Je li ovo kraj glazbenog svijeta kakvog poznajemo?

Universal Music Group, Warner Music Group i Sony Music Entertainment u pregovorima su s AI startupovima Udio i Suno o licenciranju svojih kataloga. Ovi razgovori, koji uključuju i male udjele u vlasništvu startupova, označavaju strateški zaokret od sudskih sporova prema partnerstvu

Velike izdavačke kuće napokon shvaćaju da ne mogu biti pasivni promatrači AI revolucije. Nagovještaji sporazuma predstavljaju važan preokret u pristupu umjetnoj inteligenciji – umjesto borbe putem sudova, industrija bira suradnju koja bi mogla redefinirati odnos s AI tehnologijom. Pregovori započeti 1. lipnja uključuju ne samo naknade za licenciranje, već i male udjele u vlasništvu startupova. Ovaj pristup proizlazi iz tužbi koje je Recording Industry Association of America podnijela u lipnju prošle godine, optužujući Udio i Suno za korištenje zaštićenih sadržaja bez dozvole pri treniranju svojih AI modela, s potencijalnim odštetama od više milijardi dolara.

Prelazak na licenciranje odražava pragmatičan pristup složenom problemu. Udio i Suno omogućavaju korisnicima stvaranje pjesama iz tekstualnih uputa poput „moderne country balade o neuzvraćenoj ljubavi“ u nekoliko sekundi. Njihova tehnologija oslanja se na baze podataka s milijunima audiodatoteka, često uključujući zaštićene sadržaje.

Velike izdavačke kuće, koje upravljaju katalozima vrijednima desetke milijardi dolara, traže veću kontrolu nad korištenjem svoje glazbe. Universalov arhiv procjenjuje se na 50 milijardi dolara, što ilustrira veličinu uloga u ovim pregovorima. Startupovi pak žele povoljne uvjete kako bi održali rast u ranoj fazi razvoja.

Financijski aspekt je značajan. Globalna glazbena industrija ostvarila je 28,6 milijardi dolara prihoda u 2024. prema Međunarodnoj federaciji fonografske industrije, a streaming servisi poput Spotifyja donose preko 60 posto ukupnih prihoda. AI platforme predstavljaju potencijalnu prijetnju ovom modelu omogućavanjem brze i jeftine proizvodnje glazbe.

Ova promjena u glazbenoj industriji predstavlja klasičan Kodak moment – trenutak kad tradicionalne tvrtke moraju birati između prilagodbe novoj tehnologiji ili riskiranja potpune marginalizacije. Kao što je Kodak izumio digitalnu fotografiju, ali propustio ju je iskoristiti, medijske tvrtke koje ne prihvate AI riskiraju da postanu irelevantne.

Glazbena industrija je prvobitno odgovorila defanzivno – tužbama koje traže milijarde dolara odštete. Ovaj pristup odražava tipičnu reakciju etabliranih industrija suočenih s disruptivnom tehnologijom. Međutim, zaokret Universala, Warnera i Sony Musica prema licenciranju pokazuje ključno spoznavanje: borba protiv AI inovacija je uzaludna, ali oblikovanje AI razvoja je moguće i profitabilno.

Alternativa – pasivno gledanje kako AI tvrtke razvijaju svoju djelatnost koristeći slobodno dostupan sadržaj – bi na kraju učinila njihove velike kataloge manje vrijednima. Umjesto da budu žrtve tehnološke promjene, ove tvrtke biraju postati partneri u njezinom oblikovanju.

Pristup licenciranja u glazbenoj industriji već privlači pozornost drugih medijskih sektora. Izdavači knjiga, koji su se dosad oslanjali na pravne prijetnje i argumente poštene uporabe, pozorno prate razvoj situacije. Velike kuće poput Penguin Random Housea, HarperCollinsa i Macmillana suočavaju se s rastućim pritiskom AI tvrtki koje treniraju svoje modele na književnim djelima.

Filmska i televizijska industrija suočava se s još većim izazovom. Studiji poput Disneya, Warner Brosa, Universal Picturesa i Netflixa kontroliraju kataloge vrijedne stotine milijardi dolara. Njihovi sadržaji kompleksniji su od glazbe zbog višeslojnih autorskih prava, ali temeljni problem ostaje isti – kako monetizirati svoj sadržaj za AI trening zadržavajući kontrolu nad kreativnim procesom.

Uspjeh glazbenih licencnih dogovora mogao bi postaviti standard za ostale medijske industrije. Tvrtke koje se brzo prilagode ovom modelu imaju priliku osigurati si povoljnu poziciju u AI ekosustavu, dok one koje odgađaju riskiraju da budu prisiljene prihvatiti manje povoljne uvjete kasnije.

Posebno je značajno što ovi pregovori prelaze preko jednostavnog licenciranja prema partnerstvima s udjelima u vlasništvu. Uzimanjem udjela u tvrtkama Udio i Suno, velike izdavačke kuće postaju investitori u AI tehnologiju umjesto da samo naplaćuju korištenje svojih kataloga.

Ovaj model prepoznaje da je AI fundamentalna promjena, ne prolazni trend. Tvrtke koje se pozicioniraju kao partneri u AI razvoju imaju priliku profitirati od rasta tehnologije, dok one koje ostanu samo „licenceri“ riskiraju postupno gubitke utjecaja i prihoda.

Brzina AI razvoja čini ove odluke još kritičnijima. Sposobnosti umjetne inteligencije u stvaranju sadržaja napreduju eksponencijalno, a vremenski okvir za povoljne dogovore se brzo zatvara. Tvrtke koje se sada pokrenu imaju veće šanse za osiguravanje dobrih uvjeta od onih koje čekaju pravnu jasnoću ili regulatorne smjernice.

Industrije koje će uspjeti u ovom novom okruženju bit će one koje AI vide kao priliku za partnerstvo, ne kao prijetnju za eliminaciju. Pasivnost više nije opcija: dok AI tehnologija napreduje, tradicionalne medijske tvrtke moraju birati hoće li oblikovati budućnost ili biti oblikovane njome.