. cancel culture. Ona je jedina koju trebamo otkazati. No, osobna motivacija prvenstveno je temeljena na vrćenju u krug s pretplatom od koje dobivam sve manje, a ono što mi je sugerirano kao novo – naprosto je konfekcijsko i neinventivno. Od moje pretplate koja je (djelomično) zamijenila kupovinu fizičkih izdanja i time mi sačuvala stotine kuna mjesečno mizeran postotak odlazi onima koji meni daju svoje glasove, a ja njima svoju ljubav i odanost. 


Izvori:

Moglo bi Vas zanimati